Izvještaj sa studijskog posjeta Austrijskoj konfederaciji sindikata ÖGB

Od 26. do 28. lipnja predstavnici Nezavisnog cestarskog sindikata posjetili su Austrijsku konfederaciju sindikata ÖGB (Österreichischer Gewerkschaftsbund) kako bi se upoznali s radom austrijskih kolega, osobito na razvoju i provedbi programa edukacije sindikalnih aktivista i aktivistkinja koji u Austriji imaju već dugu tradiciju, razgranati su i kvalitetno strukturirani.

Od Isabelle Ourny, dugogodišnje edukatorice i zaposlenice Odjela za edukaciju ÖGB-a, doznali smo više o kontekstu iz kojeg proizlazi rad na obrazovanju sindikalista i sindikalistkinja unutar ÖGB-a, odnosno sindikata udruženih u ÖGB.

Radi se o jedinoj austrijskoj sindikalnoj centrali s više od 1,200.000 članova, koju čini sedam granskih sindikata. Specifičnost austrijskog sustava socijalnog dijaloga jest postojanje dviju organizacija koje predstavljaju interese radnika: uz granske sindikate i sindikalnu središnjicu, tu je i Radnička komora (Arbeiterkammer, AK) u kojoj je za sve zaposlene u Austriji članstvo obavezno (za razliku od sindikata u kojima je članstvo dobrovoljno), što znači da Radnička komora trenutno broji više od 3 i pol milijuna članova. Radnička komora bavi se zastupanjem interesa radnika u izmjenama radnog zakonodavstva i zagovaranjem javnih politika vezanih uz prava radnika, ali i potrošača. Također se bavi obrazovanjem i informiranjem radnika (u suradnji s ÖGB-om, kroz sustav javnih knjižnica i na druge načine), provedbom istraživanja i analiza vezanih uz teme iz radnog zakonodavstva, porezne politike, zaštite na radu itd. te podrškom sindikatima za kolektivno pregovaranje u vidu izrade analiza pokazatelja pojedinih poduzeća i industrija. Za članstvo u Radničkoj komori svaki zaposlenik i zaposlenica u Austriji automatski odvaja 0,5 posto svoje bruto plaće kao dio doprinosa za socijalno osiguranje. Radnička komora organizirana je u svakoj od devet saveznih država i u svakoj od saveznih država radnici na tajnim izborima svakih pet godina izabiru članove Skupštine Radničke komore pojedine savezne države, koje daju predstavnike u središnju Saveznu radničku komoru (BAK).

Analogno Radničkoj komori, stranu poslodavaca zastupa Gospodarska komora, u kojoj je članstvo obavezno za sve poslodavce. Uz već spomenuta tri socijalna partnera – Gospodarsku komoru, ÖGB i Radničku komoru – četvrti element austrijskog sustava socijalnog dijaloga čini još i Poljoprivredna komora. Ovako uređen sustav socijalnog dijaloga, prvenstveno u sferi interesa rada, te jedinstvenost sindikata organiziranih u grane i pod jedan zajednički kišobran rezultat je likvidacije radničkog pokreta i njegovih institucija (sindikata i Radničke komore) od strane nacista tijekom Drugog svjetskog rata; 1945. godine, po završetku rata, austrijski radnički pokret se ujedinio, konsolidirao i počeo ponovno izgrađivati na ovim temeljima.

Sustav kolektivnog pregovaranja utemeljen je na granskim kolektivnim ugovorima, pri čemu bazu za sve druge sektore postavlja metalska industrija za koju se prvo pregovara; nakon ciklusa pregovora na razini sektora, sklapaju se kolektivni ugovori na razini poduzeća. Budući da u Austriji radničko organiziranje na razini poduzeća počiva na izabranim radničkim vijećima, granski sindikati svoj rad u firmama zasnivaju na radničkim predstavnicima u radničkim vijećima koji su ujedno i članovi sindikata.

Ako su članovi sindikata, članovi radničkih vijeća imaju besplatan pristup edukacijama i drugim tipovima stručne podrške koje pruža sindikat. Sustav sindikalnog obrazovanja, koji u Austriji datira iz 1963. godine, tako pokriva tečajeve i programe za predstavnike radnika u tijelima poslodavca, ali i programe koji su namijenjeni razvoju vještina i znanja za sindikalni rad. Posebno je značajan osnovni program namijenjen svim članicama i članovima sindikata koji traje dvije godine, a odvija se na tjednoj razini i organiziran je na više lokacija u Austriji u terminima izvan radnog vremena polaznika. Taj program omogućuje svim zainteresiranim članovima i članicama sindikata sustavno učenje i razvoj vještina vezanih uz sve aspekte sindikalnog organiziranja: od poznavanja relevantnih propisa, razvoja komunikacijskih i organizacijskih vještina do razumijevanja političkog okvira koji utječe na oblikovanje i provedbu javnih politika. Značaj tog programa mjerljiv je brojem članova sindikata koji se po njegovu završetku odlučuju aktivno uključiti u konkretan sindikalni rad, bilo na razini poduzeća – kroz radničko vijeće, bilo na razini uključenja u sekcije sindikata ili preuzimanjem neke druge uloge u organizaciji. Trošak održavanja ovog programa dijele Radnička komora i ÖGB, a njegovu održivost osigurava činjenica da program izvode sindikalisti i sindikalistkinje iz sindikata i središnjice u sklopu svog radnog vremena, što uz element korištenja sindikalne infrastrukture (prostora, opreme i dr.) značajno smanjuje moguće troškove.

Još jedan važan edukacijski sustav koji pozitivno utječe na velik broj radnika, radnica, učenika, studenata i nezaposlenih čine programi strukovnog obrazovanja organizirani u okviru BFI (Berufsförderungsinstitut) kojim upravljaju Radnička komora i ÖGB. Pri izradi modernih i relevantnih programa BFI surađuje s poslovnim i akademskim sektorom, a osim modula vezanih uz dokvalifikacije i prekvalifikacije, nudi i razne vrste konzultantskih usluga i tečajeva (pripreme za maturu, učenje stranih jezika itd.) te programe namijenjene podršci mladima i nezaposlenima pri stručnom usavršavanju i zapošljavanju. Dijelom centra BFI-ja namijenjenog obrazovanju radnika i nezaposlenih u polju elektrotehnike proveli su nas Gottfried Schmidl i Nebojša Dimić, koji su se posebno osvrnuli na važnost stalnog osuvremenjivanja obrazovnih programa u svjetlu sve brže automatizacije i digitalizacije. Naime, BFI fokus stavlja na praktičan rad, odnosno module koji traju po dva tjedna i svaki zasebno obrađuje jedan segment novog zanimanja. Nakon prolaska svih modula prekvalificirani radnik dolazi spreman za tržište i samostalan rad, što često nije slučaj kada se završi redovna škola. Isto tako, broj polaznika i zanimanja ovisi o potražnji na tržištu rada, odnosno, kada poslodavci ukažu na nedostatak radnika određene struke, BFI sukladno tome stvara odjeljenja. Budući da nas je u kontekstu automatizacije rada zanimalo bave li se i kako austrijski sindikati pitanjem restrukturiranja poduzeća, kolege iz BFI-ja su nam prenijele iskustva suradnje poduzeća i BFI-ja u takvim procesima i prema njihovim dosadašnjim iskustavima, za poslodavca je jeftinije prekvalificirati radnika unutar tvrtke za neko deficitarno zanimanje negoli ga otpustiti.

O izazovima sindikalnog organiziranja uslijed digitalizacije i automatizacije rada razgovarali smo i s Karin Zimmermann iz ÖGB-a, koja je prezentirala primjere tzv. platformske ekonomije (rad odnosno nuđenje usluga koje se odvija putem online servisa bez zasnivanja radnog odnosa) kojima se austrijski sindikati trenutno intenzivno bave.

Pozitivan primjer razvoja međunarodne suradnje i direktnog utjecaja koji ulaganje u sindikalno obrazovanje ima na jačanje radničkog pokreta jest suradnja između ÖGB-a i gruzijske sindikalne središnjice na uspostavi programa Gruzijske sindikalne škole, koja traje od 2016. godine. Preuzet je austrijski model osnovnog obrazovanja sindikalnih aktivista i prenesen u gruzijski kontekst u kojem do tada nije postojalo sustavno obrazovanje za sindikalni rad, pa se polaznice i polaznici tijekom dvogodišnjeg programa imaju priliku baviti nizom tema vezanih uz razvoj i upravljanje uspješnom sindikalnom organizacijom, ulogom sindikata u zaštiti radničkih i socijalnih prava, analizom socio-ekonomskih prilika u Gruziji, upoznavanjem s međunarodnim radnim i socijalnim politikama i standardima, savladavanjem osnova odnosa s javnošću itd. Uspjeh programa dosad je vidljiv u nizu javnih kampanja, štrajkova, prosvjeda i drugih akcija gruzijskih sindikata koje su dovele do konkretnih rezultata za radnike i učinile rad sindikata vidljivijim i bližim radnicima i javnosti.

Studijski posjet ÖGB-u organiziran je u sklopu projekta „Speak up 2: Jačanje sindikalnog organiziranja u sektoru cestovnog prometa" financiranog iz Europskog socijalnog fonda.

 

Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Nezavisnog cestarskog sindikata.