Izvješće Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopuni Zakona o minimalnoj plaći

U nastavku prenosimo Izvješće Odbora te očitovanje NHS-a:

Odbor je navedeni akt raspravio sukladno čl.83. Poslovnika Hrvatskoga sabora, kao matično radno tijelo.

Odboru su dostavili primjedbe na navedeni akt: Regionalni industrijski sindikat iz Varaždina, Nezavisni sindikat radnika Hrvatske (NSRH) iz Rijeke i Nezavisni hrvatski sindikati. 

U uvodnom izlaganju predstavnik predlagatelja istaknuo je kako se predloženi Zakon  razlikuje u odnosu na prvo čitanje samo nomotehnički, a ne i sadržajno. Cilj Zakona je da minimalna plaća istodobno bude socijalni i zaštitni instrument. Također istaknuto je kako se postupno povećavao udio minimalne plaće u zadnjih pet godina s 38% u 2016. godini na 46% u 2020. i 2021. omogućivši tako veća primanja radnicima koji primaju najniže plaće.

U raspravi je većina članova Odbora istaknula kako je nužno propisati da se u iznos minimalne plaće ne smiju uračunavati dodaci koji se odnose na minuli rad, smjenski rad i sl., odnosno da se u članku 2. kojim se mijenja čl.3. stavak 4. proširi na način da se u iznos minimalne plaće ne ubrajaju povećanja plaće određena kolektivnim ugovorima, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. 
Također za većinu članova Odbora neprihvatljiva su rješenja u članku 5. predloženog Zakona. Naime, po njihovu mišljenju je nedopustivo i neopravdano rješenje po kojemu poslodavci mogu isplaćivati minimalnu plaću manju od iznosa utvrđenog Uredbom Vlade Republike Hrvatske. 

Nadalje, po mišljenju većine članova Odbora neprihvatljivo je i predloženo rješenje u članku 8. po kojemu poslodavci jednostrano mogu izmijeniti ugovore o radu koji su dvostrani pravni akt. Nadalje, iznijeto je mišljenje po kojemu treba poticati kolektivno pregovaranje. U raspravi je naglašeno kako je u proteklih nekoliko godina unaprijeđen institut minimalne plaće kao i postupno povećanje, iako visina minimalne plaće nije onolika koliku bi i radnici i Vlada Republike Hrvatske priželjkivali.

Na kraju rasprave predstavnik predlagatelja upoznao je Odbor kako je započeo socijalni dijalog oko izmjena Zakona o radu kojim bi se trebala unaprijediti i rješenja koja se odnose na različite osnove povećanja plaće. Pritom je istaknuo kako se ovaj Zakon sada usklađuje s važećim Zakonom o radu, te je predložen u suglasju sa socijalnim partnerima. Primjedbe iznijete u raspravi koje se odnose na čl.5 i čl.8. dodatno će razmotriti prije rasprave na plenarnoj sjednici. 

Nakon provedene rasprave Odbor je većinom glasova (9 za, 1 protiv i 1 suzdržan) odlučio predložiti Hrvatskome saboru da donese
Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o minimalnoj plaći

Za izvjestitelja na sjednici Hrvatskoga sabora Odbor je odredio predsjednika Odbora, Davorka Vidovića.

 

Očitovanje Nezavisnih hrvatskih sindikata:

 

U vezi Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o minimalnoj plaći, upućujemo Vam prijedlog amandmana Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS).

 

 Članak 2.

U članku 2. kojim se mijenja članak 3. predlaže se dopuna stavka 4. na način da glasi:

 

 „U članku 3. stavku 4. iza riječi: „da se ne radi“ dodaju se riječi: „kao niti druga povećanja plaće određena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu“.

 

Obrazloženje

U stavku 4. izuzetke iz minimalne plaće potrebno je proširiti na sve dodatke, odnosno povećanja plaća ugovorena kolektivnim ugovorima i ugovorima o radu, odnosno određena pravilnicima o radu (minuli rad, smjenski rad i drugo), a ne samo na one dodatke propisane Zakonom o radu. Važnost izuzimanja dodatka za minuli rad vidljiv je na primjeru državne službe kod najniže rangiranih radnih mjesta, gdje koeficijent u umnošku s osnovicom za izračun plaće daje iznos plaće koji je manji od onog zajamčenog Uredbom o visini minimalne plaće. Do visine minimalne plaće dolazi se uračunavanjem dodatka na minuli rad, odnosno intervencijom same države kod početnika koji nemaju dovoljno staža da bi im dodatak za minuli rad pokrio razliku do minimalne plaće. Smisao dodatka za minuli rad, kao i svih ugovorenih ili određenih dodataka na plaću trebao bi biti povećanje plaće, a ne uračunavanje u iznos minimalne plaće.

 

Članak 3.

U članku 3. u dodanom članku 3.a stavku 1. predlaže se izmjena na način da glasi:

 

„Članak 3.a. stavak 1. mijenja se na način da glasi:

Za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radu, radnik ima pravo na povećanje plaće najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu“.

 

Obrazloženje

Proširuje se pravo na povećanje plaće najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu i za otežane uvjete rada. Naime, ako Zakon o radu propisuje povećanje plaće za otežane uvjete rada te ako se propisuje da se otežani uvjeti rada izuzimaju iz iznosa minimalne plaće, onda je potrebno vršiti kontrolu nad isplatom istog uvećanja, kao i nad isplatom drugih navedenih povećanja plaća. Iako otežani uvjeti rada mogu biti različiti između poslodavaca, potrebno je nadzirati barem minimalni iznos te za one otežane uvjete koji su određeni kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena odlukom ministra.

 

Članak 8.

U članku 8. riječ: „izmijeniti“ zamjenjuje se riječju „ponuditi“.

 

Obrazloženje

Ugovor o radu je dvostrani pravni akt te isti poslodavac ne može jednostrano izmijeniti, već samo ponuditi izmijenjen ugovor o radu radniku.

 

Dodatno, vezano za članak 3. kojim se dodaje novi članak 3.a stava smo kako se iznosi minimalnih povećanja plaće za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, trebaju propisati za sve radnike i toZakonom o radu. Naime, sam Zakon o radu propisuje u članku 94. pravo radnika na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekom drugim danom za koji je zakonom određen da se ne radi te bi stoga sam Zakon o radu trebao propisivati i iznose najmanjih povećanja plaća s navedenih osnova.

 

I sam predlagatelj Zakona u Ocjeni stanja navodi kako značajan problem u pojedinim granama gospodarstva predstavljaju neodgovarajuće plaćeni sati rada nedjeljom i blagdanom te prekovremeni i noćni rad, jer Zakonom o radu nisu propisani iznosi povećanja već samo osnova. Stoga povećanje može biti izraženo i u najmanjoj novčanoj jedinici, a da pritom bude u skladu sa Zakonom o radu. Isto tako se navodi kako su povećanja plaće često određena kolektivnim ugovorima na vrlo neujednačen način i bez mogućnosti prekršajnog sankcioniranja ako tako ugovorena povećanja nisu u cijelosti isplaćena, a nesigurnosti pridonosi i činjenica kako je u Republici Hrvatskoj nedostatna pokrivenost radnika kolektivnim ugovorima.

 

Iako prepoznaje problem, predlagatelj ga ne rješava u ovom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći jer zapravo samo uvodi prekršajne sankcije za poslodavce koji ne isplaćuju plaću te uvećanja plaće ugovorenih kolektivnim ugovorom proširenim odlukom ministra. Radnici koji nisu pokriveni kolektivnim ugovorima ostaju nezaštićeni, odnosno poslodavac je ispoštovao Zakon o radu i ako im isplati uvećanje plaće po navedenim osnovama i za 0,01kn, što nije smisao propisanog prava na uvećanje plaće.  

S poštovanjem

 

Predsjednik

 Krešimir Sever