Istraživanje Jutarnjeg lista o rashodima državnog proračuna: GDJE JE NESTAO NAŠ NOVAC?
(Jutarnji list)
NEVJEROJATNA RASTROŠNOST: 2004. - 2009.
Ceh za razmetljivost premijera Ive Sanadera je stigao. Nabujalu javnu potrošnju više nema tko financirati, a političari je ne znaju racionalizirati
ZAGREB - Svi su oporbeni političari ogorčeni stanjem državnih financija i ne dvoje da će manjak u proračunu do kraja godine doseći 13 milijardi kuna, pet milijardi kuna više nego što je planirao ministar financija Ivan Šuker.
Njihove ideje kako riješiti problem, međutim, ostaju prilično uopćene: od toga da bi uveli porez na imovinu i smanjili subvencije gubitašima do racionalizacije investicija i javne uprave.
Problem deficita
Da će takve mjere teško riješiti problem deficita i ogromnih rashoda posve je jasno ako se pogleda gdje je proteklih godina došlo do velikog bujanja izdataka. U vrijeme vladavine HDZ-a, u razdoblju od 2004. do 2009. godine, rashodi proračuna porasli su gotovo 35 milijardi kuna ili 42 posto. Pritom su izdaci za neke kategorije godišnje rasli mnogo brže od bruto domaćeg proizvoda.
Neracionalno poslovanje
Potrošnja zdravstva, primjerice, porasla je u pet godina sa 14,6 na 22,5 milijardi kuna, odnosno čak 54 posto. Onaj tko nije upućen u to što se zbivalo mogao bi pomisliti da su, zahvaljujući tolikom rastu potrošnje, zdravstvene usluge dosegle zavidnu razinu.
Međutim, neracionalno poslovanje, pokrivanje bolničkih gubitaka i redovne sanacije dovele su do toga da je zdravstveni susatav danas veliki gutač novca (iz doprinosa, participacija i proračuna), čijom je uslužnošću malo tko zadovoljan.
Za sam proračun, međutim, još je veći problem isplata mirovina. Vraćanje duga umirovljenicima i stalni rast broja penzionera u odnosu na broj zaposlenih ima za rezultat povećanje izdataka za mirovine u razdoblju od pet godina za oko devet milijardi kuna ili više od 35 posto. S padom zaposlenosti, međutim, smanjuju se mirovinski doprinosi, pa se sve veći dio mirovina plaća iz drugih proračunskih prihoda. Ministar financija Ivan Šuker požalio se prošlog tjedna da bi manjak u mirovinskom sustavu ove godine mogao doseći 16,5 milijardi kuna koje će morati namaknuti iz proračuna ili kroz zaduživanje.
U vrijeme kad je Hrvatska imala ambiciju postati zemlja znanja, a ministar znanosti i obrazovanja Dragan Primorac uspješno uvjeravao sve oko sebe da za to treba mnogo novca, Vlada je bila vrlo galantna. Kako se sam hvalio, u njegovu je mandatu proračun Ministarstva povećan oko 42 posto, a istodobno je zaposlio oko 13.000 ljudi.
Novac u pogrešnim rukama
Posljedica toga, nažalost, nije kvalitetnije obrazovanje, nego opće nezadovoljstvo sustavom, poplava odlikaša i vrlo niska radna satnica nastavnog osoblja u usporedbi s njihovim kolegama u europskim zemljama.
Razni socijalni izdaci za siromašne, one koji primaju dječiji doplatak ili porodiljne naknade također su značajno povećani u pet godina, oko četiri milijarde kuna ili oko 37 posto. Međutim, od samog povećanja novca još je veći problem činjenica da novac i dalje često ne ide onima kojima stvarno treba, nego do njega dolaze snalažljivi. Na koncu, izdaci za zaposlene porasli su devet milijardi kuna ili oko 40 posto. Dijelom je to posljedica rasta plaća i raznih dodataka, a dijelom povećanja broja zaposlenih u javnoj i državnoj upravi. Iako mnogi nisu zadovoljni visinom plaće, činjenica je da je udjel mase plaća u BDP-u veći od 10 posto BDP-a, što je za ekonomiju veliki teret.