Samo uštede, poboljšana organizacija, investicije, sami renesansni superlativi... Notorni aranžman Grada s „Eurohercom“ u veliku se luku obilazi. Takvi podaci kakvi su javnosti predočeni, naišli su na reagiranje nekad najplaćenijeg bivšega direktora i savjetnika direktora „Komunalca“ i „Sisačkog vodovoda“ Željka Žuka. Poslije Savkina zeta Tomislava Dragičevića i Slavka Linića, Žuk je najviše zagorčio život zviždačici Vesni Balenović. Postao je poznat po tome što je izvođenje radova na terenu nadgledao dalekozorom s terase kafića, a stegovne prijave i odgovore sudu ispisivao uz pomoć sitnozora. Uglavnom, sve proglašava manipulacijama i lažima bivše i sadašnje gradske vlasti, premda se dobrano zasladio najvišom plaćom među direktorima komunalnih firmi. Kad smo pri tome, teško je ne podsjetiti da se bivši gradonačelnik Dinko Pintarić neravnopravno nosio sa Žukovim perverznim i politički štetnim slučajevima progona radnika, od kojih su se mnogi na kraju ipak vratili na posao. Na visoke zarade i privilegije, međutim, bio je navikao i trenutno nezaposleni Željko Krapljan, HDZ-ov stranački dužnosnik i negdašnji „bombaš“, koji je u saborskim klupama vrlo često zarađivao žute kartone. Kao ratni veteran, dobio je najprije visoku otpremninu i čin MORH-a, da bi mu potom ispunili i želju da bude zastupnik i stalni zaposlenik privlačnoga i bogatoga HAC-a. Ondje je kao direktor naplate cestarine otpočeo neuspjeli obračun s dosta dugoprstića, da bi se potom milošću osuđenoga Sanadera i resornoga ministra Kalmete skrasio u fotelji zamjenika direktora održavanja.

SINDIKALAC MIJAT STANIĆ

Uz visoku plaću, danonoćno je domišljati Posavac koristio i skupocjeni službeni „passat“ državne javne tvrtke. Sve dok se zavidni stranački prijatelji nisu prisjetili radničkih instalaterskih epizoda Krapljanovih ili storija iz vremena šefovanja Nadzornim odborom te kronično nestabilne firme. Jer, Krapljan je u kontaktu s ljudima poprilično netolerantan, brzopleto spreman na deklasiranje sugovornika i politikantsko etiketiranje „komunjara“, svih koji različito misle. Posebnom pozornošću, pak, Krapljanov je rad motrio povjerenik cestarskoga sindikata HAC-a Mijat Stanić. Među ostalim, privatne vožnje Krapljanove pod firmom službenih potreba nadzora auto-cesta do jadranske ljetne destinacije ili pak skandaloznu prijavu potencijalne djelatnice naplate u Novskoj. U igri je navodno bilo 10.000 eura, što je šokirana gospođa, međutim, brzo opovrgnula. Pratio je Mijat Stanić Krapljana sve do raskida ugovora o radu s HAC-om i povratka u Sisak, gdje mu je u samom središtu još u ratu osiguran višesobni prvoborački stan koji je svojevoljno napustio milicijski inspektor i pobjeglica. Bilo je predizborno vrijeme, pa se negdašnji šampion borilačkih vještina ponovo uortačio s predsjednikom HDZ-a i gradonačelnikom Siska atletski klesana tijela, Dinkom Pintarićem. Bez natječaja, postavljen je dipl. kriminalist i dipl. ing. prometa na mjesto direktora Gradske tržnice Sisak, a potom se oprobanim izbornim inženjeringom „šalabahtera“ na izbornoj skupštini bez čitanja izvještaja prethodnoga sastava Gradskog odbora nametnuo i domogao čelništva stranke. Staro je društvo demokršćana i pravaša 2012. otpočelo i pripreme za lokalne izbore, pri čemu je kao gradonačelnički kandidat Dinko Pintarić dobio i javnu potporu voditeljice manjinskoga srpskoga folklora „Prosvjete“ Snježane Miličić. Koalicijski čelnik HSP-a AS Veljko Novak, opet, ohrabrio se novcem „Sisačkoga vodovoda“ dijeliti čak i donacije sportskim društvima koja su vodili provjereni pravaši. I dok je u predizbornoj kampanji „citroen-picasso“ o trošku firme Gradske tržnice Sisak prevaljivao tisuće kilometara, veliki projekt zadržavanja vlasti definitivno je propao u drugome krugu glasovanja, 2. lipnja 2013.

NA ČEKANJU SABORSKE MIROVINE

Od toga trenutka obojica bivših saveznika postaju nezaposleni. Svaki sa svojim osobnim i obiteljskim brigama, u kojima su im jedini oslonac plaće žena. Profesorice glazbene teorije i bivše voditeljice od Pintarića utemeljenog KUS-a (koncertnoga ureda), te administrativne službenice državne uprave. Istina, Krapljana kao bivšeg člana hrvatskoga parlamenta – kad navrši potrebne godine života – očekuje nimalo sirotinjska mirovina, slična onim partizanskim i socijalističkim, a do tada valja mu se snalaziti. Kronična nezaposlenost i obilje socijalnih problema prate svakodnevni život negdašnjega grada snažne industrije, pa su u međuvremenu stečajem prestali postojati „Herbos“ i „Segestica“, a svi su izgledi da takva sudbina očekuje i Dunavski Lloyd i njegovih stotinjak brodaraca. Uz pitanje kako je na takav „plićak“ nagazila najstarija hrvatska riječna flota, često se ponavlja i navodna istina kako je sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel velebnu trokatnu zgradu direkcije Dunavskoga Lloyda s 5 milijuna kuna preplatila većinskom vlasniku zagorskom Ljubljančaninu. Njega je većinski paket dionica za cijelu kompaniju navodno koštao samo 2 milijuna. Sve je to razlog što mnogi upiru prstom u sumnjive transakcije DLS-a sa županijom. Hoće li se DLS „odsukati“ prodajom ionako prorijeđena i trofejnoga brodovlja i tako podmiriti prvi isplatni red zaposlenih vjerovnika, teško je prognozirati. Fokusirani na mnogostruke gospodarske probleme, 24 tisuće domicilnih ratnih veterana i njihove udruge – na bivšoj 160 kilometara dugoj liniji obrane Kupom, Unom i Savom – zaboravljaju, međutim, političke neprilike što ih uporno produciraju bivši agresori i novi „prijatelji“ što bi uz pomoć Hrvatske i njenih „regionalaca“ lakše do Europske unije.
 
 
Izvor: Tjedno.hr
Napisao: Josip Frković
Objavljeno: 22. 7. 2014.