Epidemija, zapravo pandemija koronavirusa, eksplodirala je u trenutku kad su se globalni gospodarski pokazatelji donekle stabilizirali, s blago pozitivnim perspektivama. No, kalkulacija broja zaraženih, oporavljenih i preminulih vrlo je brzo mjesto ustupila ekonomskoj računici šteta koje će, u još neizvjesnim optimističnim i crnim scenarijima, trpjeti globalno i lokalna gospodarstva.
U toj je računici već izvjesno da neće biti amnestiranih, a Hrvatska bi, iako je kod nas epidemiološka situacija trenutačno prilično stabilna, mogla biti među pogođenijima. Blizina Italije koja je postala epicentar krize, sa svim interakcijama koje ona nosi, od kretanja robe i kapitala, do radne snage koja cirkulira, ovisnost o uvozu sirovina iz primarnog žarišta, Kine, te približavanja turističke sezone na kojoj leži više od 20 posto hrvatskog BDP-a. I jednako toliko, ako ne i više, socijalnog mira.
 
Što će se dogoditi pokaže li se da je virus rezistentan na toplo vrijeme u koje smo uprli oči u nadi da će nam sezona nadoknaditi gubitke koji su već gotova stvar za predsezonu, možemo samo nagađati. A već sad udruženje prijevoznika traži pomoć Vlade u preuzimanju dijela poreza i doprinosa za njihove zaposlenike te pomoć u odgodi otplate zaduženja kojima su kupili vozila. Jer raditi i zaraditi ne mogu. Jučer su pale burze, i globalne, i naša mala lokalna tržnica kapitala, do te mjere da je svjetskim medijskim diskursom ponovo počeo kružiti prefiks „crni“ za ponedjeljak u kojem su se indeksi strmoglavili toliko da je Wall Street u jednom trenutku čak privremeno obustavio trgovinu.
 
 
Saudijska je Arabija zazveckala svojim oružjem: smanjila je cijenu nafte na razine iz Zaljevskog rata, nakon što Rusija nije pristala smanjiti proizvodnju. Analitičari Morgan Stanleyja izbacili su tri scenarija; prema najoptimističnijem, u kojem se epidemija stavlja pod kontrolu do kraja ožujka i globalni rast oporavlja već u drugom, do najcrnjeg u kojem se širi na sva velika gospodarstva i svijetu prijeti recesija. U konačnici, i ova je kriza pokazala ranjivost društvenog i ekonomskog uređenja, skrojenog po sistemu da živimo kako bismo radili i „stvarali novu (ekonomsku!) vrijednost“, većina za manjinu koja raspolaže tim dobrima, a ne radimo kako bismo živjeli, gradeći mehanizme zaštite na sve prijetnje koje ugrožavaju čovječanstvo.

Autor: Valentina Wiesner
Foto: Robert Anić/PIKSELL
Objavljeno: 10.03.2020.