Hrvatske autoceste najjeftinije, a ne najskuplje!

'Pohvale' na račun HAC-ova poskupljenja cestarina nije trebalo dugo čekati - sramota, pljačka, gulikože, lopovi, uhljebi... Naravno, reakcije naših vozača su sasvim razumljive s obzirom na njihove platežne mogućnosti. No, zaključci koje su javnost i vodeći mediji pritom nametnuli su neargumentirani, neutemeljeni i neistiniti.


Najpovoljnije i najkvalitetnije

Krenimo redom. Zaključak da su naše autoceste 'najskuplje u Europi' ili pak 'preskupe' (citat), definitivno ne stoji. Ta se atmosfera stvorila prije svega nakon usporedbe sa zemljama u okruženju koje su uvele sustav naplate cestarine putem vinjeta. Riječ je naravno o Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj, a u nekim se tekstovima, odnosno prilozima spominje čak i Švicarska. Da su vinjete nesumnjivo stvar prošlosti, rekla je nedavno i Europska komisija (vidi okvir). Logično je stoga da tom sustavu više ne treba pridavati pažnju tijekom izrade bilo kakvih ozbiljnih studija, već se okrenuti naplati cestarine putem GPS-uređaja te količini štetnih emisija vozila.
 
S druge strane, mediji su vrlo perfidno izbjegli konkretnu usporedbu sa zemljama poput Italije, Francuske i Španjolske, a koje primjenjuju isti sustav naplate autocesta kao i Hrvatska. Spomenute zemlje su i naglašeno turistički orijentirane, što ih još više približava Hrvatskoj te dodatno raspiruje maštu o izbjegavanju usporedbe s njima. Na kraju, gle i čuda - u kontekstu te usporedbe - dionice pod HAC-om ispadaju najpovoljnijima! Naime, neka srednja vrijednost po kilometru koju smo dobili na osnovi izračuna nekoliko dionica iznosi 0,57 kuna, dok je raspon ostalih zemalja od 0,64 (Francuska) do 0,71 (Španjolska) kuna. ENC i popust od gotovo 22 posto u cijeloj smo priči potpuno ignorirali, no i to je način kako cijenu cestarine možete dodatno sniziti.

Cijela istraživačka radnja trajala je svega dva sata, pa je tim više nejasno zašto nitko nije povukao sličnu paralelu. Isto tako, oni koji putuju Italijom znat će da neke dionice njihovih autocesta kod nas uopće ne bi prošle pod autocestu (nemaju zaustavne trake, neosvijetljeni tuneli...), tako da bi se i o kvaliteti hrvatskih autocesta dalo mnogo toga za reći, naravno - u pozitivnom smislu.

Zaključno možemo izvesti da su HAC-ove cijene najpovoljnije u ovoj usporedbi, no činjenica je da su i kao takve nama Hrvatima - preskupe. A to nema veze s njihovom cijenom već s našim standardom, odnosno primanjima. Ona nas ograničavaju u njihovu korištenju i upravo tu treba tražiti uzroke svih problema. Isto tako, da bi autoceste mogle pomoći razvoju industrije i povećati sigurnost - stoji.


Vinjete ne rješavaju kolone i gužve

 

Vratimo se još malo i na famozne vinjete. Većina naših kolega iz njemačke redakcije auto motor i sporta u raspravi o vinjetama koje smo često vodili, znala nam se požaliti na onu famoznu slovensku sedmodnevnu. Naravno, ista njima u većini slučajeva nije dovoljna za dolazak na Jadran i povratak kući, pa moraju kupovati - dvije. Dakle, kolege iz Stuttgarta će 100 i nešto kilometara slovenskih autocesta u dva smjera platiti 30 eura, a ne 15 kako se javnosti uporno servira cijelo vrijeme. To je, primjerice, cijena dionice Zagreb-Dugopolje koja je oko 100 km duža! Isto vrijedi i za 200 tisuća naših ljubitelja 'smučanja', no ne sjećamo se da se pozivalo na bojkot 'preskupih slovenskih autocesta'. Uredno se platilo, bez pogovora!
 
Slovenskom Darsu treba odati priznanje da je osmislio maksimalno učinkovit način naplate svojih autocesta u kojem strancima (da, i nama) 'žeton curi' brže nego onaj u slot mašini u kasinu u Las Vegasu. Pritom nije pomogao ni pritisak Unije, a ni neprestana tužakanja ostalih zemalja.

Za 'nagradu', na kraju je i Njemačka - koja jedina nije naplaćivala autoceste - nakon dugogodišnjeg opiranja uvela cestarinu za osobna vozila čija naplata započinje sljedeće godine. Austrija je pak u startu bila korektnija od Slovenije i ponudila vinjetu u trajanju od deset dana po povoljnoj cijeni od 8,90 eura. No, s druge strane će vam posebno naplatiti neke tunele na njoj, što u konačnici osjetno diže cijenu (čak triput nadmašuje cijenu vinjete na nekim dionicama). Isto tako, ograničenje brzine u Austriji je velikim dijelom 100 km/h (zbog ekologije i buke), a unatoč pridržavanju propisa vrlo često će vaša vožnja završiti 'čestitkom' za prekoračenje brzine. Usporedbe radi, kod nas se bezbrižno može putovati sa 150 km/h (ako prilike dopuštaju), iako na znaku piše 130, što ponovno - nitko ne spominje. Isto tako, u Austriji su tuneli ponekad s prometom u dva smjera, a to znači da ćete u sezoni često i stajati u koloni. Da, sustav naplate cestarine putem vinjete ne abolira od čekanja u kolonama, i to bi napokon trebalo postati svima jasno.


Bina Istra i AZM skuplji i od najskuplje Španjolske

Mnogi su se nakon nedavnog poskupljenja upitali - jesmo li pogriješili što autoceste nismo dali u koncesiju? Odgovor ćete dobiti bacite li pogled na cijene cestarina privatnih koncesionara - Bina Istre i AZM-a. Njihovi iznosi po kilometru na autocestama Zagreb-Macelj te Istarskom ipsilonu nadmašuju čak i najskuplju zemlju iz naše usporedbe - Španjolsku. Tek u tom slučaju se može uperiti prstom i reći 'pretjerali ste', no ne sjećamo se da je to itko u cijeloj ovoj priči doista i učinio.

 

Isto tako, ova usporedba cijena ne mijenja na stvari da HAC vapi za remontom. Optimalizaciju i sistematizaciju poslovanja mora proći što prije, te se što hitnije u njemu moraju istražiti i procesuirati sve malverzacije i protuzakonite radnje kojih je u prošlosti zasigurno bilo. Po tim pitanjima stvari treba napokon pokrenuti s mrtve točke, a odgovorni moraju snositi sankcije. Isto tako, figurativno s mrtve točke treba pomaknuti i rumunjsko-bugarske konvoje koji unatoč zabrani prometovanja na nekim dionicama Podravske magistrale uporno izbjegavaju naše autoceste. Time ne samo da uništavaju lokalne ceste koje skupo plaćaju hrvatski vozači iz vlastita džepa, već i umanjuju sigurnost prometovanja na tim dionicama. Ne, tom problemu mediji nisu posvetili trunku pozornosti, jer vjerojatno to i ne zaslužuje. No, to je već priča za neku drugu priliku.

 

 

Vinjetama odzvonilo, uvodi se isti sustav naplate u svim državama EU-a

I dok se u Hrvatskoj vodi vječna rasprava - vinjete - da ili ne? i zašto imamo najskuplje autoceste?, Europska komisija konkretizirala je planove oko sustava naplate cestarina u budućnosti. Ti planovi isključuju postojeće vinjete poput onih u Sloveniji, Austriji ili Švicarskoj ili pak one buduće u Njemačkoj. Naime, od 2023. se za teretna vozila uvodi plaćanje po prijeđenoj udaljenosti, dok će se isti sustav za automobile početi primjenjivati od 2027. Cestarina će se obračunavati isključivo pomoću EETS-a (European Electronic Tolling System) koji će zamijeniti sve ostale sustave. Osim udaljenosti koju je vozilo prešlo, u obzir će se uzimati i količina CO2 koju je pritom ispustilo. Takav će sustav, naravno, favorizirati novija i ekološki prihvatljivija vozila. Sustav naplate cestarine nije obavezan za sve države EU, odnosno njima samima je prepušteno da odluče žele li ga uopće uvesti ili ne. No odluče li se za sustav naplate, odnosno cestarine, tada će to morati biti u okvirima, tj. prema pravilima koja je zadala Europska komisija.