Hrvatska previše oporezuje rad: Radniku iz sata rada 27, državi 17,3 kune
(Novi list)
Raspodjela radnog bogatstva
Za osam sati rada sebi i svojoj obitelji radnik je prošle godine zaradio oko 216 kuna, državi 138,4 kune, a njegov poslodavac je mogao na kraju radnog dana zabilježiti da mu je radnik donio dobit od 62,4 kune
ZAGREB Svakog sata provedenog na poslu u prošloj godini hrvatski je radnik zaradio za sebe i svoju obitelj 27 kuna i tri lipe. Istovremeno je u zajedničku državnu blagajnu, koja financira zdravstvo, obrazovanje, obranu, socijalnu skrb, isplatu mirovina... svojim radom u svakom satu priskrbio 17 kuna i 30 lipa. I svaki taj sat vlasnicima ili dioničarima tvrtke u kojoj radi stvarao je čistu dobit od sedam kuna i 80 lipa. Tako su se podijelili učinci poslovanja 104 tisuće poduzetnika u prošloj godini koji su prema izvješću Fine ostvarili prihod veći od 618,8 milijarda kuna.
Utjecaj krizeU prosjeku je svaki od 830 tisuća radnika koje zapošljavaju te tvrtke za osam sati rada sebi i svojoj obitelji za stanovanje, hranu, obrazovanje i ostale potrebe zaradio oko 216 kuna, državi 138,4 kune, a njegov je poslodavac mogao na kraju radnog dana zabilježiti da mu je svaki zaposleni donio dobit od 62,4 kune. Na kraju i od poslodavca će država iz dobiti uzeti svaku petu kunu, na ime poreza na dobit. Računica je to bez financijskog sektora, primjerice banaka i osiguravajućih društva i javnog sektora gdje su plaće zaposlenih ipak nešto veće. U taj izračun ukupnih troškava isplate plaća ušli su i menadžeri i ostali rukovoditelji, pa je ona za klasične radnike dodatno nepovoljnija.
O tome da u trokutu radnik – država – poslodavac, država na ime oporezivanja rada uzima previše u Hrvatskoj se već godinama vode rasprave, iako se po poreznom opterećenju Hrvatska smjestila negdje na sredini među zemljama EU-a. Kriza je pak otvorila raspravu o sve većoj nejednakosti i o tome dijeli li se u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, ostvarena zarada na pravedan način, jer radnici raspolažu sa sve manje sredstava za osnovne životne troškove, a manji broj ljudi se sve više bogati.
Na primjeru stvorene nove vrijednosti u 104 tisuće tvrtki u Hrvatskoj, jučer nitko od onih s kojima smo razgovarali, bilo da je riječ o ekonomskim analitičarima, poslodavcima i sociolozima nije htio izvlačiti zaključak je li riječ o pravednoj, realnoj ili neodrživoj podjeli bogatstva.
Većina naših sugovornika tek je napomenula da je dohodak, odnosno ugovorni odnos između radnika i poslodavca, koji regulira i u njemu kroz naplatu poreza sudjeluje i država još i najmanje nepravedan kad je u pitanju socijalna nejednakost i podjela bogatstva.
Različite stope