Hrvatska na dnu Europe: evo kako se druge zemlje bore protiv nezaposlenosti mladih
GENERACIJE BEZ PERSPEKTIVE
Piše Zvonimir Savić
Po stopi nezaposlenosti mladih Hrvatska se nalazi među četiri najlošije države EU-a.
(SLOBODNA DALMACIJA) Tržište rada je mjesto gdje se možda i najbolje može procijeniti stanje nacionalnoga gospodarstva, jer visoka stopa zaposlenosti pridonosi ostvarivanju i drugih makroekonomskih ciljeva, poput visoke razine i visokih stopa rasta BDP-a. Sadašnje stanje hrvatskog tržišta rada otkriva i nepovoljnu strukturu i nezadovoljavajuću dinamiku promjena kad se uspoređujemo sami sa sobom i kada se uspoređujemo s ostalim članicama EU-a u vremenskoj dinamici.
Upravo je podatak o stopi nezaposlenosti mladih rani indikator pogoršanja stanja na tržištu rada, koji ujedno signalizira sniženi potencijalni output zbog propadanja stečenih vještina i izgubljenezaradeu budućnosti, s višestrukim socijalnim posljedicama i širenjem stanja socijalne isključenosti.
Stoga je važno znati da posljedice aktualne visoke razine nezaposlenosti mladih mogu biti dugotrajne. Problem u Hrvatskoj time je izraženiji, jer nezaposlenost mladih nije rezultat gospodarske krize u proteklih nekoliko godina, nego je dugoročniji problem.
Naime, i u pretkriznim godinama stopa nezaposlenosti mladih bila je iznimno visoka. Ni u godinama koje su prethodile 2008., odnosno zadnjoj pretkriznoj godini, nije padala ispod 24 posto. Naime, u razdoblju od 2003. do 2007. godine iznosila je prosječno 30,8 posto. U 2008. godini snižena je na 23,9 posto, ali je u godinama krize osjetno rasla, odnosno više se nego udvostručila: u 2013. godini svaka druga aktivna mlada osoba bila je nezaposlena.
Loš obrazovni sustav
Iako postoje brojni uzroci koji pridonose visokoj nezaposlenosti, dovoljno je istaknuti dva.
Prvi je uzrok nedovoljna usklađenost upisnih kvota u srednjim i visokim školama s potrebama poslodavaca, odnosno dominiraju općeobrazovni programi. Obrazovni sustav nedovoljno dobro osluškuje potrebe razvoja gospodarstva te je za poslodavca trom i kompliciran. Primjerice, prema aktualnim podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje, u Hrvatskoj postoji 1380 studijskih programa, od kojih 396 iz područja društvenih znanosti. Od toga broja na polje ekonomije odnosi se čak 184 programa.
Drugi je uzrok nedovoljna usklađenost obrazovnih ishoda za određena zanimanja s potrebama poslodavaca. Naime, većina strukovnih programa odvija se kroz školski sustav s nedostatnom praksom i po broju sati i po sadržaju, i to unutar školskih praktikuma. Radno je iskustvo poslodavcima ključno, jer bez radnog iskustva osobe teško pronalaze posao, a bez uključivanja poslodavca nemaju ga gdje ni steći.
Upravo je podatak o stopi nezaposlenosti mladih rani indikator pogoršanja stanja na tržištu rada, koji ujedno signalizira sniženi potencijalni output zbog propadanja stečenih vještina i izgubljenezaradeu budućnosti, s višestrukim socijalnim posljedicama i širenjem stanja socijalne isključenosti.
Stoga je važno znati da posljedice aktualne visoke razine nezaposlenosti mladih mogu biti dugotrajne. Problem u Hrvatskoj time je izraženiji, jer nezaposlenost mladih nije rezultat gospodarske krize u proteklih nekoliko godina, nego je dugoročniji problem.
Naime, i u pretkriznim godinama stopa nezaposlenosti mladih bila je iznimno visoka. Ni u godinama koje su prethodile 2008., odnosno zadnjoj pretkriznoj godini, nije padala ispod 24 posto. Naime, u razdoblju od 2003. do 2007. godine iznosila je prosječno 30,8 posto. U 2008. godini snižena je na 23,9 posto, ali je u godinama krize osjetno rasla, odnosno više se nego udvostručila: u 2013. godini svaka druga aktivna mlada osoba bila je nezaposlena.
Loš obrazovni sustav
Iako postoje brojni uzroci koji pridonose visokoj nezaposlenosti, dovoljno je istaknuti dva.
Prvi je uzrok nedovoljna usklađenost upisnih kvota u srednjim i visokim školama s potrebama poslodavaca, odnosno dominiraju općeobrazovni programi. Obrazovni sustav nedovoljno dobro osluškuje potrebe razvoja gospodarstva te je za poslodavca trom i kompliciran. Primjerice, prema aktualnim podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje, u Hrvatskoj postoji 1380 studijskih programa, od kojih 396 iz područja društvenih znanosti. Od toga broja na polje ekonomije odnosi se čak 184 programa.
Drugi je uzrok nedovoljna usklađenost obrazovnih ishoda za određena zanimanja s potrebama poslodavaca. Naime, većina strukovnih programa odvija se kroz školski sustav s nedostatnom praksom i po broju sati i po sadržaju, i to unutar školskih praktikuma. Radno je iskustvo poslodavcima ključno, jer bez radnog iskustva osobe teško pronalaze posao, a bez uključivanja poslodavca nemaju ga gdje ni steći.
Nekompatibilnost obrazovnog sustava ipotrebatržišta rada vidljiva je kroz neke pokazatelje. Primjerice, u Hrvatskoj udio zaposlenih s visokim stupnjem obrazovanja u ukupnom broju zaposlenih kontinuirano raste, a povećan je i tijekom kriznih godina – od 2008. do 2014. godine taj udio porastao je sa 17 posto na 21,6 posto. S druge strane, u strukturi nezaposlenih povećava se udio visokoobrazovanih, s četiri posto u 2008. godini na sedam posto.
Iz navedenog se zaključuje da tržište sve više zahtijeva visokoobrazovanu radnu snagu, ali s druge strane postoji značajan višak visokoobrazovanih, koje tržište ne apsorbira. Nameće se stoga pretpostavka o nekompatibilnosti ponude i potražnje na tržištu rada, odnosno obrazovanja radnesnagei ishoda njihova obrazovanja s potrebama poslodavaca.
Takve pretpostavke potvrđuje potražnja za radnicima na tržištu rada. Primjerice, u razdoblju od 2008. do 2014., odnosno u doba snižene gospodarske aktivnosti, značajno je rastao broj slobodnih radnih mjesta (traženih radnika) iz roda zaposlenja "znanstvenici/inženjeri/stručnjaci".
Samo u 2013. i 2014. godini taj rod zanimanja bio je najtraženiji, više od uslužnih i jednostavnih zanimanja koja su prije gospodarske krize bila najtraženija. Međutim, uz rast potražnje rastao je i broj nezaposlenih osoba iz istog roda zanimanja, za 14.500 u promatranom razdoblju.
Upravo zbog nedostatka radnog iskustva, odnosno nedostatka inicijalne stručnosti i kompetencije, postoje inicijative koje nastoje prebroditi taj jaz i olakšati ulazak mladima u radni kontingent. Tu je potrebno istaknuti inicijativu uvođenja dualnog obrazovanja od strane Hrvatske gospodarske komore, jer je anketa među članicama HGK pokazala i potvrdila nezadovoljstvo poslodavaca kompetencijama završenih učenika/studenata.
Stoga se i promovira dualni sustav obrazovanja koji predviđa fleksibilnost mjesta učenja, odnosno i tvrtke postaju mjesto učenja, ali prema točno utvrđenim pravilima. Takvim sustavom mladi ulaze na tržište rada spremniji, s već određenim radnim iskustvom, a upravo takve kategorije poslodavci brže i lakše zapošljavaju.
Dualni sustav
Spomenuti sustav dualnog obrazovanja posebice je razvijen u Njemačkoj, koja bilježi najnižu stopu nezaposlenosti mladih u EU-u (7,3 posto). Dodatno, Njemačka je jedina država EU-u koja je još 2014. godine uspjela spustiti stopu nezaposlenosti mladih na razinu ispod pretkrizne 2008. godine. Uz provođenje sustava dualnog obrazovanja, koji se provodi još od 19. stoljeća, to je posljedica provedbe i drugih mjera na tržištu rada, poput rezova u socijalnoj politici, prilagodbe radnog vremena i plaća preko modela skraćenog rada ("Kurzarbeit") i preko tzv. mini poslova.
Nemaju sve države EU-a organizirano dualno obrazovanje, ali imaju pristup fondovima EU-a preko kojih se mogu sufinancirati razne poticajne mjere koje pridonose zapošljivosti mladih.
Njemačka (Berlin) je kroz Europski socijalni fond namijenila 700 milijunaeuraza financiranje edukacija,treningai osposobljavanja za startupove. Na temelju sustava vaučera za subvencionirano savjetovanje omogućuje poduzetnicima da odaberu vlastitog savjetnika, koji im je na raspolaganju godinu dana.
Iz navedenog se zaključuje da tržište sve više zahtijeva visokoobrazovanu radnu snagu, ali s druge strane postoji značajan višak visokoobrazovanih, koje tržište ne apsorbira. Nameće se stoga pretpostavka o nekompatibilnosti ponude i potražnje na tržištu rada, odnosno obrazovanja radnesnagei ishoda njihova obrazovanja s potrebama poslodavaca.
Takve pretpostavke potvrđuje potražnja za radnicima na tržištu rada. Primjerice, u razdoblju od 2008. do 2014., odnosno u doba snižene gospodarske aktivnosti, značajno je rastao broj slobodnih radnih mjesta (traženih radnika) iz roda zaposlenja "znanstvenici/inženjeri/stručnjaci".
Samo u 2013. i 2014. godini taj rod zanimanja bio je najtraženiji, više od uslužnih i jednostavnih zanimanja koja su prije gospodarske krize bila najtraženija. Međutim, uz rast potražnje rastao je i broj nezaposlenih osoba iz istog roda zanimanja, za 14.500 u promatranom razdoblju.
Upravo zbog nedostatka radnog iskustva, odnosno nedostatka inicijalne stručnosti i kompetencije, postoje inicijative koje nastoje prebroditi taj jaz i olakšati ulazak mladima u radni kontingent. Tu je potrebno istaknuti inicijativu uvođenja dualnog obrazovanja od strane Hrvatske gospodarske komore, jer je anketa među članicama HGK pokazala i potvrdila nezadovoljstvo poslodavaca kompetencijama završenih učenika/studenata.
Stoga se i promovira dualni sustav obrazovanja koji predviđa fleksibilnost mjesta učenja, odnosno i tvrtke postaju mjesto učenja, ali prema točno utvrđenim pravilima. Takvim sustavom mladi ulaze na tržište rada spremniji, s već određenim radnim iskustvom, a upravo takve kategorije poslodavci brže i lakše zapošljavaju.
Dualni sustav
Spomenuti sustav dualnog obrazovanja posebice je razvijen u Njemačkoj, koja bilježi najnižu stopu nezaposlenosti mladih u EU-u (7,3 posto). Dodatno, Njemačka je jedina država EU-u koja je još 2014. godine uspjela spustiti stopu nezaposlenosti mladih na razinu ispod pretkrizne 2008. godine. Uz provođenje sustava dualnog obrazovanja, koji se provodi još od 19. stoljeća, to je posljedica provedbe i drugih mjera na tržištu rada, poput rezova u socijalnoj politici, prilagodbe radnog vremena i plaća preko modela skraćenog rada ("Kurzarbeit") i preko tzv. mini poslova.
Nemaju sve države EU-a organizirano dualno obrazovanje, ali imaju pristup fondovima EU-a preko kojih se mogu sufinancirati razne poticajne mjere koje pridonose zapošljivosti mladih.
Njemačka (Berlin) je kroz Europski socijalni fond namijenila 700 milijunaeuraza financiranje edukacija,treningai osposobljavanja za startupove. Na temelju sustava vaučera za subvencionirano savjetovanje omogućuje poduzetnicima da odaberu vlastitog savjetnika, koji im je na raspolaganju godinu dana.
U Poljskoj su se također provodile mjere poticanja razvoja startup kompanija: kroz Europski socijalni fond 13.674 mlade osobe u dobi između 15 i 24 godine primile su financijsku potporu u iznosu od 25.000 eura za razvoj startup kompanija.
Bugarska je unutar Operativnog programa za ljudske potencijale prepoznala doktorande i znanstvenike kao jedan od prioriteta, s obzirom na to da su statistički podaci pokazali da na tržištu rada nedostaje znanstvenika, inženjera, matematičara i informatičara, te im je omogućila sufinanciranje aktivnosti poput dodatnih seminara, opreme i pristupa bazama podataka u svrhu istraživanja.
Estonija je unutar Operativnog programa za razvoj ljudskih potencijala financirala doktorske studije te međunarodne konferencije na visokoj razini za mlade znanstvenike.
Latvija je posebice interesantna s obzirom na mjere koje su provodili. Latvija među svim državama EU-a trenutno ima najbolji odnos stope nezaposlenosti mladih u odnosu na opću stopu nezaposlenosti, te iznosi 1,5, odnosno stopa nezaposlenosti mladih je samo 1,5 puta veća od opće stope nezaposlenosti (u Hrvatskoj je omjer oko 2,2, dok je Rumunjska najlošija u EU-u s odnosom 3,3).
Donedavno (krajem 2014. godine) njihova je stopa nezaposlenosti mladih bila preko 20 posto, da bi je tijekom vremena spustili na 14,3 posto (u ožujku ove godine). Latvija je prepoznala da je potrebno promijeniti fokus svoga edukacijskog sustava, i to s društvenih znanosti na prirodne znanosti, matematiku i tehničke znanosti, jer su upravo takva znanja prepoznata kao ona koja mogu potaknuti održivi rast njihova gospodarstva.
Stoga su korištena sredstva EU-a za istraživačke aktivnosti u tim znanostima, pribavljala semodernatehnologija za sustav učenja, povezivao se obrazovni sustav s privatnim poduzetnicima, a razvijali su se i projekti za poticanje mladih da se usmjeravaju u spomenute znanosti.
Latvija nije zanemarila ni sustav strukovnog obrazovanja, jer su se provodile mjere za poticanje mladih za ulazak u sustav strukovnog obrazovanja, također sufinancirane iz fondova EU-a. Takav pristup pridonosio je i gospodarskom oporavku Latvije, koja je 2008. godine po razvijenosti bila na 60 posto prosjeka EU-a, da bi u 2015. godini porasla na 64 posto prosjeka EU-a. Za usporedbu, Hrvatska je u tom vremenu pala sa 63 posto na 58 posto prosjeka EU-a.
Dugoročni utjecaj
Iako je u Hrvatskoj nezaposlenost mladih veliki problem, treba imati u vidu da on ima dugoročno negativan utjecaj i na kretanje ukupnog radno sposobnog stanovništva, odnosno stanovništva starijeg od 15 godina, posebice ako se u obzir uzmu i negativni demografski trendovi.
Naime, iako se u Hrvatskoj razine nezaposlenih i zaposlenih trenutno kreću blagim pozitivnim trendom, ostaje zabrinjavajuća pojava stalnog pada radno sposobnog stanovništva (stanovništvo u dobi iznad 15 godina), koja traje još od 2009. godine.
Prema rezultatima Ankete o radnoj snazi (koja je temeljena na alternativnoj, međunarodno usporedivoj metodologiji međunarodne organizacija rada), koju je analizirala Hrvatska gospodarska komora, radno sposobno stanovništvo je u padu već 27 kvartala zaredom. Trenutno stanje radno sposobnog stanovništva je na razini od 3.595 milijuna, što je za 17.000 osoba manje nego prošle godine, 48.000 manje nego 2008. godine, te ujedno rekordno nisko otkad postoje relevantni podaci za usporedbu. Pod pritiskom ekonomske emigracije i negativnih demografskih trendova, ne može se očekivati povećanje broja radno sposobnog stanovništva.
Takve pretpostavke potvrđuju i demografske projekcije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, prema kojima Hrvatska svakih 10 godina gubi oko 200.000 stanovnika dobne skupine od 15 do 64 godine. Naime, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Hrvatskoj je bilo 2,87 mil. stanovnika u toj dobnoj skupini, 2021. godine broj stanovnika te dobne skupine procijenjen je na 2,66 mil., dok se 2051. godine očekuje 1,97 mil. stanovnika u toj dobnoj skupini, što će utjecati i na tržište rada i na potencijal gospodarskog rasta.
Hrvatsko tržište rada opterećeno je strukturnim manjkavostima, pri čemu znatan utjecaj ima obrazovni sustav i njegovo nedovoljno zadovoljavanje potražnje na dinamičnom tržištu rada. Naime, razvoj i tehnološki napredak stvaraju veću potrebu za radnom snagom visokog stupnja obrazovanja, a takva se radna snaga lakše apsorbira na tržištu rada.
Potvrda tome pronalazi se u činjenici da raste udio visokoobrazovanih u ukupnom broju zaposlenih u Hrvatskoj, te da je zapošljivost visokoobrazovanih brža i veća u odnosu na niže obrazovane osobe. Stoga promjene i prilagodbe u obrazovnom sustavu i uvođenje i razvoj mjera koje potiču zapošljavanje mladih, poput postojeće mjere zapošljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, trebaju pridonositi zapošljavanju mladih, a time i poboljšanju cjelokupne situacije na hrvatskom tržištu rada.
Bugarska je unutar Operativnog programa za ljudske potencijale prepoznala doktorande i znanstvenike kao jedan od prioriteta, s obzirom na to da su statistički podaci pokazali da na tržištu rada nedostaje znanstvenika, inženjera, matematičara i informatičara, te im je omogućila sufinanciranje aktivnosti poput dodatnih seminara, opreme i pristupa bazama podataka u svrhu istraživanja.
Estonija je unutar Operativnog programa za razvoj ljudskih potencijala financirala doktorske studije te međunarodne konferencije na visokoj razini za mlade znanstvenike.
Latvija je posebice interesantna s obzirom na mjere koje su provodili. Latvija među svim državama EU-a trenutno ima najbolji odnos stope nezaposlenosti mladih u odnosu na opću stopu nezaposlenosti, te iznosi 1,5, odnosno stopa nezaposlenosti mladih je samo 1,5 puta veća od opće stope nezaposlenosti (u Hrvatskoj je omjer oko 2,2, dok je Rumunjska najlošija u EU-u s odnosom 3,3).
Donedavno (krajem 2014. godine) njihova je stopa nezaposlenosti mladih bila preko 20 posto, da bi je tijekom vremena spustili na 14,3 posto (u ožujku ove godine). Latvija je prepoznala da je potrebno promijeniti fokus svoga edukacijskog sustava, i to s društvenih znanosti na prirodne znanosti, matematiku i tehničke znanosti, jer su upravo takva znanja prepoznata kao ona koja mogu potaknuti održivi rast njihova gospodarstva.
Stoga su korištena sredstva EU-a za istraživačke aktivnosti u tim znanostima, pribavljala semodernatehnologija za sustav učenja, povezivao se obrazovni sustav s privatnim poduzetnicima, a razvijali su se i projekti za poticanje mladih da se usmjeravaju u spomenute znanosti.
Latvija nije zanemarila ni sustav strukovnog obrazovanja, jer su se provodile mjere za poticanje mladih za ulazak u sustav strukovnog obrazovanja, također sufinancirane iz fondova EU-a. Takav pristup pridonosio je i gospodarskom oporavku Latvije, koja je 2008. godine po razvijenosti bila na 60 posto prosjeka EU-a, da bi u 2015. godini porasla na 64 posto prosjeka EU-a. Za usporedbu, Hrvatska je u tom vremenu pala sa 63 posto na 58 posto prosjeka EU-a.
Dugoročni utjecaj
Iako je u Hrvatskoj nezaposlenost mladih veliki problem, treba imati u vidu da on ima dugoročno negativan utjecaj i na kretanje ukupnog radno sposobnog stanovništva, odnosno stanovništva starijeg od 15 godina, posebice ako se u obzir uzmu i negativni demografski trendovi.
Naime, iako se u Hrvatskoj razine nezaposlenih i zaposlenih trenutno kreću blagim pozitivnim trendom, ostaje zabrinjavajuća pojava stalnog pada radno sposobnog stanovništva (stanovništvo u dobi iznad 15 godina), koja traje još od 2009. godine.
Prema rezultatima Ankete o radnoj snazi (koja je temeljena na alternativnoj, međunarodno usporedivoj metodologiji međunarodne organizacija rada), koju je analizirala Hrvatska gospodarska komora, radno sposobno stanovništvo je u padu već 27 kvartala zaredom. Trenutno stanje radno sposobnog stanovništva je na razini od 3.595 milijuna, što je za 17.000 osoba manje nego prošle godine, 48.000 manje nego 2008. godine, te ujedno rekordno nisko otkad postoje relevantni podaci za usporedbu. Pod pritiskom ekonomske emigracije i negativnih demografskih trendova, ne može se očekivati povećanje broja radno sposobnog stanovništva.
Takve pretpostavke potvrđuju i demografske projekcije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, prema kojima Hrvatska svakih 10 godina gubi oko 200.000 stanovnika dobne skupine od 15 do 64 godine. Naime, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Hrvatskoj je bilo 2,87 mil. stanovnika u toj dobnoj skupini, 2021. godine broj stanovnika te dobne skupine procijenjen je na 2,66 mil., dok se 2051. godine očekuje 1,97 mil. stanovnika u toj dobnoj skupini, što će utjecati i na tržište rada i na potencijal gospodarskog rasta.
Hrvatsko tržište rada opterećeno je strukturnim manjkavostima, pri čemu znatan utjecaj ima obrazovni sustav i njegovo nedovoljno zadovoljavanje potražnje na dinamičnom tržištu rada. Naime, razvoj i tehnološki napredak stvaraju veću potrebu za radnom snagom visokog stupnja obrazovanja, a takva se radna snaga lakše apsorbira na tržištu rada.
Potvrda tome pronalazi se u činjenici da raste udio visokoobrazovanih u ukupnom broju zaposlenih u Hrvatskoj, te da je zapošljivost visokoobrazovanih brža i veća u odnosu na niže obrazovane osobe. Stoga promjene i prilagodbe u obrazovnom sustavu i uvođenje i razvoj mjera koje potiču zapošljavanje mladih, poput postojeće mjere zapošljavanja bez zasnivanja radnog odnosa, trebaju pridonositi zapošljavanju mladih, a time i poboljšanju cjelokupne situacije na hrvatskom tržištu rada.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Piše Zvonimir Savić