Hrvatska - antisocijalna, nehumana zemlja grabeži

Baš me zanima koliko će, sada već na svoju sramotu, prosvjednici ostati tamo u šatoru.

"Ja sam 100% invalid, ali civilni. U gorem sam stanju od gospodina Glogoškog, imam 5 dekubitusa i bolove koje je teško opisati. U kolicima sam od 18. godine. Naknadu za njegu ne dobivam, dobijem 1200kn invalidnine. Za dekubituse mi treba 30 obloga mjesecno, a ja dobijem 10. I tko me što pita? Nitko ništa."

"Ja sam isto u invalidskim kolicima, dobivam 1200 kuna invalidnine, imam pravo na nova kolica svakih 5 godina (koja moram nadoplatiti i to poprilično). Što se tiče medicinskih potrepština, i na to imam pravo s tim da me jebu na svakom koraku pa ne napišu dovoljno i slično. O povlasticama kao što je automobil, stan i slično ni ne pomišljamo"

Kampiranje radi povlastica

Sada napokon znamo i čemu kampiranje ispred Ministarstva - da bi se sačuvale povlastice i za svaku socijalnu državu neprihvatljive razlike u prihodima između srodnih vojnih i civilnih invalida od 10:1. Svaka čast svakome na obrani domovine, ali ovo je jednostavno previše novca na račun poreznih obveznika za hrvatske prilike i hrvatske prosječne plaće. A naknade civilnim invalidima su istovremeno sramotno male, jer eto, nema se para.

Dodatno, jako upadaju u oči razlike u dodacima za njegovatelja – to su dodaci koji idu osobi koja njeguje invalida, i ta osoba jednostavno ne dobiva taj dodatak jer je sudjelovala u ratu, već za njegu invalidne osobe. Za najteže vojne, evo kako je ministar rekao, 3800 kuna.

S druge strane, roditelji-njegovatelji dobivaju mjesečno 2500 kuna (a ima djece koja su puno zahtjevnija za njegovanje od prosječnog vojnog invalida i radno vrijeme je 24/7), a da asistente u nastavi ne spominjemo. Odakle taj razlika? Zašto se stvara posebna kasta? Sudjelovanje u ratu je jedno, ali plaćanje njegovatelja s ratom ne bi trebalo imati veze. Da ne spominjemo npr. kako majka njegovateljica dvoje djece, prema Zakonu o socijalnoj skrbi može primati naknadu samo kao njegovateljica jednog djeteta! Razlog? Valjda to što invalidna djeca ne glasuju i ne prosvjeduju.

Dodatno, najteži vojni dobiju svakih 7 godina automobil, dok civilni invalidi dobiju svakih 5 godina kolica koja moraju nadoplaćivati od one gore spomenute sirotinje – ona "socijalna" su jednostavno previše teška i previše loša da se mogu koristiti. U ovoj kriznoj zemlji, zar ne bi te vojne naknade mogle biti malo manje, da bi civilne bile malo veće? Može li auto svakih 10 godina, da ovi civilni dobiju kolica koja su primjerena? Govorimo o prihodima koji idu do 4-5 prosječnih plaća. Ne može novac nadoknaditi zdravlje, ali koliko novca treba? Pet prosječnih plaća, 8 plaća onih koji rade u trgovini svaki mjesec? Da li bi to moglo biti 3 prosječne plaće, pa da civilnima ostane koja stotina kuna više? Jer sve to ide iz zajedničke proračunske kase.

Kako smo uopće dopustili postati društvo tako ogromnih socijalnih razlika? Je li toliko vrjednije kada je netko nastradao u ratu od stradavanja nekoga na poslu ili u školi?

Za služenje domovini dobiva se orden

Za služenje Domovini se dobiva orden. Za boravak u vojsci beneficirani radni staž radi teških uvjeta. Za invalidnost - primjerena naknada (a ne da postoji odnosi 10:1 između vojnog invalida i onoga tko je recimo stradao na ledu odlazeći u školu).

Poštovanje (a to mnogi bivši branitelji spominju) je već nešto što svatko od nas sam ima zaslužiti. Neće poštovanju pomoći ni Ustav ni kukanje kako se nekoga ne poštuje. A pitanje poštivanja u društvu nije nešto što itko može sreći dekretom, ta vremena su prošla. To se stječe radom i zalaganjem, zapošljavanjem ljudi, volontiranjem za zajednicu i tako dalje. Koliko tko može.

A kako se poštovanje konkretno dobiva – pa evo pogledajte generala Gotovinu, upravo onako kako je on učinio. Sada se tek vidi koliko su ljudi poput generala Gotovine veliki. Vratio se iz zatvora, pozdravio sve, rekao da je rat gotov i uhvatio posla. Zapošljava, proizvodi i plaća porez.

Javna ličnost i kolika je čija mirovina

Kada netko sebe pretvori u javnu ličnost kao što je