Hranu plaćamo kao i daleke 1972. a režije pet puta skuplje
POTROŠAČKA KOŠARICA PRIJE 38 GODINA POKAZUJE DA HRVATI NISU DALEKO ODMAKLI U RASTU STANDARDA
U protekla četiri desetljeća tapkamo u mjestu – dobar dio mjesečne plaće odlazi na hranu, a znatno više nego sedamdesetih odlazi na režije
(NOVI LIST) ZAGREB Nije nam lako, ali nam nije niti teže nego što je bilo, recimo, davne 1972. godine, otkad se sa svojim kućnim budžetima, govore podaci, još uvijek nismo popeli na »zelenu granu«!
Prema službenim statističkim pokazateljima o osobnoj potrošnji hrvatskih kućanstava u razdoblju od 60-tih do danas, hrvatska obitelj danas na hranu odvaja gotovo isto koliko je odvajala, primjerice, te 1972. godine, a jednako se troši i na higijenu, dok se danas čak i manje budžeta izdvaja na odjeću i obuću, a podjednako na, primjerice, promet!
Značajno nam je, međutim, porastao udio režija u ukupnoj potrošnji, a tek malo više izdvajamo za kulturu i razonodu.
Briga za higijenu
Prije 38 godina na hranu smo izdvajali 39 posto budžeta, danas na iće i piće trošimo oko 35 posto budžeta. Iako se »na prvu« tako ne čini, jer su nam ormari puni, na odjeću i obuću trošimo manje, vjerojatno zato što je ona danas dostupnija negoli prije 40 godina. Dok se 1972. godine na odjeću izdvajalo gotovo 14 posto kućnog budžeta, danas je riječ o nešto manje od deset posto. Zgodna ilustracija tome u prilog jest i podatak nekadašnje revije »Duga«, prema kojem je samo 1976. godine iz Italije u Hrvatsku, kaže se, uvezeno oko 4,5 milijuna pari »skupih talijanskih cipela«!
Na higijenu smo, kaže statistika, 1972. izdvajali 4,1 posto kućnog budžeta, danas je riječ o 0,8 posto više sredstava, dakle razlika je gotovo beznačajna. Na kulturu i razonodu, za koju danas izdvajamo 13 posto budžeta, tada smo trošili niti četiri posto.
Vožnja par-nepar
Kako piše zagrebački »Svijet« iz tog vremena, »šivanje, vezenje i pletenje tipična je ženska razonoda u Hrvatskoj, jer 60 posto žena te aktivnosti smatra svojim hobijem, u kino ih nikad ne odlazi čak 42 posto, u kazalište ih ide 35 posto«.
Slično je i danas, kad je na burzi 310 tisuća ljudi, od čega većina žena, koje si nikakvu razonodu ne mogu priuštiti. Prije četrdeset godina uistinu smo plaćali »socijalnu« cijenu režija, dok nas se uvjerava da socijalne režije plaćamo i danas, kad na njih, kažu podaci, izdvajamo oko 25 posto više nego tada. Potrošačka košarica za 1972. kaže da smo na režije izdvajali šest posto kućnog budžeta, danas je riječ o gotovo 30 posto, gleda li se sindikalna košarica minimalnih životnih troškova. Doduše, tad smo u kućanstvima imali i manje »mašinerije« na struju, i nismo imali mobitele, a sjetiti se treba i redukcija struje, kao i vožnje automobila na par-nepar.
U 40 godina nismo puno napredovali, jer (pre)velik dio zarađenog i dalje odlazi na hranu, a podosta veći dio od onoga 70-tih, i na režije. Otplate kredita, valja uzeti u obzir, u ovim košaricama, starim ili novim, nema, kao ni inflacijskih 80-tih, kad se ogroman, i nepovoljan kredit za kuću ili stan odjednom mogao otplatiti novcem dovoljnim za, recimo, mjesečnu pokaznu kartu.
Bojana MRVOŠ PAVIĆ
Značajno nam je, međutim, porastao udio režija u ukupnoj potrošnji, a tek malo više izdvajamo za kulturu i razonodu.
Briga za higijenu
Prije 38 godina na hranu smo izdvajali 39 posto budžeta, danas na iće i piće trošimo oko 35 posto budžeta. Iako se »na prvu« tako ne čini, jer su nam ormari puni, na odjeću i obuću trošimo manje, vjerojatno zato što je ona danas dostupnija negoli prije 40 godina. Dok se 1972. godine na odjeću izdvajalo gotovo 14 posto kućnog budžeta, danas je riječ o nešto manje od deset posto. Zgodna ilustracija tome u prilog jest i podatak nekadašnje revije »Duga«, prema kojem je samo 1976. godine iz Italije u Hrvatsku, kaže se, uvezeno oko 4,5 milijuna pari »skupih talijanskih cipela«!
Na higijenu smo, kaže statistika, 1972. izdvajali 4,1 posto kućnog budžeta, danas je riječ o 0,8 posto više sredstava, dakle razlika je gotovo beznačajna. Na kulturu i razonodu, za koju danas izdvajamo 13 posto budžeta, tada smo trošili niti četiri posto.
Vožnja par-nepar
Kako piše zagrebački »Svijet« iz tog vremena, »šivanje, vezenje i pletenje tipična je ženska razonoda u Hrvatskoj, jer 60 posto žena te aktivnosti smatra svojim hobijem, u kino ih nikad ne odlazi čak 42 posto, u kazalište ih ide 35 posto«.
Slično je i danas, kad je na burzi 310 tisuća ljudi, od čega većina žena, koje si nikakvu razonodu ne mogu priuštiti. Prije četrdeset godina uistinu smo plaćali »socijalnu« cijenu režija, dok nas se uvjerava da socijalne režije plaćamo i danas, kad na njih, kažu podaci, izdvajamo oko 25 posto više nego tada. Potrošačka košarica za 1972. kaže da smo na režije izdvajali šest posto kućnog budžeta, danas je riječ o gotovo 30 posto, gleda li se sindikalna košarica minimalnih životnih troškova. Doduše, tad smo u kućanstvima imali i manje »mašinerije« na struju, i nismo imali mobitele, a sjetiti se treba i redukcija struje, kao i vožnje automobila na par-nepar.
U 40 godina nismo puno napredovali, jer (pre)velik dio zarađenog i dalje odlazi na hranu, a podosta veći dio od onoga 70-tih, i na režije. Otplate kredita, valja uzeti u obzir, u ovim košaricama, starim ili novim, nema, kao ni inflacijskih 80-tih, kad se ogroman, i nepovoljan kredit za kuću ili stan odjednom mogao otplatiti novcem dovoljnim za, recimo, mjesečnu pokaznu kartu.
Bojana MRVOŠ PAVIĆ
Preuzeto s: nhs.hr