HR: Ustavni sud odbio referendumsko pitanje o autocestama
(Bilten.org)
Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio je kako je referendumsko pitanje predloženo u zahtjevu Organizacijskog odbora inicijativu Ne damo naše autoceste za izjašnjavanje birača o potrebi raspisivanja referenduma o monetizaciji autocesta nije u skladu s Ustavom te da nije dopušteno raspisivanje referenduma.
Ovo pitanje razmatrano je na zahtjev Hrvatskog sabora. Ustavni sud odluku je donio na temelju vladine odluke o odustajanju od davanja autocesta u koncesiju. U odluci također stoji kako Sud smatra da se vlada odlukom o odustanku od koncesije “samoobvezala” da će u slučaju donošenja nove odluke uvažiti mišljenje stanovništva da se ova odluka treba donijeti na referendumu što je izraženo u obliku 530.000 prikupljenih potpisa. Sud također smatra kako bi vlada trebala pripremiti poseban zakonski prijedlog kojim se koncesija na javnu uslugu upravljanja izgrađenim autocestama i njihovog održavanja proglasi strateškim interesom. Sud se u tom dijelu slaže s Inicijativom koja je raspisivanja referenduma predložila na temelju Zakona o cestama koji javne ceste definira kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku.
No, Ustavni sud utvrđuje da je cjelokupni prijedlog izmjena Zakona o cestama postavljen na pogrešnim ustavnim osnovama. Drži kako je pogrešno stajalište, od kojeg polazi cjelokupna referendumska inicijativa, da u hrvatskom pravu javne ceste imaju status dobra od interesa za Republiku Hrvatsku u smislu članka 52. Ustava, kojim se određuje da dobra od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku trebaju uživati njezinu posebnu zaštitu jer se zakonom također određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.’
Posebno je zanimljiv i teško razumljiv argument Ustavnog suda kako se odluka o nedopuštanju referendumskog pitanja donosi i na temelju činjenice da je vlada uložila “prethodna nastojanja” da provede postupak dodjele koncesije što uključuje određena sredstva. Ovom logikom bi se primjerice na temelju same provedbe bilo kakve studije o zaštiti okoliša svaki projekt moramo moći provesti, neovisno o rezultatima studije, već na temelju same činjenice da je u projekt uloženi određeni napori i sredstva.