Hapšenje Sanadera ne bi ništa promijenilo!

Kakve vođe trebamo da bismo postali uistinu demokratska zemlja, ima li Ivo Josipović u sebi išta herojskog i jesu li Jadranka Kosor i Zoran Milanović nove reinkarnacije 'palog anđela', neka su od pitanja na koja u intervjuu tportalu odgovara sociolog kriminala dr. Renato Matić, koji smatra da je došao trenutak da konačno izaberemo lidera kakav je bio Vlado Gotovac.

Jesu li brojne istrage protiv bivših moćnih političara znak da Hrvatska prolazi političku i društvenu katarzu?

Nije to još uvijek katarza. Ovo što se događa ne vidim kao put kojim ćemo se riješiti balasta prošlosti jer su balast slojevi nepravdi koje se nikad nisu pokušale riješiti. Mijenjaju se ljudi na vlasti, mijenjaju se politike i režimi, ali je logika upravljanja društvom ostala ista. Logika upravljanja čak i nije najbolji termin jer mi imamo vladanje ljudima, a ne upravljanje društvom. Vladanje ljudima je želja da se kroz političku i ekonomsku moć kontrolira stvarnost i tu je bitna razlika od demokratskog upravljanja društvenim potencijalima, a to se nikad kod nas nije razvilo. Problem je što i one koji danas vode zemlju vodi stara logika koja je ovu zemlju dovela u probleme, problem je što oni misle da istom starom, lošom šprancom mogu samo promijeniti predznak i krenuti dalje. To naprosto nije moguće.

Zbog čega?

O SANADERU

Ivo Sanader samo je nastavak vrste koja je nama vladala. Suočeni smo s horor filmom u kojem se zlo stalno reinkarnira – jedna te ista osoba vraća se u različitim tijelima.

Nove generacije se odgajaju prema dvije temeljne orijentacije. Prva je da se, unatoč problemima društva, pošten rad i poštenje uvijek isplate, a druga je da se pošten rad ne isplati te da se nepoštenje i nemoral (u smislu međuljudskih odnosa) isplate. Naše generacije, unatoč dobroj vjeri roditelja i nastavnika/profesora koji ih uvjeravaju da se poštenje i pošten rad isplate, svakodnevno u stvarnom životu vide da to nije tako. Svjesni su da se u ovom društvu dobra ne stječu poštenim radom i poštenjem, nego kleptomanijom kao zajedničkim modelom ponašanja.

KLEPTOKRATSKI SUSTAV

Može li se društvo u kojem je kleptomanija vodeće načelo nazvati kleptokratskim?
Moguće je jer je takav vladajući način razmišljanja o tome kako se dolazi do cilja i koji su poželjni ciljevi. Kod nas se mreža društvenih odnosa vremenom stabilizirala na način da i najpošteniji čovjek nema izbor, odnosno da ima izbor, ali ga pošten izbor može skupo stajati, i da istovremeno može vrlo brzo nepoštenom prečicom doći do cilja. Zato se ljudi u svakodnevnom životu i poslu hvataju za ono što mogu i za ono što im u danom trenutku više koristi. Dok je tome tako, Vlada može pisati akcijske planove, davati obećanja, imati ljude koji su iskreno željni promijeniti društvo, ali neće se dogoditi – ništa.
Hrvatska država je organizirana tako da proizvodi korupciju i da bi se nešto promijenilo, treba naprosto isključiti proizvodnju, a ne zbrinjavati otpad. Ovo što se događa tek je zbrinjavanje otpada.

Tko je proizveo taj model?
Vladajući model mi baštinimo iz preddemokratskog razdoblja i imamo političku elitu koja donosi odluke, a bez tih odluka u društvu se ništa ozbiljnog ne može događati. Taj model, nažalost, ne samo da nije zamijenjen početkom devedesetih, nego se karikaturalno jedna partija raspala na pet-šest svojih frakcija koje su ostale politička elita.
Mi smo proglasili demokratsko društvo, ali sve što se nakon toga događalo bilo je samo nastavak nedemokratskog modela i samo smo nastavili taložiti nepravde. Stare su zacementirane, a nove su se do danas nastavile proizvoditi.