GORDAN STOJIĆ: Zašto sam Za referendum?
(Stvarnost)
Dame i gospodo, dosta mi je toga da budem nitko i ništa. Svi znate da sam unatoč sjajnoj biografiji godinama nezaposlen, da sam u nekim trenucima života bio gladan, očajan, pa, priznajem, čak i na rubu samoubojstva. Gledao sam oko sebe umrežene uhljebe, šetali su se od jednog do drugog radnog mjesta, dolazili, odlazili i uglavnom briljantno živjeli jer im je dano da do ramena zagrabe u narodni kazan. Svjedočio sam tome kako stotine tisuća njih odlaze na burzu, opraštao se od onih što krenuše na minhenske bauštele ili Irsku.
Naši takozvani vlastodršci, jer oni nisu vlast nego servis naroda, potpuno su nezainteresirano gledali dužničko ropstvo, blokiranost, ovršenost i ono najstrašnije, izbacivanje ljudi iz stanova i kuća. Nimalo ih ne zabrinjava što ljudima isključuju struju pa četrdeset godina kasnije, kao ja, negdje sedamdesetih kada su bile restrikcije, uz svijeće i petrolejske lampe, današnja djeca pišu zadaće. Fuj. Zar je zato moj otac otišao u rat, a ja snimio desetke dokumentaraca o ljepoti zemlje koju su oni prodali u bescjenje. I još mi podvaljuju da tu zemlju vole više od mene.