FRENKI LAUŠIĆ Petrov će tek sad pokazati kakav je on pregovarač
(Jutarnji)
Božo Petrov, potpredsjednik Vlade koji će u njezino ime voditi pregovore sa sindikatima o izmjenama kolektivnih ugovora za javne službe i državne namještenike, te o osnovici plaće za zaposlene u tim službama, ubrzo će shvatiti kako su međustranački pregovori o formiranju i radu vladajuće koalicije mačji kašalj u odnosu na ono što ga čeka.
Sindikalisti će naime na pregovore koji počinju 21. ožujka doći naoružani sporazumom koji za 180.000 zaposlenih u javnim službama (učiteljima, liječnicima, socijanoj skrbi, ali ne i državnoj upravi) inicijalno nudi povećanje osnovice plaća od šest posto zbog rasta BDP-a, a prema tvrdnjama Vilima Ribića i još mnogo više od toga.
Boži Petrovu će u tom kontekstu preostati dva alata za uspostavljanje ravnoteže na terenu: jedan politički, a drugi gotovo pa psihijatrijski. Prvi, politički alat odnosi se na činjenicu da kolektivni ugovori za državne i javne službe istječu krajem ove godine, pa Vlada može prijetiti smanjivanjem prava, ali i otkazima. U tom kontekstu Petrov mora snažno i državnički komunicirati i provoditi reformu javne uprave kako bi javnost znala da je na djelu "nova politika”. "Psihijatrijsko” oruđe odnosi se na "terapeutsko” senzibiliziranje sindikalnog vodstva i članstva tijekom kojeg bi ovi drugi "priznali” egzistencijalnu nadmoć "načela realnosti” u odnosu na "načelo ugode”. Jer, načelo ugode za sindikaliste u ovom trenutku znači da trenutno aktiviraju odredbe sporazuma koje im jamče milijarde kuna u džepovima članova sindikata, dok načelo realnosti govori kako bi izgledni posljedični bankrot države sasvim poništio tu kratkotrajnu dobit. Problem s tom pričom je međutim što se javne službe ne moraju samo kratkoročno nego i srednjoročno odreći najvećeg dijela prava koje im pripada.
Proračun bi naime i jedva osjetno povećanje plaća u srednjem roku mogao podnijeti jedino uz gospodarski rast znatno veći od dva posto. Svako iole značajnije povećanje plaća u javnim službama, a i državnoj upravi na srednji bi rok vjerojatno dovelo do pogoršanja omjera javnog duga i BDP-a, a time i do povećanja cijene zaduživanja Hrvatske. Veliko je pitanje da li će medicinske sestre, učitelji i socijalni radnici imati snage i volje za takvu "zrelost”. Vilim Ribić je u intervjuu za Globus na slično "pitanje” sarkastično odgovorio citirajući J. M. Keynesa: dugoročno smo ionako svi mrtvi. No naš problem je to što smo u ekonomskom smislu već dugo "hodajući mrtvaci”. Pitanje je samo možemo li se vratiti u život.
Boži Petrovu će u tom kontekstu preostati dva alata za uspostavljanje ravnoteže na terenu: jedan politički, a drugi gotovo pa psihijatrijski. Prvi, politički alat odnosi se na činjenicu da kolektivni ugovori za državne i javne službe istječu krajem ove godine, pa Vlada može prijetiti smanjivanjem prava, ali i otkazima. U tom kontekstu Petrov mora snažno i državnički komunicirati i provoditi reformu javne uprave kako bi javnost znala da je na djelu "nova politika”. "Psihijatrijsko” oruđe odnosi se na "terapeutsko” senzibiliziranje sindikalnog vodstva i članstva tijekom kojeg bi ovi drugi "priznali” egzistencijalnu nadmoć "načela realnosti” u odnosu na "načelo ugode”. Jer, načelo ugode za sindikaliste u ovom trenutku znači da trenutno aktiviraju odredbe sporazuma koje im jamče milijarde kuna u džepovima članova sindikata, dok načelo realnosti govori kako bi izgledni posljedični bankrot države sasvim poništio tu kratkotrajnu dobit. Problem s tom pričom je međutim što se javne službe ne moraju samo kratkoročno nego i srednjoročno odreći najvećeg dijela prava koje im pripada.
Proračun bi naime i jedva osjetno povećanje plaća u srednjem roku mogao podnijeti jedino uz gospodarski rast znatno veći od dva posto. Svako iole značajnije povećanje plaća u javnim službama, a i državnoj upravi na srednji bi rok vjerojatno dovelo do pogoršanja omjera javnog duga i BDP-a, a time i do povećanja cijene zaduživanja Hrvatske. Veliko je pitanje da li će medicinske sestre, učitelji i socijalni radnici imati snage i volje za takvu "zrelost”. Vilim Ribić je u intervjuu za Globus na slično "pitanje” sarkastično odgovorio citirajući J. M. Keynesa: dugoročno smo ionako svi mrtvi. No naš problem je to što smo u ekonomskom smislu već dugo "hodajući mrtvaci”. Pitanje je samo možemo li se vratiti u život.
Izvor: Jutarnji
Autor: Frenki Laušić
Snimke: Sandra Šimunović/EPH
Objavljeno: 17. 3. 2016.
Poveznica na izvor
Autor: Frenki Laušić
Snimke: Sandra Šimunović/EPH
Objavljeno: 17. 3. 2016.
Poveznica na izvor