Dok se stranke prepucavaju brojkama, demografi upozoravaju: 'Hrvatska je na rubu propasti!'
(Novi list)
Egzodus stanovništva
Osim iseljavanja, očito pospješenog ulaskom u EU i dugotrajnom gospodarskom krizom, Hrvatska se već godinama bezuspješno bori s negativnim prirodnim prirastom. On je lani, s 52.427 umrlih i 39.596 rođenih, dosegao vrhunac
![9761.setaci starci](/upload/vijesti11/9761.setaci-starci.jpg)
Je li u Hrvatskoj na djelu novi egzodus stanovništva, kako to ovih dana uvjerava opozicija, ili su brojke prenapuhane, a Hrvati, nimalo zabrinuti za vlastitu egzistenciju, skloniji ostanku u domovini? Oko ovog pitanja ne mogu se složiti ni stručnjaci, a kamoli politika.
Tako HDZ proziva vlast zbog iseljavanja 100.000 ljudi u dvije godine, vladajući tvrde kako je brojka triput manja, a Državni zavod za statistiku (DZS) računa da se u tri godine koalicijske vlasti iselilo nešto manje od 50.000 hrvatskih građana. Dok ovakav politički folklor nekoga možda i zabavlja, demografi upozoravaju: nije vrijeme za prebrojavanje, krajnji je čas za dugoročne mjere koje će Hrvatsku spasiti od potpune demografske propasti.
Statističari tvrde da je jedino njihova evidencija točna, jer u njoj bilježe samo one iseljenike iz Hrvatske koji su se odjavili iz Hrvatske, odrekli se državljanstva ili izbivaju dulje od godinu dana bez namjere povratka. U njihovim brojkama, kažu u DZS-u, nema sezonskih berača jagoda po Europi, koji pola godine provedu po poljima Italije ili Njemačke a drugu polovinu godine u Hrvatskoj i ne smatraju se iseljenicima. DZS svoju statistiku migracija radi na temelju podataka MUP-a o promjeni prebivališta, što se uspoređuje s popisom stanovništva i nakon toga osobu svrstava među doseljenike ili odseljene.
Demografske stručnjake ovakvo tumačenje stvari ne zadovoljava: ne može se, kažu, statistika iseljavanja voditi temeljem MUP-ovih podataka, dok su izvan granica Hrvatske na tisuće ljudi koji se nikad nisu odjavili iz MUP-ove evidencije, zadržali su hrvatske dokumente, a zaposlili su se u nekoj od EU država, legalno ili na crno.
– Već mi je doslovno dosadilo govoriti: i ludome je jasno da se netko tko ode u SAD ili Njemačku ne mora odjaviti u Hrvatskoj. Državni zavod za statistiku u odseljene računa samo one koji su se stvarno odjavili, i odavno ne žive u Hrvatskoj, ali su odlučili regulirati imovinsko-pravne odnose i riješiti svoj status - kaže Anđelko Akrap s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Osim iseljavanja, očito pospješenog ulaskom u EU i dugotrajnom gospodarskom krizom, Hrvatska se već godinama bezuspješno bori s negativnim prirodnim prirastom. On je lani, s 52.427 umrlih i 39.596 rođenih, dosegao vrhunac otkad se vode statistike. Porast broja djece upisane u prvi razred osnovne škole u školskoj godini 2015/16. samo je posljedica neznatnog porasta broja novorođene djece u Hrvatskoj prije sedam godina, ali taj je kratkotrajni porast od nekoliko stotina novorođene djece više minoran u odnosu na ogromnu depopulaciju Hrvatske, upozorava Akrap.
Nažalost, sve političke opcije problemom demofragije bave se, kaže, na kratki rok, a mjere koje predlažu ili donose ne mogu polučiti rezultata jer nisu planirane dugoročno, niti u dogovoru s drugim političkim opcijama.
– Iseljavanje iz Hrvatske danas poprima zabrinjavajuće razmjere. Vrijeme je da se političari prestanu prepucavati s brojkama, i da to pitanje svedu na ekonomsku razinu. Hrvatska je danas u ovakvoj situaciji jer nema dugoročne strategije gospodarskog razvoja, i to razvoja u prostoru, koji će osigurati razvoj svih krajeva zemlje, Gorskog Kotara, zaobalne Dalmacije, Slavonije, unutrašnjosti Istre... To su ogromni prostori koji su danas prazni, a nekad su bili puni. Taj prostor treba iskoristiti, pa će Hrvatska postati zemlja useljavanja, a ne iseljavanja - poručuje ugledni demograf.
Hrvatska je razvoj bazirala na razvoju gradova, pa je u Zagrebu i okolici locirano čak 27 posto ukupnog stanovništva Hrvatske. »To je jako loše«, konstatira Akrap, uvjeren da promjeni demografskih trendova neće pomoći nikakve mjere demografske politike, već jedino zaokret u gospodarskom razvitku. Ako želi preusmjeriti kretanje broja stanovnika u drugom smjeru, država mora oblikovati uvjete da se to dogodi.
– Razvoj Hrvatske treba decentralizirati, a tu je nužna intervencija države. Ne može se očekivati od privatnika da ulože u Liku, tu treba intervenirati država, stvoriti uvjete za razvoj - veli Akrap.
Demografska politika morala bi, dodaje, biti dio ukupne razvojne politike, jer će ljudi doći tamo gdje se otvaraju radna mjesta. Značajna je po njemu tu i uloga lokalne zajednice, jer je na njoj da se bori za prioritete. Dok vladajući tvrde da rade na mjerama koje bi hrvatske obitelji zadržale u zemlji, iz HDZ-a najavljuju odlučne mjere kojima će zaustaviti egzodus Hrvata, osnivanje ministarstva za Hrvate izvan Hrvatske, uklanjanje administrativnih i gospodarskih zapreka za investicije i povratak iseljenika. Demograf Akrap ovakve najave smatra smiješnima, jer se problem iseljavanja ne može, kaže, rješavati na kratke staze, do idućih izbora.
– Oko ovog pitanja vlast i opozicija moraju sjesti za stol i dogovoriti se. Obiteljska politika je jedna, nema lijeve i desne - poziva Akrap. Niti jedna država u svijetu, kaže, nema novca da pokrije sve potrebe, ali ovdje se radi o investiciji u budućnost. »Moramo znati da je uvozna radna snaga u konačnici skuplja od domaće, jer sa stranim radnicima dolaze i njihove obitelji, djeca, koja ulaze u sustav socijalne skrbi«, podsjeća demograf.
Godinu i pol od ulaska Hrvatske u EU, samo je u Njemačku prema podacima njemačke Savezne agencije za rad otišlo oko 24.000 hrvatskih radnika, a svakodnevno smo svjedoci novih odlazaka mahom mladih ljudi i njihovih obitelji u potrazi za boljim životom. Takav je trend očekivan s obzirom na otvaranje tržišta rada u većini europskih država, što hrvatskim građanima olakšava zapošljavanje u drugim državama EU. Dok se podaci Njemačke temelje na izdanim radnim dozvolama, podaci Državnog zavoda za statistiku utvrđuju se temeljem baza podataka MUP-a o odjavi prebivališta. Ni jedni, ni drugi ne daju pravu sliku stvari, jer se u radne dozvole uvrštavaju i one izdane na tri mjeseca ili pola godine, nakon čega se radnik iz Hrvatske može vratiti u domovinu, a s druge strane, činjenica je da izvan granica Hrvatske rade i žive mnogi hrvatski građani s osobnom iskaznicom izdanom u MUP-u.
Ravnatelj DZS-a, Marko Krištof, priznaje kako je njihova statistika samo djelomično točna.
– Statistika počiva na pretpostavkama poštivanja zakona i povjerenju - kaže Krištof, svjestan da DZS nema podatke o svim hrvatskim državljanima koji su u proteklih dvije ili tri godine napustili Hrvatsku. Statistika se, tvrdi, ipak drastično poboljšala novim Zakonom o prebivalištu, jer je dio osoba koje se nisu neko vrijeme javljale, u MUP-u odjavljen automatski.
Probleme s evidentiranjem migracija, osobito u pogledu osoba koje se iseljavaju, imaju i druge europske države, kaže Krištof, i to zbog nepostojanja jedinstvenog identifikacijskog broja za čitavu Europsku uniju, pomoću kojeg bi se moglo pratiti kretanje stanovnika.
– Ni Njemačka i Velika Britanija, kad je riječ o useljavanju i iseljavanju, uopće nemaju kompatibilne podatke. Uvijek je jednostavnije utvrditi tko je doselio nego tko je otišao, jer je teško utvrditi je li neka osoba otišla trajno i ima li namjeru povratka - tumači ravnatelj DZS-a. Pogreška se u evidenciji useljenih, kaže, događa kad država i radnike koji su dobili radnu dozvolu za tri mjeseca ili za šest mjeseci, evidentira kao useljenika.
Kad je riječ o Hrvatskoj, situaciju dodatno komplicira činjenica da s hrvatskim putovnicama u inozemstvo odlazi i značajan broj stanovnika Srbije i Bosne i Hercegovine, što - kaže Krištof - »dodatno kvari sliku odlaznih migracija«. Susjedna BiH uopće ne vodi statistiku migracija, pa se tako ne zna koliko se ljudi iselilo iz te države.