Direktor HAC-a, kakva drskost

Direktor HAC-a, velike javne cestarske tvrtke kojoj je ova Vlada do sada morala dati stotine i stotine milijuna eura državnih jamstava da bi mogla nastaviti poslovanje, isplaćivati plaće i servisirati upravo strahoviti dug koji trenutno iznosi oko 3,1 milijarde eura – nonšalantno izjavljuje kako nije »veliki stručnjak za vinjete«.

Glavni čovjek te tvrtke, koja je za vrijeme bivše HDZ-ove vlasti Ive Sanadera i Božidara Kalmete bila druga riječ za korupciju i koja bi bez obilate pomoći iz džepa poreznih obveznika već bila bankrotirala i završila pod ledinom, kaže kako bi »volio vidjeti opsežnu analizu« koja bi pokazala je li uvođenje vinjeta u Hrvatskoj uopće isplativo ili nije.

Imali smo dva dana odmora pa sam čitala i ono što inače možda ne bih. I tako sam u Jutarnjem listu nabasala na taj intervju stanovitog Davora Mihovilića, direktora državnog poduzeća koje je 2011. godine dočekalo promjenu vlasti kao centrala za uhljebljenje stranačkih kadrova i koje Vlada pokušava restrukturirati kako bi ga spasila od propasti.

Svima je pozato kako se velike i teške rasprave vode oko toga što učiniti s HAC ONC-om, tvrtkom kćeri Mihovilićevog HAC-a i Autroceste Rijeka-Zagreb, koja je lani izdvojena iz prezaduženog cestarskog sustava, sa više od 3.000 zaposlenih, da bi se, nemajući više kamo, obavile pripreme za neki oblik privatizacije mreže autocesta.

U vezi sa svim tim, sasvim logično i opravdano, kolegica svom sugovorniku postavlja i pitanje o vinjetama,

A onda se u nevjerici svi možemo zgražati nad time s koliko se napadne i bezbrižne drskosti rečeni Mihovilić usudi istupati pred građanima iz čijih se poreza njemu, kao i svim drugim državnim direktorima, osiguravaju lijepe plaće, poslovično, na žalost, bez neke velike odgovornosti.

Umjesto da taj zna napamet recitirati sve pro et kontra razloge, računice i grafikone o raznim modelima primjene vinjeta, umjesto da je odavna pedantno proučio što su vinjete donijele primjerice Sloveniji i Austriji, kako bi ih se eventualno moglo najbolje implementirati kod nas i kakav bi bio saldo te operacije koja u dvije spomenute države daje odlične rezultate, gospodin direktor prezrivo otpuhuje što mu se ta tema uopće i spominje.

Jer on za to nije »veliki stručnjak«. Ali za što onda stručnjak jest i je li uopće stručnjak i za što drugo što je potrebno da bi se sjedilo u fotelji direktora HAC-a? Kamo nije došao iz Kraša. Ni iz Plive. Ni iz biblioteke. Iako ni tada ne bi imao pravo na popust kad je riječ o nečemu što bi na ovom sadašnjem mjestu morao imati u malome prstu.

No, da stvar bude potpuno bizarna, do prosinca 2012. godine – kada mu je ministar Hajdaš Dončić predao na upravljanje kompletni HAC - Mihovilić je u tom istom HAC-u bio direktor upravo Sektora za naplatu.

I svejedno je o vinjetama i dandanas kadar razgovarati jedino napamet. Kao kakav direktor zoološkog vrta, ističe kako oko vinjeta ima »još mnogo neodgovorenih pitanja«. Trebala bi mu »opsežna analiza«. Pa zašto je nema? Tko ju je to za njega trebao naručiti i donijeti mu je ravno u krilo?