Polazeći od teze da „u političare ponajviše odlaze ljudi osrednje inteligencije i poštenja, a natprosječnih pohlepa za vlašću, slavom i novcem", tvrdio je kako političarima ne smijemo prepustiti sudbinu svoje države. Političari su, govorio je, paraziti koji moraju održati vlast jer od nje žive te su smetnja svakom ozbiljnijem razvitku zemlje. Stoga je predlagao da se profesija političar ukine, da u Saboru budu zastupnici koji će zadržati svoja prijašnja radna mjesta, da vladu čine ministri stručnjaci kojima će pomagati stručna znanstvena vijeća itd. Ukratko, htio je da se Hrvatska izliječi od bolesti politike.

Njegove ideje, koliko god zvučale dobro, bile su i ostale utopija. Profesija političar ne samo da nije nestala nego u Hrvatskoj neprekidno raste broj onih koji bi živjeli od politike. U registru je gotovo 150 političkih stranaka! Koliko je poznato, od Hrvatske je po tome jača jedino BiH, u kojoj se namnožilo više od 180 stranaka.

Postoji li lijek protiv bolesti politike? Blagi „sedativ" moglo bi biti uključivanje u stranački život onih koji bi poštenim djelovanjem demokratizirali stranke iznutra, ali pravi, učinkovit „antibiotik" zapravo je – civilno društvo. Neke građanske udruge svojim su akcijama već pokazale da mogu zauzdati političare i spriječiti njihove štetne odluke. I da mogu utjecati na budućnost društva. Hrvati, vrijeme je za novi antibiotik.

 
 
Izvor: Večernji.hr
Autor: Žarko Ivković
Foto: Siniša Hančić/Pixsell
Objavljeno: 11. 4. 2015.