Božo Petrov: Nađite rješenje u kojemu će građani biti važniji od plaća bankarskih direktora
(Index)
GRADONAČELNIK Metkovića Božo Petrović smatra kako prilikom predstavljanja rješenja problema s frankom svi zaobilaze osnovne postavke i kronologiju događanja. Kaže kako građani već godinama saniraju državu, a da je država na više načina sanirala banke.
"Pozivamo sve sudionike na malo ozbiljniji pristup koji će uzeti u obzir sve što je ovdje navedeno i koji će, u konačnici, rezultirati rješenjem koje će u fokusu imati ono što je važnije od banaka, važnije od smanjenja dobiti, važnije od isplaćenih managerskih provizija bankarskih direktora", poručuje Petrov.
Prenosimo cijeli post metkovskog gradonačelnika s njegovog Facebook profila:
"KOMPENZACIJSKI FOND - "RJEŠENJE" ZA DUŽNIČKO ROPSTVO
Dužničko ropstvo se nametnulo kao najaktualnija tema prvih dana 2015. godine. Sa raznih strana dolaze prijedlozi kako riješiti postojeću i moguće "nove" situacije. Prijedloge "rješenja" čujemo od Vlade, guvernera HNB-a, raznih stranaka.Sva ta rješenje kao da, slučajno ili namjerno, zaobilaze kronologiju događanja i osnovne činjenične postavke.
Dužničko ropstvo se nametnulo kao najaktualnija tema prvih dana 2015. godine. Sa raznih strana dolaze prijedlozi kako riješiti postojeću i moguće "nove" situacije. Prijedloge "rješenja" čujemo od Vlade, guvernera HNB-a, raznih stranaka.Sva ta rješenje kao da, slučajno ili namjerno, zaobilaze kronologiju događanja i osnovne činjenične postavke.
Građani saniraju državu, država banke
Naime, neupitno postoje tri međuovisne strane koje već jesu ili bi trebale "sanirati" jedna drugu: građani - država - banke.
Tako bi "jadne" banke, po prijedlogu nekih inicijativa, trebale preuzeti dio troškova sanacije obveza građana po kreditima.
S druge strane građani godinama, kroz nerealno visoki proračun "saniraju" državu odnosno vladu.
Također valja podsjetiti da je država neupitno već "sanirala" banke i to na više načina:
1. Direktna sanacija - pokrivanje dugova banaka
2. Pristajanjem da se već otplaćeni krediti (naglašavamo, već otplaćeni) dani trgovačkim društvima revaloriziraju i pretvore u vlasničke uloge banaka u trgovačkim društvima.
3. Pristajanjem države da tada aktivne kredite banaka pretvori u vlasničke uloge u trgovačkim društvima u RH po procjenama vrijednosti udjela prilagođenoj tadašnjoj privatizaciji, tj. po možda "tržišnoj" procjeni, a možda i malo manje "tržišnoj" procjeni.
4. "Privatizacija" banka po "sumnjivim tržišnim" cijenama.
Navedene činjenične postavke su onoga što bi kod rješavanja stanja obvezno trebalo imati u vidu.
Iz navedenog se nameće jedno čudno rješenje koje dostavljamo na promišljanje bankama i vladi.
Građani bi ga, vjerujemo, jednodušno prihvatili. Ako pretpostavimo da je 4-ti način tihe sanacije banaka ipak bio "tržišni" svakome je jasno da su prva tri načina tihe sanacije neupitno dogovorna, a ne tržišna.
Naime, neupitno postoje tri međuovisne strane koje već jesu ili bi trebale "sanirati" jedna drugu: građani - država - banke.
Tako bi "jadne" banke, po prijedlogu nekih inicijativa, trebale preuzeti dio troškova sanacije obveza građana po kreditima.
S druge strane građani godinama, kroz nerealno visoki proračun "saniraju" državu odnosno vladu.
Također valja podsjetiti da je država neupitno već "sanirala" banke i to na više načina:
1. Direktna sanacija - pokrivanje dugova banaka
2. Pristajanjem da se već otplaćeni krediti (naglašavamo, već otplaćeni) dani trgovačkim društvima revaloriziraju i pretvore u vlasničke uloge banaka u trgovačkim društvima.
3. Pristajanjem države da tada aktivne kredite banaka pretvori u vlasničke uloge u trgovačkim društvima u RH po procjenama vrijednosti udjela prilagođenoj tadašnjoj privatizaciji, tj. po možda "tržišnoj" procjeni, a možda i malo manje "tržišnoj" procjeni.
4. "Privatizacija" banka po "sumnjivim tržišnim" cijenama.
Navedene činjenične postavke su onoga što bi kod rješavanja stanja obvezno trebalo imati u vidu.
Iz navedenog se nameće jedno čudno rješenje koje dostavljamo na promišljanje bankama i vladi.
Građani bi ga, vjerujemo, jednodušno prihvatili. Ako pretpostavimo da je 4-ti način tihe sanacije banaka ipak bio "tržišni" svakome je jasno da su prva tri načina tihe sanacije neupitno dogovorna, a ne tržišna.
Neka banke vrate iznose koje su dobile kroz sanaciju
Stoga vrijedi razmisliti o sljedećem modelu:
1. Banke na rate kroz 15 godina vrate državi iznose, ili bar 70 % iznosa koje su dobile na poklon kroz sanaciju i kroz pretvaranje nepostojećih potraživanja u vlasničke uloge u trgovačkim društvima. Naime 30 % ukupno poklonjenog iznosa neka si banke zadrže (pa nije hrvatska država cicija, neka i njima ostane nešto...).
Sredstva koja banke vrate stavljaju se u poseban "Kompenzacijski fond" kojim upravlja Ministarstvo financija RH.
2. Postojeći krediti u EUR-ima i CHF-ima se dalje otplaćuju po tržišnoj cijeni s tim da građani plaćaju dio koji bi im pripadao kao da su kredite digli u kunama sa normalnom tržišnom kamatom primjerenom uređenim državama (3 % za stambene kredite, 2 % za kreditiranje proizvodnje i obrtništva, 5 % za obične potrošačke kredite).
3. Razliku između "tržišnog" iznosa rate i iznosa kojeg plaćaju građani plaćat će Ministarstvo financija iz "Kompenzacijskog fonda".
Na taj način svi bi bili zadovoljni - građani bi plaćali rate kredita po uvjetima jednakim drugim, "normalnim" državama, Vlada RH bi rješila gorući problem "dužničkog ropstva", a banke bi naplatile kredite po "tržišnim" uvjetima.
A dobili bi i još jedan efekt - barem malo bi ispravili nepravdu kojom su građani Hrvatske platili ničim zasluženo gomilanje sredstava, utjecaja i moći u bankarskom sektoru.
Fer varijanta za sve - poštena, transparentna i organizirana na način koji, barem djelomično, poništava dosadašnje nepravde.
Malo "šaljivi" model, ali model koji zorno oslikava komičnost situacije, stanja i postavki koje nam nameću banke, guverner, pojedine stranke.
Pozivamo sve sudionike na malo ozbiljniji pristup koji će uzeti u obzir sve što je ovdje navedeno i koji će, u konačnici, rezultirati rješenjem koje će u fokusu imati ono što je važnije od banaka, važnije od smanjenja dobiti, važnije od isplaćenih managerskih provizija bankarskih direktora.
Treba tražiti i naći rješenje koje će u fokusu imati ono najvažnije, što se u masi komičnih, interesno iniciranih prijedloga često smetne s uma - GRA
Stoga vrijedi razmisliti o sljedećem modelu:
1. Banke na rate kroz 15 godina vrate državi iznose, ili bar 70 % iznosa koje su dobile na poklon kroz sanaciju i kroz pretvaranje nepostojećih potraživanja u vlasničke uloge u trgovačkim društvima. Naime 30 % ukupno poklonjenog iznosa neka si banke zadrže (pa nije hrvatska država cicija, neka i njima ostane nešto...).
Sredstva koja banke vrate stavljaju se u poseban "Kompenzacijski fond" kojim upravlja Ministarstvo financija RH.
2. Postojeći krediti u EUR-ima i CHF-ima se dalje otplaćuju po tržišnoj cijeni s tim da građani plaćaju dio koji bi im pripadao kao da su kredite digli u kunama sa normalnom tržišnom kamatom primjerenom uređenim državama (3 % za stambene kredite, 2 % za kreditiranje proizvodnje i obrtništva, 5 % za obične potrošačke kredite).
3. Razliku između "tržišnog" iznosa rate i iznosa kojeg plaćaju građani plaćat će Ministarstvo financija iz "Kompenzacijskog fonda".
Na taj način svi bi bili zadovoljni - građani bi plaćali rate kredita po uvjetima jednakim drugim, "normalnim" državama, Vlada RH bi rješila gorući problem "dužničkog ropstva", a banke bi naplatile kredite po "tržišnim" uvjetima.
A dobili bi i još jedan efekt - barem malo bi ispravili nepravdu kojom su građani Hrvatske platili ničim zasluženo gomilanje sredstava, utjecaja i moći u bankarskom sektoru.
Fer varijanta za sve - poštena, transparentna i organizirana na način koji, barem djelomično, poništava dosadašnje nepravde.
Malo "šaljivi" model, ali model koji zorno oslikava komičnost situacije, stanja i postavki koje nam nameću banke, guverner, pojedine stranke.
Pozivamo sve sudionike na malo ozbiljniji pristup koji će uzeti u obzir sve što je ovdje navedeno i koji će, u konačnici, rezultirati rješenjem koje će u fokusu imati ono što je važnije od banaka, važnije od smanjenja dobiti, važnije od isplaćenih managerskih provizija bankarskih direktora.
Treba tražiti i naći rješenje koje će u fokusu imati ono najvažnije, što se u masi komičnih, interesno iniciranih prijedloga često smetne s uma - GRA