Očajna majka: 'Djeci moram reći da smiju pojesti samo jednu breskvu'

Svake četiri godine, više-manje, mi birači dobijemo mogućnost da izrazimo svoju volju i glasamo za ljude koji bi trebali voditi državu u narednom periodu. I svake četiri godine mi hrvatski građani ispadnemo totalne budale. Time ne želim reći da smo izabrali krivo na prošlim izborima, jer nismo ni imali neku mogućnost izbora, odnosno alternativa je bila još gora. Ali budale smo jer uvijek povjerujemo u to da će se nešto promijeniti izborom druge od dvije opcije...

Teška sramota Što direktorčinu razlikuje od obične štrace?

Ako išta dokazuje da se ništa nije promijenilo, to je afera s kupovinom luksuznih automobila za novoosnovani Čačićev Centar za praćenje energetskog sektora i investicija. Čak i nakon što su mediji provalili natječaj, a javnost se zgrozila nad rastrošnošću onih koji cijelo vrijeme narodu govore da treba stezati remen, apsolutno se ništa nije dogodilo.

Jurilice s grijanim sjedalima 'Mogli smo tražiti jeftinije, al' ipak ćemo uzeti skuplje'

Natječaj nije povučen, Čačić i Vlada peru ruke da oni nisu raspisali natječaj, vuk pojeo magare i idemo dalje - novi direktori će dobiti svoje jurilice, grijana kožna sjedala u jurilicama odabranih njemačkih proizvođača ćemo platiti mi i opet ćemo za tri godine biti bombardirani reklamama koje će nam obećavati da će naredne četiri godine biti drugačije.

Boga mole da dobiju otkaz

Direktori HŽ-a su si povećali plaće – ministar Hajdaš Dončić navodno je zbog toga bijesan, te je zatražio da HŽ povuče tu odluku, ali... pogodite što – to se nije dogodilo. Možda će se i dogoditi, ali nekako ne vjerujem. Direktori će pustiti da se medijska prašina slegne, pravdat će se i dalje da su u cijelom sustavu ukupno smanjili troškove (mahom otpuštanjima i kresanjima na račun šljakera i ukidanjem željezničkih linija), ministar će time biti zadovoljan te će zaključiti da nema vremena smjenjivati cijelu upravu i uvoditi novu u posao (da ne može smijeniti upravu HŽ-a je, uostalom, već javno rekao).

A čak i da ih smijeni, vjerojatno bi nas to koštalo dodatne milijune, jer su direktori javnih poduzeća osigurani milijunskim odštetama i otpremninama, poput direktora nekakvog bezveznog predstavništva državnog gubitaša Croatia airlinesa, koji će nakon smjene dobiti 1,6 milijuna kuna. Neto. Pa ti ljudi praktički Boga mole da dobiju otkaz! I kako to da nitko ne odgovara što je kompanija koja je u zadnje četiri godine (2008.-2011.) izgubila pola milijarde (naših) kuna ugovorila milijunske otpremnine svojim direktorima?

Mijenja se samo vozni park

Priznali grešku, ali ... 'Banka me ovrhom gurnula u crveno i sad to ja plaćam'

A za to vrijeme tisuće ljudi upadaju u pakao ovrha i proživljavaju kafkijansku agoniju borbe s bankama, zavod za zdravstveno osiguranje pokreće ovrhe a da ni opomene nije slao, dok bolnice nemaju lijekova. Stotine ljudi svakog dana ostaju bez posla, prava i primanja se režu u zamjenu za obećanja o nekom boljem sutra, mada ono, priznaje sada i ministar financija Linić, neće doći tako brzo, ako će ikad. Bar za nas raju koja će uskoro i opet na izbore, one lokalne, da uradimo jedino što znamo - kaznimo vladajuće izborom onih prethodnih. I da opet ispadnemo budale. Budale koje će opet povjerovati da će se promijeniti išta osim voznog parka.

Jer ova, kao i svaka druga vlast zna - u Hrvatskoj se nikad ništa ne mijenja. Uvjerite me u suprotno, molim.
 
 
Izvor: Danas.hr
Piše: Dalibor Dobrić
Objavljeno: 28. 7. 2012.