Za 30 godina tisuću vozača izginut će na sporednim cestama

Kad se analizira dosadašnji rad Ministarstva prometa, amaterski pristup problematici pelješkog mosta i potpuni obrat u stavovima, što je zakompliciralo odnose s BiH i otežalo nam pregovaračku poziciju, pasivnost u aferi bivše ministrice Mirele Holy, koja je unatoč naivnim i teškim gafovima najavila više pozitivnih pomaka u ekologiji u prometu od svih njezinih prethodnika zajedno, povećanje cestarina na otvaranju turističke sezone, koje je zasigurno uzelo danak u turističkom prometu, priznalo se to ili ne, i konačno odluku da posljednju, možda i najvažniju hrvatsku “zlatnu koku” − izgrađene dionice autocesta − daju u tridesetogodišnju koncesiju strancima − bilo bi ga najbolje ukinuti.

Preživjeti do kraja mandata

Zbog neprocjenjive štete za turizam i gospodarstvo, te neizbježnog povećanja broja poginulih na običnim cestama, davanje autocesta na upravljanje strancima bilo bi pogubnije od privatizacije iz devedesetih. Zna li itko u tome ministarstvu išta o utjecaju autocesta na turizam i gospodarstvo, a pogotovo na sigurnost prometa u cijelom sustavu?

Sva naša dosadašnja iskustva sa stranim koncesionarima su katastrofalna. U tunelu “Učka” tunelarina je udvostručena, a od Zagreba do Macelja cestarina je uvjerljivo najskuplja, zbog čega se vozi i gine na staroj Zagorskoj magistrali. Ako i na čemu izravno, a još više neizravno, zarađujemo novac, to su autoceste.

Svakodnevno, iz godine u godinu. Brz i povoljan promet autocestom generator je gospodarstva i turizma te bitno smanjuje broj pretjecanja i pogibeljnih situacija na državnim i županijskim cestama. Hoće li se koncesionar brinuti o našem turizmu ili će nametnuti harač koji će nam donijeti neprocjenjivu štetu? Hoće li voditi računa o tome da prijevoz našim gospodarstvenicima bude povoljniji?

Sigurno neće. Otjerat će i ono malo tegljača s autocesta, jer se time smanjuju troškovi održavanja, a debelo će se naplatiti u turističkoj sezoni, ne vodeći računa o šteti za naš turizam, a preko cijele godine na pravcu A3, od Bregane do Lipovca. A to što će zbog toga u 30 godina možda i više od tisuću osoba nepotrebno izgubiti život na običnim cestama bit će mu zadnja stvar o kojoj će razmišljati.

Prve tri bit će mu: profit, profit i profit. Ima i dosta sebičnosti u najavi davanja autocesta u koncesije, kao da sadašnja Vlada misli jedino kako preživjeti do kraja mandata, a poslije što bude. Dobiveno ćemo brzo potrošiti, a potom ćemo godinama, na žalost i desetljećima, plaćati harač na autoceste i proklinjati one koji su nam to priredili.