Vragu i Mudriniću nikad dosta
(Novi list)
'Ladovina Ladislava Tomičića
Zanimljivo će biti pratiti kako će se prema Mudrinićevom bezakonju postaviti Hrvatska udruga poslodavaca kojoj je na čelu. Tipujemo da se neće dogoditi ništa, jer vjerujemo da u spomenutoj udruzi ima vrlo mali broj onih koji u istoj situaciji ne bi postupili isto kao predsjednik Uprave Hrvatskog telekoma. Možda smo prekritično nastrojeni prema uvaženom skupu, ali iskustvo nas je bezbroj puta poučilo da hrvatski novobogataši i moral teško mogu u istu rečenicu
Predsjednik uprave Hrvatskog telekoma Ivica Mudrinić bespravno je na Žutu, otoku Kornatskog arhipelaga, sagradio najmanje šest građevina, s ciljem da ih legalizira zahvaljujući zakonu koji to od ove godine omogućuje. Uistinu treba biti besraman da bi se ovakvo što izvelo, ali moramo reći da nas od Mudrinića to niti najmanje ne iznenađuje. Jednako besramno je i Mudrinićevo obrazloženje nezakonite gradnje u kojem kaže: »U skladu sa Strategijom razvoja hrvatskih otoka i otočne proizvodnje i u skladu sa Strategijom razvoja ruralnih područja i poljoprivredne proizvodnje, kroz godine sam, uz postojeće masline, posadio maslinik s oko 450 maslina i vinograd s tradicionalnim sortama dalmatinskog podneblja.U tom smislu sam registrirao Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Nasadima maslina planiram u konačnici proizvoditi više od deset tona ploda maslina i određenu količinu iznimno kvalitetnoga ulja. Slično je i s vinogradom od tisuću čokota domaćih sorti, s odgovarajućom proizvodnjom vina. Imajući u vidu skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju ovime osiguravam trajnu proizvodnju maslina i grožđa, odnosno ulja i vina.« Sve je, dakle, tu: Strategija razvoja ruralnih područja, proizvodnja, pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, masline, grožđe, iznimno kvalitetno ulje..., samo građevinske dozvole nema. Omakla se Mudriniću sitnica, ali ništa zato ako je u pitanju proizvodnja, investicija, profit, povoljniji položaj Hrvatske u europskoj zajednici država.
Dakako, Hrvatska će od Mudrinićeve bespravne gradnje, odnosno proizvodnje na njegovom kornatskom posjedu profitirati jednako kao što je profitirala od patenata koje je donio iz Kanade, kad je dolazio da se tijelom i dušom baci na obranu Hrvatske i uspostavu njezine nezavisnosti. Bivši predsjednik Stjepan Mesić znao je reći da je jedini patent koji je Mudrinić sa sobom donio iz Kanade bio onaj na njegovim hlačama. S patentom ili bez njega, Mudrinić se u novonastalim okolnostima izvrsno snašao te se danas smatra jednim od najutjecajnijih hrvatskih građana. Čovjek bi pomislio da će se netko s takvim razvojnim putem smiriti jednom kad ostvari sve ambicije, kad zahvaljujući politici od prosječno imućnog dogura do ranga natprosječno bogatog građanina, ali kako se ono u narodu kaže: vragu nikad nije dosta. Ni Mudriniću, očito, nikad nije dosta pa je odlučio izigrati zakon kako bi pod stare dane mogao uživati u pogledu na Kornate. Od hrvatskih novobogataša na svašta smo navikli pa nam, eto, i Mudrinićevu bespravnu gradnju valja primiti kao nešto posve normalno, kao još jedan dokaz da je Hrvatska zemlja u kojoj se sve može, samo ako posjedujete dovoljnu količinu novca i moći.