Ja vas volim i vama se ponosim, rekao je Gotovac.
 

Danas se navršava 12 godina od smrti Vlade Gotovca, hrvatskog pjesnika, esejista, filozofa, političara i jednog od najvećih govornika koje je Hrvatska imala u svojoj povijesti.

Veličanstven govor

U povijesti stvaranja Hrvatske države ostat će upamćen Vladin veličanstveni govor 30. kolovoza 1991. godine na Trgu kralja Petra Krešimira IV., pred zgradom tadašnje Pete vojne oblasti kada se on svojim iz srca iskrenim govorom neustrašivo suprotstavio zapovjednicima tada pete najmoćnije vojne sile u Europi.

– Ja vas volim i ja se vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Jer davno već na onom svijetu postoji jedan divni stih jednog velikog pjesnika koji kaže: U Navarri se umiralo od srama. Mi Hrvati kada ne bismo imali ovo dostojanstvo i kada ne bismo imali ovu ljubav, umirali bismo od srama, ali ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi – govorio je tada Gotovac okupljenom mnoštvu ljudi.

Cijeli svoj život taj ponosni Imoćanin držao se uspravno. Nije ga mogla slomiti nijedna ideologija, nijedna vlast, nijedna policija. Ono što je mislio, ono što je živio, to je i govorio. I bio, kako je često puta znao ponoviti, za svoja uvjerenja i spreman umrijeti. U vrijeme Hrvatskog proljeća Vlado Gotovac bio je glavni urednik Hrvatskog tjednika. Zbog svojih tekstova u tom tjedniku, ali i prohrvatske uređivačke politike, Gotovac je nakon sloma Hrvatskog proljeća bio osuđen na četiri godine zatvora i tri godine gubitka građanskih prava. A to je značilo da se nije mogao zaposliti u državnim službama te da je imao zabranu javnog nastupa i objavljivanja bilo kakvih radova.

Nakon izlaska iz zatvora, Gotovac je ostao jednako uspravan i nimalo nepokolebljiv. Zbog intervjua Švedskoj televiziji 1977. godine u kojemu je govorio o svom uhićenju, životu u zatvoru i građanskim neslobodama u komunizmu, ponovno je bio osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine ponovnog gubitka građanskih prava. Dvije godine prije osamostaljenja, kad je u pitanju hrvatska samostalnost i njezin odnos prema Europi, Gotovac je bio potpuno jasan.

Nije zašutio

– Hrvatski sabor mora donijeti odluku da Hrvatska ni u kojem obliku neće sudjelovati ni materijalno ni moralno u događajima koji nas odvode dalje od Europe, u balkanske ponore, jer je to apsolutno suprotno volji hrvatskog naroda – govorio je Vlado Gotovac koji ni u slobodnoj Hrvatskoj nije šutio niti odstupao od svojih stavova.

 
I 12 godina nakon smrti misao Vlade Gotovca je živa
 
1971. Umjesto uvoda: Čuvanje nade, Hrvatski tjednik
 
Jedini grijeh što ga u sebi možemo otkriti, to je Hrvatska! Jer samo ona ne pokriva na svakom mjestu iste interese. Bez Hrvatske i nije bilo nesporazuma! Iz odnosa prema njoj počinje svaka naša zabluda u svim optužbama izrečenima protiv nas.
 
1977. Intervju za švedsku televiziju
 
Ja sam optužen za čitav niz zločina. Moja je optužnica slična svim optužnicama koje su bile podignute protiv intelektualaca u određenim kriznim razdobljima u brojnim socijalističkim zemljama. Ona se doslovno, tekstualno vrlo malo razlikovala od tih optužnica.
 
1989. Govor na osnivačkoj skupštini HSLS-a
 
To nam daje zadaću da Europi vratimo Hrvatsku s jednom posve određenom fizionomijom, fizionomijom koja svojom autentičnošću – konkretnom, živom, aktivnom sudjeluje u raznolikosti europske kulture.
 
1991. Govor ispred komande V. vojne oblasti u Zagrebu
 
Ako nemamo oružje, imamo snagu ovoga što je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo! Ja se zato ne bojim. Živa je, bila je živa i živjet će Hrvatska! Živjeli.
 
 
Izvor: Večernji list
Piše: Petar Grubišić
Foto: Patrik Macek/Pixsell
Objavljeno: 7. 12. 2012.