Španjolska i Grčka ne vide izlaz iz krize: 'Korumpirani političari sirotinju pozivaju na odricanje'
(Index.hr)
DOK EUROPSKA unija prima Nobelovu nagradu za mir, bori se i s optužbama kako je upravo ona zaslužna za tešku ekonomsku i dužničku krizu iz koje mnoge zemlje sve teže nalaze izlaz. Španjolska i Grčka na vrhu su ljestvice. Prosvjeduje se na ulicama Atene i Madrida, građani nastupaju sve agresivnije i žele znati odgovor na pitanje hoće li ikad izaći iz krize. Evo nekoliko priča iz Španjolske i Grčke.
Formiranje nove grčke Vlade u lipnju probudilo je optimizam građana, no sve je ostalo na tome. Očekivanja i obećanja su jedno, stvarnost je ostala ista.
"Ono što su napravili jest to da su uveli još oštrije mjere štednje koje su najteže pogodile najsiromašnije članove društva. Većina nas je prihvatila ozbiljnost situacije, ali i činjenicu da će nam biti još i gore", kaže 35-godišnji Yiorgos Toumanidis koji je bez posla već dvije godine.
Vratio se u roditeljsku kuću, no sreću bi rado potražio negdje drugdje. Kriza je uzrokovala emigriranje mlađeg radno sposobnog stanovništva koje novu priliku traži vani. I on je jedan od njih i priznaje: "Kriza nas je promijenila."
"Promijenili smo način života; ljudi koje znam više nisu materijalisti kao što su bili ranije. Mnogi su se okrenuli poljoprivrednoj proizvodnji, vratili na selo, počeli saditi, obrađivati vrt", kaže Yiorgos.
Teret krize lomi se na leđima najsiromašnijih, slaže se i Hillary Siebert Schwartz. Rodom Amerikanac, u španjolski Vigo doselio je 2000. godine. Za Vladu nema lijepih riječi.
"Nije kriza, nego pljačka!"
"Novac su dali bankama, Vlada ga je potrošila, a da nije kontrolirala korupciju i nepotizam. Tako se mnogo novca slilo u projekte iza kojih su stajale političke stranke, a razni političari su dalje namještali natječaje i pumpali milijune eura u projekte svojih rođaka. Kao rezultat toga smo bankrotirali", smatra Siebert Schwartz.
Udarac po džepu ovaj je profesor engleskog jezika itekako osjetio. "Socijalni programi su ukinuti, srezan je novac za obrazovanje. Državni službenici i učitelji su oni koji bi trebali podnositi žrtve kao neki oblik domoljubne geste da spasi situaciju. Problem je što su oni koji traže te geste korumpirani političari koje pitam koliko je domoljubno biti korumpiran. Nitko ne postavlja ta pitanja, osim na ulicama...", kaže Siebert Schwartz.
Prosvjednici, smatra, još uvijek nisu dobro organizirani, a zbog medijske blokade njihova poruka često nije jasna, dodaje.
"Njihov je slogan da to nije kriza već "una estafa", što znači pljačka, prijevara... Međutim, mediji su istrenirali javnost da bude ograničena te očekuje ''jako pametna'' i direktna rješenja. Zbog toga ljudi misle da prosvjednici samo rade nered i ne znaju što hoće...", dodaje Siebert Schwartz.
I dok Vlade poručuju kako rade na izlasku iz krize, građanima je to je slaba utjeha, zaključuje Yiorgos.
