Socijalni dijalog dosegnuo dno: Svi očekuju spasitelja Josipovića

Potvrdili su nam to sugovornici i iz poslodavačkih i iz sindikalnih krugova, koji strahuju da sadašnja situacija polako izmiče kontroli. Socijalni dijalog u Hrvatskoj vjerojatno je dosegao svoje dno pa bi u svemu tome predsjednik Republike, iako nema velike ovlasti, svojim autoritetom mogao barem smiriti strasti i potaknuti sva tri partnera na dijalog oko reformi potrebnih za izlazak iz krize.

- Predsjednik Josipović mogao bi dati doprinos, on tu svojim atuoritetom može pomoći. Ne treba biti nekakav medijator, ali njegov politički autoritet sigurno ne bi štetio dijalogu - kaže Bernard Jakelić, zamjenik glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

- Bilo bi dobro da se predsjednik uključi i pozove na malo više razuma prije nego voda dođe do grla - stav je Krešimira Severa, predsjednika Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) i Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Mogući angažman Josipovića u izvođenju socijalnog dijaloga iz slijepe ulice podržavaju i stručnjaci, koji ocjenjuju da Hrvatskoj prijeti rast konflikata, koje politika sve teže može usmjeravati. Najveći strah prtiom vlada od “vruće jeseni”, koja bi, nastave li se dosadašnja kretanja u gospodarstvu i izostanak bilo kakvog konsenzusa oko pravca u kojem zemlja ide, mogla dovesti do prosvjeda, čime sindikati ionako već prijete, a onda i do usporavanja ili zaustavljanja reformi.

Najvažniji konsenzus

- Cijela situacija dovodi do rasta konflikata. To nije dobro jer je posao politike da stvori konsenzus. Sve tri strane u socijalnom dijalogu morale bi biti spremne na postizanje konsenzusa o temeljnim pitanjima u društvu - rekao nam je istaknuti politolog koji je želio ostati anoniman.

Ocjenom da su ga poslodavci šokirali svojim otporom reformama ministar Linić na noge je digao HUP: u brzom odgovoru na Linićeve optužbe poslodavci su poručili Liniću da su neke njegove mjere “suprotne ekonomskoj logici i poslovanju u kriznim uvjetima”, te da su “vrlo često u neskladu s Ustavom”.

- Učinak politike koju zagovara i provodi ministar Linić jest daljnji pad ekonomske aktivnosti mjereno kroz podatke o industrijskoj proizvodnji, BDP-u, razini zaposlenosti, osobnoj potrošnji i maloprodaji - poručio je HUP u priopćenju nakon Linićevih izjava.

Iako su u HUP-u jučer reterirali, navodeći da nisu rekli ništa što već nisu javno govorili, činjenica je da u odnosima poslodavaca i Banskih dvora stvari sve teže funkcioniraju. Poslodavci, ne samo oni iz vrha HUP-a nego još više njihovo članstvo na nižoj razini, nezadovoljni su cijelim nizom Vladinih mjera. Od izmjena Općeg poreznog zakona koje državi omogućavaju da porezne dužnike pribije na stup srama, preko izmjena Zakona o porezu na dohodak kojima je, kako tvrde, u porezni sustav uvedena retroaktivnost, pa do novog Zakona o financijskom poslovanju, koji uvodi stroga pravila u platni sustav. Zbog svega toga poslodavci Vladi prijete ustavnom tužbom i lock outom, odnosno privremenim štrajkom.

Sporost Vlade

Ipak, čini se da glavni nesporazumi u odnosima vlasti i poslodavaca nadilaze nekoliko novih zakona i svode se na nezadovoljstvo poslodavaca sporošću Vlade u provedbi reformi, prije svega u javnoj upravi i javnim poduzećima, te u smanjivanju parafiskalnih nameta.

Ono što poslodavci traže od Vlade Zorana Milanovića upravo je suprotno od onoga što bi željeli vidjeti sindikati. Po njima, Vladine mjere prevelik su udar na džepove građana, koji su dosad ionako podnijeli najveći teret krize. Nastavi li se i na jesen poniranje gospodarske aktivnosti i rast broja nezaposlenih, sindikati ne isključuju mogućnost vala prosvjeda.

Iako između sindikata i poslodavaca postoji latentni sukob, zajedničko im je da i jedni i drugi upozoravaju na niske grane na koje je spao socijalni dijalog. Naime, i u HUP-u i u sindikatima žale se da se GSV rijetko sastaje i da se na njemu ne raspravlja o bitnim stvarima, kao i da se zakoni često izglasavaju bez njihova zelenog svjetla.

Održavanje rejtinga

S druge strane, Milanovićeva Vlada nalazi se između čekića i nakovnja: s jedne strane moraju pokušati balansirati između suprotstavljenih strana u socijalnom dijalogu, a s druge nastaviti s reformama jer će Hrvatska, u protivnom, teško sačuvati postojeći kreditni rejting, koji je već sada na rubu “financijskog smeća”.

Ipak, morat će poraditi na postizanju kakvog-takvog konsenzusa s poslodavcima i sindikalcima jer će tako olakšati provedbu reformi. Alternativa tome je nastavak stanja u kojem svatko ratuje protiv svakoga, a opipljivog rezultata nema.