Slavonka dala otkaz i vratila se na nižu plaću te jasno rekla zašto
Da se čovjek zamisli
(Danas.hr) Raditi da bi živio ili živjeti da bi radio – u tu dilemu sve češće dolaze (i) hrvatski radnici pod teretom sve nemilosrdnije borbe za posao i njegovo zadržavanje. Tempo u toj areni pojačavaju galopirajuća nezaposlenost, dobna i drugi oblici diskriminacije pri zapošljavanju, čega su brojni poslodavci i te kako svjesni, pa zlorabe činjenicu o višku radne snage na tržištu rada, te se za svaku uskratu ili rezanje (novčanih) radnih prava pozivaju na krizu.
Dok on podiže ljestvicu danonoćne odanosti tvrtki, rada bez ili s tek dan-dva godišnjeg odmora te dragocjenosti zvane radno mjesto, u zraku ostaje prešućena ucjena i pritisak "ako nećeš ti, na birou je more onih koji bi i te kako cijenili tvoje radno mjesto". Gdje je granica, gdje je pritisak posla i radnog vremena "bez radnog vremena", godišnjeg i privatnog života toliki da zaposlenik, ma kako prestižan posao i dobru plaću imao, kaže: E, sad je dosta! Dajem otkaz i prihvaćam posao koji je (i znatno) manje plaćen od prethodnog ili odlučujem pokrenuti posao gdje sam sam sebi šef? Jer ne želim da mi zbog posla trpi privatni život, obitelj, roditeljstvo, majčinstvo…
Cijeli dan na poslu
"Dala sam otkaz u kancelariji male tvrtke gdje sam imala plaću oko 3.500 kuna i prešla u veću tvrtku kao tajnica s plaćom od 5.000 kuna. Mislila sam – plaća je puno veća, a da kao tajnica neću imati pretjeranu odgovornost…", ispričala je za Glas Slavonije svoje iskustvo