Put u blagostanje vodi nas preko siromaštva, što više sirotinje, bit će više posla, to su poruke Vlade – tumače sindikati u državnim tvrtkama Vladine najave rezanja plaća i materijalnih prava, koja bi doskora trebala početi s državnim službama, pa preko javnih službi dospjeti i do javnih poduzeća, kojima se plaće namjeravaju smanjiti za 10 posto. Krešo Sever podsjeća da sindikati od početka godine bezuspješno traže sastanak s čelnicima Vlade, koja se sada “baražnom vatrom” okomila na sindikate i kolektivne ugovore.

Peterostruko veća uprava

Miješanje Vlade u slobodu kolektivnog pregovaranja i neprihvatljivo je, kaže, a u NHS-u su dobro organizirani sindikati koji to neće dopustiti. Podsjetio je i na milijunske štete koje su 2000. godine prouzročene zbog nepoštivanja prava iz kolektivnih ugovora. Sindikati ogorčeno nabrajaju kako povećanja zaposlenih po javnim poduzećima korijene vuku od političkih uhljebljenja, a u visoke plaće uvijek se uračunavaju i menadžerski prosjeci. Tako Božo Mikuš iz Sindikata naftnog gospodarstva navodi da je 2,2 milijuna kuna povećanja mase za plaće u Plinacrou najviše išlo za otpremninu bivšem direktoru i plaće novoj peteročlanoj upravi te su njihove prosječne plaće 11% niže kad se izostave menadžerske. Zaposleni u Jadroliniji pak imaju svaki po 300 do 350 kuna odrađenih a neplaćenih prekovremenih sati.

– U HAC-u su navukli stotine podobnih, od besperspektivnih policajaca do isluženih saborskih zastupnika, a za triput preplaćene poslove koji još nisu plaćeni ponekad kamate koštaju i po 60 milijuna kuna – kaže Mijat Stanić.

Radnici jedini teret

Sindikati u HEP-u neće prihvatiti smanjenje plaća za skoro 14 tisuća zaposlenih, jer HEP posluje s dobiti i nije ni lipu dobio od države, rekao je predsjednik Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata Dubravko Čorak.

– Ako su radnici jedini teret, otkažite sve kolektivne ugovore, svedimo se svi na 3500 kuna plaće i spasimo Hrvatsku, ironično je poručio Čorak. Sever zaključuje da Vlada očito nije u stanju dići standard građana kako je obećala, a činjenica da žele onima koji još nisu “dno dna” spustiti plaće najbolje govori o bezidejnosti Vlade.
 
 
Izvor: Večernji list
Piše: Romana Kovačević Barišić
Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Objavljeno: 22. 5. 2012.
 
 
 
 
Ne radi se tu tek o bezidejnosti.
Radi se o nečemu mnogo dubljem i ozbiljnijem. Te tzv. dobre plaće u javnom sektoru na mnogo su se načina posredno i neposredno prelivale prema nezaposlenima, umirovljenicima i drugim ugroženim dijelovima društva. Te su plaće nadomještale izostanak intervencije i pomoći nesposobnih vlada, kako prije tako i danas.
Kresanje plaća u javnome sektoru izazvalo bi ubrzano urušavanje društva. Zašto?
Zna se što znači smanjenje novčane mase u opticanju. Zna se da bi gore spomenuti ugroženi slojevi društva naglo ostali bez potpore koju dobivaju iz tih plaća u javnome sektoru. Morali bi nasilno uzimati hranu, naime, moraju živjeti.
Ova vlada kao i hrvatsko društvo u cjelini nemaju kapaciteta i sposobnosti, sve i da imaju novac - a još ga nemaju, da u roku šest mjeseci pokrenu proizvodnje uz zapošljavanje vrlo velikoga broja radnika. Tada bi nekakve mjere štednje mogle dati rezultate, pa tako i kresanje plaća. Sve što traje duže od šest mjeseci - potpuno obezvređuje bilo kakve mjere štednje.
Neulazak u restrukturiranje tvrtki u javnome sektoru već preko dvadeset godina - ne nadoknađuje se u kratkome roku. Znate li zašto nema restrukturiranja tvrtki u javnome sektoru? Zato što u tom slučaju politika mora biti odmaknuta od tih tvrtki, a hrvatski političari to ne žele. Zašto? Svi se nadaju da će umakati prste u taj pekmez. A u stvarnosti sve čega se uhvate - propada.
Ono što je već odavno više nego očito - to je prinuda da se konačno upotrijebe monetarne mjere. Ali samo kao dio mnogo opširnijih i dobro osmišljenih mjera. Dakle, treba pripremiti nasljednika Rohatinskome.