Naslov nalikuje na kakav ulični grafit. Ali nikad jasnije ne ocrtava turobnu stvarnost hrvatske politike. Koja građane Hrvatske tretira kao maloumne idiote. Od kojih su i ovce bolje. Jer se drže u stadu i barem mogu pasti travu na miru. Dok trave još ima.

To srljanje iz greške u grešku naprosto ne zaslužuje blažu ocjenu. Koliko jučer Vlada je iznenada pronašla novce za poticaje mladih u zapošljavanju, tih bijednih 1.600 kuna, koje nije daleko od pukog volontiranja.

Ali je tome prethodio takav cirkus da je sama Vlada ispala krajnje nesposobna, pa čak i lažljiva. Prvo su Mrsić i Milanović tvrdili da novca nema. Ali se naknade ne ukidaju, jer će se vratiti kad stignu novci Europske komisije iz Programa »Garancija za mlade«.

"Pozivamo i one koji izvješćuju da pošteno rade svoj posao", udijelio je packu premijer svima koji su tvrdili da se poticajne mjere ukidaju, iako su one doista bile ukinute. Onda se stvar stišala da bi se ispostavilo da cijela Vlada ima pregled igre kao Ray Charles, jer prije ukidanja novca očito nisu ni pokušali provjeriti ima li nekog drugog rješenja.

Zabrljali su, pa se sjetili probati, pa su novce pronašli, tamo gdje su oduvijek i bili. U Nacionalnom fondu, instituciji za upravljanje EU sredstvima. Našli 100 milijuna kuna!? Nisu ni znali da ih imaju i sada bi željeli ispasti heroji, jer su uspjeli riješiti problem, kojeg su sami zakuhali vlastitom nesposobnošću.

Vijedi podsjetiti da su najavili uvođenje Poreza na nekretnine, pa od njega odustali. Na početku mandata su smanjili stopu doprinosa za zdravstvo na 13 posto, pa dvije godine govorili kako je to sjajan poticaj gospodarstvu, da bi onda stopu vratili na 15 posto, jer nije polučila nikakve efekte.

Kupili su ogromnu ergelu luksuznih i skupih limuzina, pa se nisu htjeli u njima voziti zbog zgražanja javnosti. Ali Vlada nije imala hrabrosti poništiti natječaj. Tako da nikakvog efekta nema, osim što će se netko u MUP-u sada vozati u autima od 500 i više tisuća kuna. Obećali su porezno rasterećenje u kampanji, pa povećali PDV kad su došli na vlast.

Pričali su kako treba promijeniti teritorijalni ustroj, a onda ostavili svu bulumentu od 575 općina, gradova i županija. Upisali da će vođenje državnih tvrtki dati stručnim i sposobnim, a ne podobnima, ali na kraju priče među direktorima nema gotovo nikoga bez stranačke iskaznice, ove ili one stranke u koaliciji.

U jednom ministarstvu (gospodarstva) napisali su gospodarsku strategiju do 2020. godine koja predviđa stabilne uvjete poslovanja bez novih poreza, a u drugom ministarstvu (financija) isplanirali nove poreze 2015. i 2016. godine. Reformu zdravstva krojili su na uvođenju smjenskog rada u bolnicama, pa se to nije moglo provesti. Rast BDP-a prognoziraju kvartalno, iako ga nema. Skoro pa kvartalno, provode rebalans državnog proračuna, toliko otprilike traje dugoročno planiranje.

Ne zna lijeva što radi desna. I obrnuto. Vjerodostojnost rada urušila se kao kula od karata, a vjerodostojnost ponašanja u politici pada još brže. Saga o Marini Lovrić Merzel i Željku Sabi obična je svinjarija.

Rješenje će sličiti slučaju Branka Šegona, koji je prvo bio nevin i vlasnik najboljeg hotela na Korčuli, a onda je morao otići zbog sukoba interesa. Samo što dotle treba izdržati Milanovićevo izmotavanje i glumatanje nemoći.

Gledati kako premijer ne razumije da se jedna županija ne može voditi iz zatvorske ćelije. Iako su Sabo i Merzel neosporno politički odgovorni i moraju biti u najmanju ruku suspendirani sa svih dužnosti.

Kad se predsjedništvo SDP-a sastane Milanović bi po tko zna koji put mogao spoznati naknadnu pamet. I zakašnjelom reakcijom napraviti neizmjernu štetu percepciji SDP-a kao stranke časnih i poštenih ljudi o kojoj toliko govori.

Ova tragikomedija biva potpuna tek kad Tomislav Karamarko progovori o poštenju HDZ-ovaca. Čovjek koji ne smatra potrebnim ispričati se nakon nepravomoćne presude za kriminal cijele stranke, govori da se ona pročistila i istovremeno računa kako će mu aktualni potpredsjednik Božidar Kalmeta, ministar koji ništa nije znao o 8 godina pljačke u cestogradnji, sutra voditi suludo neracionalni projekt gradnje podmorskih tunela. Jer bi prvi tunel trebao ići od Zadra do Preka.

Milijan Brkić može lažirati diplomu i ostati tajnikom HDZ-a, jer je pravi domoljub i branitelj. To su Karamarkovi kriteriji. Bivši ministar unutarnjih poslova u Vladi Ive Sanadera danas ne voli govoriti o tvrtki Soboli, koja je u vrijeme Ive Sanadera izrađivala i skupo naplaćivala elaborate o sigurnosnoj ugrozi od niza državnih tvrtki i institucija.

Između ostalih i od Hrvatskih autocesta, gdje se dogodila pljačka neviđenih razmjera i još traje proces protiv prvog Kalmetinog pomoćnika Zdravka Livakovića i ostalih u aferi Remorker.

Nažalost, taj ulični grafit nikad nije bio toliko aktualan. Sdrpi = Kradeze. Iako se stranački šefovi riječima silno trude dokazati suprotno. Ljudima koji bi sutra trebali otići do biračkih kutija utoliko je teže.

Pad vjerodostojnosti političara poprimio je takve razmjere da dvije najjače stranke zaslužuju osvojiti 120 posto glasova na idućim parlamentarnim izborima. Tada bi se barem znalo da su rezultati lažirani. Jednako kao i predizborna obećanja.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Darko Pajić
Snimio: Vedran KARUZA
Objavljeno: 5. 4. 2014.