Ukoliko Vlada ne odustane od davanja autocesta pod koncesiju, Nezavisni cestarski sindikat zajedno s ostalim sindikatima, udrugama i zainteresiranim pojedincima pokreće akciju prikupljanja potpisa za referendum protiv koncesije.

Kako je nastao gubitak u kojem se danas HAC nalazi?

Autoceste su građene kao razvojni a ne komercijalni projekt i tako treba i ostati. Građene su sredstvima građana; dijelom iz goriva i cestarine, a dijelom iz skupih kredita za koje je Država davala jamstva, građene su dionice za koje se po svim procjenama znalo da neće prometom opravdati puni profil autoceste niti u narednih 10 do 15 godina (koridor 5c i si,..). Te dionice nisu zanimljive ni potencijalnim koncesionarima. Opravdanje se može tražiti samo u boljem povezivanju svih područja RH i poticanju razvoja privrede i turizma a nikako u komercijalnoj isplativosti samih dionica. Pojedini radovi su plaćani višestruko skuplje od realnih cijena (npr. tuneli su farbani četiri do pet puta skuplje nego što je bilo već ugovoreno,..umjesto osam milijuna plaćeno je 43 milijuna kn.), subvencionirani su projekti koji nemaju nikakve veze s autocestama (Kalmetina i si...), zakonima se novac izvlačio u gradove i općine (komunalni doprinosi za Gospić, Jasenice i si...oko 150 milijuna kn), financirano je održavanje dionica koje nisu pod naplatom (zagrebačka obilaznica i si...), nabavljana nepotrebna skupa oprema (strojevi u održavanju, skupa vozila i si,..), izvlačio se novac kroz arheološka istraživanja (oko pola milijarde kuna), uzimali su se nepovoljni krediti za koje se znalo da ih ne možemo vratiti iz prihoda jer je godišnja otplata višestruko veća od ukupnih prihoda
(samo za ovu godinu moramo vratiti preko 400 milijuna EUR-a, a samo kamata za prošlu godinu iznosila je gotovo kao prihod iz cestarine (oko 1,18 milijardi kn), protuzakonito su se potpisivali ugovori za koje nisu osigurana sredstva.

Pljačkalo se i izvlačio se novac pored gore navedenog i na sve druge moguće načine; uz navedene novac se izvlačio kroz anex-e ugovora koji su u pravilu bili maksimalni (oko 25% od vrijednosti ugovora), kroz izmjenu tehnologije i isplaćivanje nagrada za „uštede“ (prijelaz za životinje - oko 13 milijuna kn. i si...), namještanje natječaja na način da se traže jedni artikli i količine a isporučuju drugi nerealno skuplji (nabavka signalne opreme „lijevi i desni stupici" - oko dva milijuna godišnje i si,..). Sve to je dovelo do ovakve financijske dubioze, za koju pored mnogobrojnih prijava koje smo podnosili niko nije odgovarao niti je novac vraćen.

Davanje autocesta pod koncesiju

Za krpanje proračunskih rupa i rješavanje dijela dugova Vlada je očito već davno donijela odluku da autoceste da pod koncesiju, a sav ovaj trošak (oko 50 milijuna kuna) na konzultante, samo je alibi za nešto već davno isplanirano i dogovoreno.

Zašto smo protiv?

Autoceste su vlasništvo svih građana RH i građene su kao razvojni a ne komercijalni projekt sredstvima građana. Dosadašnja iskustva s koncesijama autocesta nepovoljna su i štetna i za Državu i za građane;

1. skuplja je cestarina (od 70 do 230% po kilometru, ovisno o skupini vozila),

2. zbog visoke cijene cestarine pojačan je promet na lokalnim cestama koje gradi i održava Država ili lokalne zajednice,

3. niži je standard održavanja da bi trošak bio što manji a zarada što veća, a samim tim je i sigurnost prometa smanjena,

4. Država snosi rizik smanjenja planiranog prometa i subvencionira eventualni gubitak,

5. koncesionari ne plaćaju PDV

Autoceste strateški su važne za razvoj i opstanak Društva u cjelini, i potrebno je učiniti sve da ne dođu u privatne ruke samo s jednom svrhom, a to je bogaćenje pojedinaca, uglavnom stranaca.
 

Postoji li drugo rješenje?

Reprogramiranje dugova podizanjem dugoročnih kredita s realnim anuitetima koje je moguće otplaćivati iz prihoda. Ukoliko krediti nisu dostupni ponuditi građanima RH obveznice ili dionice za autoceste, pa ukoliko koncesionar može zarađivati na autocestama, zašto ne bi mogli građani RH ili Država?

Kako i kada ćemo organizirati prikupljanje potpisa protiv kocesije?

U prikupljanje potpisa zajedno s drugim sindikatima, udrugama civilnog društva i volonterima krenut ćemo u desetom mjesecu nakon što se dobro organiziramo, odnosno nakon što štandovima za prikupljanje potpisa i aktivistima pokrijemo sve punktove u gradovima i naseljima kojima prolazi veći broj pješaka.

Referendumsko pitanje:

Jeste li za to da Vlada bez suglasnosti građana putem referenduma ne može prodavati, davati pod koncesiju i monetizirati stratešku državnu imovinu (nabrojati: autoveste, plovne putove, vode, šume,...)?
 
 
Mijat Stanić,
predsjednik NCS-a
 
Foto: SBonline