Sindikati, pa i neki političari traže ostavku ministra rada i mirovinskog sustava, cijeloj Vladi poručuju kako je bahata i nemoralna. Samo povećanje dijela plaća novoimenovanih dužnosnika, za sindikate predstavlja praksu dijeljenja radnika na dobro plaćenu elitu i stoku sitnog zuba. Takva reakcija sindikata, prije svega predstavnika radnika upravo u ustanovama u kojima se rukovodećem kadru primanja namjeravaju korigirati na bolje, posve je očekivana. Jer, nije prošlo niti mjesec dana od kada su zaposlenima u tim istim zavodima plaće smanjenjene. I naravno da se potez vlasti može tumačiti kao svojevrsna dodjela nagrade ravnateljima koji su sudjelovali u »rezanju« plaća radnika kroz kućne kolektivne ugovore. Negativne reakcije javnosti, istina, nisu dugo trajale. No, vlast ih je u potpunosti zaslužila jer je njen potez korekcija plaća u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, REGOS-u, SAFU-u i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, tipičan primjer ponašanja slona u staklarni.

Tijekom prošle godine Vlada je višekratno usvajala odluke o korekciji koeficijenata u različitim segmentima državnih i javnih službi. Niti jedna od tih odluka kojima su i plaće dijela višepozicioniranih službenika rasle, nije izazvala revolt poput prve ovogodišnje odluke vlasti. Naprosto, te su odluke donosene u »boljim« vremenima. U međuvremenu, svi su radnici čije se plaće financiraju direktno iz proračuna, ostali bez dijela materijalnih prava privremeno ili su im neka prava trajno umanjena. U ustanovama s kućnim ugovorima, pak, krenulo se u njihovo redefiniranje. I na domaćoj burzi rada, a i u mirovinskom osiguranju kućni su kolektivni ugovori lomljeni preko koljena.

Gungula koja je nastala nakon Vladina prihvaćanja prijedloga zakona kojim se dijelu ravnatelja te njima najbližih suradnika u zavodima i agencijama povećavaju plaće, pokazala je da Vlada uopće nije razmislila niti o trenutku u kojem će taj prijedlog raspraviti, a niti o razumnom objašnjenju svog postupka. Medijski je priču totalno zabrljala i onda se još objašnjenjima o povećanju obima posla, odnosno rastu plaća kao antikorupcijskoj mjeri dodatno zakopala. Uostalom, i običnim radnicima koji rade u tim ustanovama rast će obim posla kao i njihovim šefovima. No, niti svim šefovima plaće nisu povećane iako je to iz komunikacijskog šuma što ga Vlada proizvela teško bilo razabrati. Plaće su porasle u mirovinskom i zdravstvenom fondu i SAFU-u, u REGOS-u koji je ranije bio iznad prosjeka su pale, dok je na burzi rada ravnatelju plaća ostala ista.

Da red u sustav državnih i javnih službi treba uvesti nitko ne spori. To uvođenje reda trebalo bi za sobom nositi i jedinstvenu politiku plaća. Pa da se zna, primjerice, da tajnica u uredu ravnatelja mirovinskog osiguranja treba imati istu plaću kao tajnica na istom radnom mjestu u REGOS-u, HZZO-u ili HZZ-u. Jedinstvenu politiku plaća vlast, kao, pokušava uvesti. Međutim to ne radi sistematično, već mjesecima »prčka« po sustavu bez neke jasne generalne slike o tome što se namjerava napraviti. I pritom navlači bijes radnika kojima je u osnovi poslodavac. Netko tko je ostalo bez božićnice i regresa, dijela putnih troškova pa potom i dijela dodataka na plaću –što znači da su se njegova primanja realno smanjila – ne može blagonaklono gledati na povećanje primanja šefova. Toga je zakonodavac trebao biti svjestan, pa i pripremiti održivo objašnjenje.
 
 
Preuzeto s: nhs.hr
Objavljeno: 9. 1. 2013.