Radnici uzeli sudbinu u svoje ruke

Gospodarske prognoze za Španjolsku, jednu od zemalja Europske unije najteže pogođenih dugotrajnom krizom, nisu baš svjetle: Europska komisija predviđa joj u ovoj godini pad BDP-a od 1,5 posto i nezaposlenost od 27 posto, što je najviša razina od sredine 70-ih godina. No, ako je suditi po medijskim i inim izvješćima, u Španjolskoj i dalje postoji dio gospodarstva koji, unatoč krizi, stvara nova radna mjesta. Riječ je o tzv. radničkim kooperativama, vrsti poslovnog poduhvata koji bi se mogao usporediti sa zadrugama i koji u sjećanje priziva nekadašnje radničko samoupravljanje, samo što u ovom slučaju stvarni vlasnik tvrtke i kapitala nije država, nego radnici-članovi kooperative.

Priča o Mondragonu

Tvrtke organizirane na ovaj način rasprostranjene su praktički u cijelome svijetu, od Sjedinjenih Američkih Država do Europske unije, a može ih se naći i u raznim gospodarskim djelatnostima, od poljoprivrede i trgovine preko energetike i industrije do financijskih usluga. Prema podacima njihovog međunarodnog udruženja, kooperative danas djeluju u 89 zemalja svijeta, imaju preko 800 milijuna članova i obrću milijarde dolara.

U Španjolskoj su upravo tako organizirana poduzeća, u prvoj polovici prošle godine, stvorila osam tisuća novih radnih mjesta, objavili su – pozivajući se na podatke tamošnjeg ministarstva zaduženog za pitanja zapošljavanja – internetski portali posvećeni kooperativama. Udruga koja u Španjolskoj, pak, okuplja radnike kooperativa tvrdi da se broj radnika u takvim oblicima poduzetništva u prvoj polovici 2012. udvostručio u odnosu na ranije godine te da ih je bilo čak 250 tisuća, zaposlenih u 17 tisuća kooperativa. U isto vrijeme, i ministarstvo je prepoznalo potencijal pa nastoji potaknuti mlade ljude da se upuste u vode socijalnog ili kooperativnog poduzetništva.

Medijima najzanimljivija ipak je priča o Mondragonu, kooperativi iz baskijskog gradića Arrasate, koja zapošljava više od 83 tisuće ljudi. Smatra se da je to najveća svjetska radnička kooperativa koja je nastala prije više od 50 godina kada je šačica radnika pokrenula proizvodnju parafinskih peći. Pola stoljeća kasnije, Mondragon je masivni konglomerat koji okuplja oko 250 proizvodnih, trgovačkih, financijskih, poljoprivrednih i drugih kooperativa s godišnjim prometom od preko 20 milijardi dolara.

Kako funkcionira Mondragon, opisao je nedavno novinar britanskog BBC-ja, koji je posjetio Arrasate i tvrtke koje su dio kooperative. Jedna od njih, sa 85 zaposlenih, proizvodi strojeve za proizvodnju industrijskih komponenata. Njezino glavno tržište do prije nekoliko godina bile su Španjolska i Europa, no zbog pada potražnje, 2008. i 2009. godine upali su u krizno razdoblje pa su morali otpustiti neke radnike. Ti ljudi, međutim, nisu završili na cesti – umjesto toga, preuzele su ih druge tvrtke unutar kooperative sve dok im se matična tvrtka nije oporavila pa su se mogli vratiti na stara radna mjesta. Ne prebacuju se samo ljudi iz jednog u drugo poduzeće. Kada neki od poduzetničkih projekata unutar kooperative ostane bez novca, drugi mu priskaču u pomoć, pa se na taj način osigurava likvidnost, a osim toga, Mondragon ima i vlastitu banku kojoj je zadatak osigurati početni kapital za nove kooperative.

Dioničari tvrtke

Drugi primjer o kojem piše BBC je Fagor Arrasate, dio kooperative, tvrtka u kojoj su (također) većina radnika ujedno i »socios«, odnosno »članovi« kooperative, što znači da su i dioničari tvrtke. Svi oni imaju jedan glas u radničkoj 'skupštini' koja donosi sve važne odluke za budućnost poslovanja, dok se neke odluke, manje presudne, donose u okviru 'vijeća' čije članove bira 'skupština'. Na taj način radnici – članovi kooperative – mogu, kada posao ide loše, odlučiti sami sebi, primjerice, smanjiti plaće, ali će, kada za to dođe vrijeme, sudjelovati i u podjeli dobiti.

Mondragon nije jedina europska priča o uspjehu – kooperative djeluju i u mnogim drugim europskim zemljama, ali je primjer iz Španjolske najviše zaokupio pozornost javnosti, upravo zbog loših ekonomskih pokazatelja te južne države Europske unije. Prema podacima Europske komisije, taj model najviše je zastupljen u poljoprivredi – u nekim zemljama, kao što je Nizozemska, i do 80 posto poljoprivredne djelatnosti organizirano je na taj način. Značajne su i u šumarstvu, primjerice u Švedskoj i Finskoj. Postoje, međutim, i u bankarstvu, recimo u Francuskoj, zatim u području maloprodaje, primjerice, u Finskoj zauzimaju čak trećinu tog tržišta. Nadalje, pojavljuju se u području farmaceutske djelatnosti i zdravstvenih usluga, u zemljama poput Španjolske i Belgije. No, sve se više šire i na druge djelatnosti, od informatičkih tehnologija, preko računovodstva, pružanja pravnih usluga, marketinga, pa, u posljednje vrijeme, čak i u sektore od javnog interesa kao što su obrazovanje, promet i energetika. Nije stoga čudo što se njihovo krovno europsko udruženje hvali da predstavljaju »snagu ekonomskog rasta i socijalne promjene«.

U EU VIŠE OD 200 TISUĆA KOOPERATIVA

Važnost ovog poduzetničkog modela priznaje i sama Europska unija. »Kooperative su važan dio europskog ekonomskog života i industrije«, potvrđuje Europska komisija, koja navodi da u Europskoj uniji djeluje više od 200 tisuća kooperativa koje zapošljavaju gotovo pet i pol milijuna Europljana.