ZAGREB Za farbanje tunela i 75 dana provedenih u zatvoru Jurica Prskalo, Goran Legac i Željko Kandžija vjerojatno će dobiti izdašnu novčanu nagradu i biti vraćeni na posao u Hrvatske autoceste, a da pritom ostaje upitno hoće li ikada biti procesuirani po optužnici u aferi »Nesklad« za koju, iako je podignuta prije gotovo tri godine, i dalje nema naznaka početka suđenja. Sva trojica uhićena su 26. studenog 2009. godine zbog optužbe da su za 22 milijuna kuna preplatili posao farbanja tunela, te time pogodovali tvrtki Skladgradnja.

U zatvoru su dobili otkaze, koje je potpisao predsjednik Uprave HAC-a Stjepko Boban i kao obrazloženje otkaza naveo nedolazak na posao, što je bila osnova za kasnije podizanje tužbe pritvorenika protiv HAC-a. Uopće nije bio problem dokazati kako su Prskalo, Legac i Kandžija bili opravdano spriječeni u dolasku na posao, jer su bili u zatvoru, pa su sva trojica podigli tužbu protiv HAC-a u kojoj traže povratak na radno mjesto, te isplatu svih plaća s kamatama. Prvu tužbu već je dobio Jurica Prskalo nepravomoćnom odlukom Općinskog suda u Zagrebu, koja je ukinuta po žalbi HAC-a i vraćena na novo suđenje. Kod ostale dvojice još traje suđenje. No, svakim danom raste i svota koju će jednog dana HAC vjerojatno morati isplatiti trojici bivših djelatnika.

Novi ugovori
Kako su nam odgovorili u HAC-u, Jurica Prskalo tužbom potražuje povratak na radno mjesto savjetnika uprave društva, gdje mu je plaća iznosila 31.303 kuna bruto. Goran Legac također traži povratak na posao savjetnika uprave društva, kao i naknadu plaće, koja mu je iznosila 28.308 kuna bruto. Na kraju povratak na radno mjesto glavnog inženjera, gdje mu je plaća u vrijeme otkaza iznosila 18.453 kune traži i Željko Kandžija. Poseban kuriozitet važi za Legca i Kandžiju, jer su oni navedene ugovore o radu sklopili dok su bili u zatvoru. Prvo su bili smijenjeni i postavljeni na druga radna mjesta, potpisali nove ugovore o radu, pa su onda strože kažnjeni, jer im je Uprava HAC-a na čelu s Bobanom dala otkaze tih ugovora o radu sklopljenih u zatvoru.

Sindikat ponovo diže tužbu za nemoral

Mi ćemo sigurno podići tužbu za nemoral ukoliko se presudi kako Prskalo, Legac i Kandžija moraju biti vraćeni na posao uz tako ogromne naknade, kao što smo postupili u slučaju Željka Tomljanovića, koji je imao pravo na ogromnu otpremninu, iako je radio svega nekoliko mjeseci u HAC-u. Bila bi katastrofa ako bi ljudi koji su tako jako oštetili tvrtku bili vraćeni na posao, ističe Mijat Stanić.

Jednostavan izračun pokazuje da je trojka iz HAC-a dobila otkaz prije 32 mjeseca, što znači da im pripada naknada od 32 plaće plus kamate. To u slučaju Jurice Prskala već sada iznosi oko 1,3 milijuna kuna, a za Gorana Legca oko 1,2 milijuna kuna, dok je u slučaju Kandžije naknada za neisplaćene plaće u ovom trenutku stigla do svote od približno 800.000 kuna. Ukupno Prskalo, Legac i Kandžija već sada potražuju oko 3,3 milijuna kuna. U tom izračunu je i uobičajena kamata na godišnjoj razini, ali nisu troškovi samog sudskog procesa, koji će vjerojatno teretiti HAC, tako da je još uvijek daleko završni obračun otkaza djelatnicima HAC-a, koji su u to vrijeme bili u zatvoru.

Šteta ugledu

Predsjednik Radničkog vijeća HAC-a i Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić ističe kako Radničko vijeće nije dalo suglasnost na otkaz Prskalu, Legcu i Kandžiji upravo zbog toga što se nisu slagali s obrazloženjem otkaza.

– Mislim da je sve to unaprijed dogovoreno između Bobana i ove trojice kako bi oni mogli tražiti naknadu. HAC je u ovom procesu u teškoj situaciji, jer je trebalo dati otkaze zbog nanošenja štete ugledu tvrtke ili na temelju nekog drugog obrazloženja i doista je opravdan strah da ćemo to izgubiti, tim više što već tri godine nema suđenja za slučaj farbanja tunela. Da je taj postupak išao dalje bilo bi lakše dokazivati na sudu kako su otkazi opravdani, ističe Stanić, koji nudi zanimljiv odgovor na pitanje što je razlog izostanka postupanja po jednoj od najpoznatijih optužnica među brojnim aferama u cestogradnji. Iako se činilo da su užasno visoke cijene Skladgradnje za farbanje tunela očiti kriminal, sudski vještaci o tome nemaju isto mišljenje.

Afere bez kraja
– Prvi sudski vještak potvrdio je sve navode USKOK-a. Onda se moralo tražiti dodatno vještačenje, koje je ustvrdilo sasvim suprotnu stvar, da su cijene normalne. Pritom su se pozivali na jedan jedini slučaj tako visokih cijena. Taj vještak je propustio usporediti cijene posla na svim drugim autocestama i tunelima, što je nevjerojatna aljkavost. Na više tunela ARZ-a vidi se kako je ista usluga bila pet puta jeftinija. Sumnjam da je i vještak potplaćen, jer se Žužulu i Skladgradnji isplati dati vještaku svih 22 milijuna kuna samo da napišu ono što njima odgovara kako bi izbjegli zatvor, zaključuje Stanić, koji na ovaj način tumači bizarnosti u dijeljenju pravde na hrvatski način. Jer, doista je nevjerojatno da eklatantan primjer napuhavanja cijena za farbanje tunela ne može biti procesuiran već tri godine. Nažalost, slično je i s ostalim aferama u cestogradnji.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Darko Pajić
Foto: Petar FABIJAN
Objavljeno: 13. 10. 2012.