Postoji li u prijedlogu novog ovršnog zakona 'kvaka'? Otkrivamo, postoji!

Prijedlog novog ovršnog zakona o kojem se raspravljalo u Saboru nejasno govori o tome je li to zakon u službi malog, zaduženog čovjeka ili mu baš i ne ide na ruku.

Po novom zakonu, dužniku se dug više ne bi naplaćivao preko odvjetničkih ureda, nego bi slučaj išao izravno preko suda koji bi Fini predao nalog o blokadi računa. Dužnik bi tako izbjegao plaćanje odvjetnika (kojeg ionako nije unajmio on sam), a čiji su troškovi nerjetko bili veći od samog duga zbog kojeg je došlo do blokade. To zvuči dobro, ali je isto tako činjenica da će se ovrhe sada provoditi brže i efikasnije, bez mogućnosti odgoda ili rata. Također, radnik kojem poslodavac ne isplaćuje plaće može blokirati firmu koja ga ne isplaćuje, iako su male šanse da firma koja nema za plaće ima bilo što na svom računu.

Kako nas interesira stav 'oštećenih' odvjetnika, ali i možebitnih 'oštećenih' dužnika, dobili smo objedinjen komentar u liku odvjetnice Društva za zaštitu potrošača 'Potrošač', Dijane Kladar:

- Rješenja o ovrsi donose sudovi i javni bilježnici temeljem prijedloga za ovrhu. Sastavljanje navedenoga prijedloga za ovrhu dovodi do određenih troškova ukoliko ih pišu odvjetnici. Ovom izmjenom bi se uklonio trošak pisanja prijedloga za ovrhu, jer on više nije potreban ali samo kada se radi o sljedećim osnovama za određivanje ovrhe: ovršna odluka i nagodba domaćeg suda odnosno upravnog tijela i obračun poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine. U pogledu svih ostalih ovršnih isprava navedenih prethodno u ovome tekstu i dalje imamo prijedlog za ovrhu odnosno nemamo mogućnost izravne naplate novčane tražbine putem Fine.

Također, kod takve izravne naplate novčane tražbine putem Fine, upitni su troškovi koje će zaračunavati Fina. Ne vjerujem da će Fina postupati bez zaračunavanja nekakovih naknada, jer i sada za svoja postupanja uzima naknade. Dakle, izbacili smo odvjetnike, ali ako Fina bude naplaćivala svoje usluge imati ćemo povećanje troškova ovrhe, samo sada će biti uzrokovane postupanjem drugog tijela ( ne više odvjetnika).

Poslodavci su dužni predati radniku obračun o neisplati dospjelog iznosa plaće, no je li realno očekivati da će poslodavac taj obračun izdati? Ukoliko ne postupi po svojoj zakonskoj obvezi čini prekršaj, ali neće to biti tako jednostavno kako se predstavlja i to nije problem Ovršnog zakona. Kada govorimo o vjerodostojnoj ispravi kao osnovi za određivanje ovrhe i dalje imamo prijedlog za ovrhu koji se podnosi javnom bilježniku. Dakle, imamo odvjetnički i javnobilježnički trošak kao i do sada. Upravo je ovrha temeljem vjerodostojne isprave najveći problem RH, jer su to računi i druge gore naveden isprave koje ispostavljaju trgovci potrošačima. Veliki je problem do sada bilo pitanje dostave rješenje o ovrsi koje ovršenici nisu primali, te bi shvatili da se vodi ovršni postupak protiv njih tek kada bi im javili da je račun blokiran. Još veći problem je provjera identiteta ovršenika, često se u praksi događalo da se blokira račun potrošača koji ima isto ime i prezime kao pravi dužnik, ali naravno različit datum rođenja.

Potrošačima se blokira račun za navodne tražbine koje su već odavno otišle u zastaru i oni više te račune niti ne posjeduju, a niti su znali da je doneseno rješenje o ovrsi. Jer da su znali, izjavili bi prigovor i njihov račun ne bi bio odmah blokiran, već tek u trenutku kada se utvrdi da je potraživanje ovrhovodtelja osnovano.

Nadalje, potrošači i dalje moraju obavijestiti Finu o novčanim sredstvima koja su izuzeta od ovrhe, a navedeno saznaju tek kada traže pravni savjet, nitko ih u Fini nije dužan upozoriti na navedeno i svi o tome šute. Prosječni potrošač ne zna Ovršni zakon, te ukoliko ga netko na to ne upozori s računa mu se skidaju sva novčana sredstva.