Sindikati i poslodavci danas otvaraju bipartitni razgovor o izmjenama Zakona o radu (ZOR) koje je iniciralo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava. Međutim, već je unaprijed gotovo sigurno da će sindikati i poslodavci teško postići dogovor oko izmjena tog dokumenta, i u dijelovima koji su bezbolni, te da će resorno ministarstvo morati »uskočiti« u razgovore. Tijekom ovog mjeseca, naime, trebalo bi ZOR uskladiti s europskom direktivnom o radničkim vijećima, a želja je vlasti da se istovremeno postigne i dogovor oko raspodjele radnog vremena, uvjeta rada agencija za privremeno zapošljavanje, prekovremenog rada, definicije plaće, ali i pravilnika o radu kojim se ubuduće ne bi mogao definirati iznos plaće.

Stižu dva zakona

Međutim, izmjene ZOR-a bit će daleko šire od tih nekoliko pitanja s obzirom da je i sama Vlada najavila kako želi fleksibilizirati zakon, ističući pritom kako ta fleksibilizacija ne bi išla na štetu radnika.

Tako bi se ZOR u ovoj godini u dva navrata trebao naći u raspravi i postupku izmjena. Najprije zbog usklađivanja zakonodavstva kada je riječ o europskim radničkim vijećima, ali i radu agencija za privremeno zapošljavanje i to vjerojatno u veljači, a u drugoj polovici godine očekuju se šire zakonodavne izmjene.

Štoviše, više je nego izgledno da ćemo do kraja godine imati čak dva zakona kojima se uređuje područje rada. Resorni ministar još je lani najavljivao mogućnost razdvajanja postojećeg ZOR-a na dva zakona – jedan koji bi definirao individualna radna prava te drugi koji bi se bavio kolektivnim pregovaranjem. Sudeći prema prijedlogu plana propisa iz djelokruga Ministarstva rada i mirovinskoga sustava za ovu godinu, u trećem kvartalu ove godine očekuje se da će u proceduru donošenja biti upućena upravo dva zakona – Zakon o radu i Zakon o kolektivnim pravima iz radnog odnosa. Ni sindikati, a ni poslodavci koji danas otvaraju bipartitne razgovore o izmjenama ZOR-a o tome nisu informirani.

Da je plan u na jesen godine ići u sveobuhvatnije izmjene ZOR-a poznato im je. Uostalom, do nedavno je plan propisa navodio samo izmjene ZOR-a u trećem kvartalu. I ta je činejnica izazivala negodovanje. Naime, sasvim je legitimno od strane dva socijalna partnera postaviti pitanje čemu žuriti s usklađivanjem postojećeg ZOR-a kada je riječ o radničkim vijećima kada se taj segment može riješiti kasnije, sveobuhvatnijim izmjenama. Tim više, jer je postojeći ZOR usklađen s EU zakonodavstvom pa nema nikakve žurbe.

Resorno ministarstvo detektiralo je područja za koja smatra da ih treba mijenjati. Međutim, nikakve konkretne prijedloge rješenja nisu predložili poslodavcima i sindikatima, prepuštajući im dogovor. Sindikati, za sada, ne izlaze s nikakvim prijedlozima navodeći kako izmjene ZOR-a nisu niti potrebne. No, u razgovorima će sudjelovati. S druge strane, listu resornog ministarstva poslodavci su proširili svojim dugo vremena poznatim stavovima, poput onog o ukidanju plaćene pauze, ili rezanju propisanih otpremnina. Tako, prema prijedlogu poslodavaca, optremninu ne bi mogao dobiti radnik koji kod poslodavca radi manje od pet godina. Traže da se propiše njena isplata, primjerice, samo kod poslovno uvjetovanog otkaza. Pritom bi poslodavci iznos otpremnine izbacili iz ZOR-a i prepusti ga dogovoru autonomnih stranaka kako bi se smanjio trošak optuštanja na teret poslodavca. A ako to i ne bi prošlo, traže da se propiše kako se otpremnine mogu urediti u iznosu manjem od zakonom propisanog.

Što s bolesnima?

Poslodavci traže i drugačije reguliranje naknade za godišnji odmor, predlažući da ona bude »jednaka plaći radnika koja je određena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu radnika, a ne plaća isplaćena u posljednjih šest mjeseci«. Prihvate li se njihovi zahtjevi ubuduće bi otkazni rok tekao i za vrijeme bolovanja. Pritom objašnjavaju kako sadašnji ZOR oštećuje poslodavca jer štiti radnike koji »lažiraju«, odnosno neopravdano otvaraju bolovanja tijekom otkaznog roka u cilju produžavanja radnog staža. Otvaranje bolovanja kako bi se prolongirao otkaz problem je od kojeg niti sindikati ne bježe, međutim kao i u mnogim drugim situacijama pitanje je bi li se uključivanjem bolovanja u otkazni rok oštetitli i radnici koji su doista bolesni.

Institut zbrinjavanja

Isključenje s rada, odnosno »lockout« u slučaju štrajka prema traženju poslodavaca treba se moći primjeniti odmah (s početkom štrajka). Sadašnje rješenje »lockout« ne omogućuje prije isteka osam dana od početka štrajka. Stav je poslodavaca da treba redefinirati i institut zbrinjavanja viška radnika, odnosno olabaviti njegove odredbe, ali i ukinuti mogućnost da HZZ odgodi primjenu programa zbrinjavanja viška. Već sada poslodavci su poručili kako su aposlutno protiv prijedloga resornog ministarstva kojim se pravilnicima o radu ne bi mogle određivati plaće. Traže i zadržavanje ugovora na određeno vrijeme. Sindikati su svojedobno tražili ograničavanje ugovora na određeno vrijeme, ali i potpuno ukidanje pravilnika o radu, jer ih niti Europa ne poznaje. No, shvatili su kako bi u mnogim poduzećima u kojima ne djeluju sindikati i nema kolektivnih ugovora radnici bili potpuno nezaštićeni. Sva pitanja koja zadiru u zaštitu radnika i kojima poslodavci žele smanjiti svoje troškove bit će predmet oštrih pregovora. Dodatno će ih »začiniti« Vlada, u kojoj se razmišlja o uvođenju takozvanih jedinstvenih ugovora o radu, što bi pretpostavljalo da ubuduće ne bi bilo novog zapošljavanja u stalni radni odnos, već bi se taj status »zasluživao«. Kako, tek treba definirati.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Gabrijela Galić
Objavljeno: 16. 1. 2013.