Generali optuženi za ratne zločine oslobođeni su, a Hrvatska je stala slaviti. Kad se slavlje stiša, vratit ćemo se istim problemima koji su za kratko gurnuti u drugi plan. Jedan od tih problema jest činjenica da izabrani predstavnici vlasti počesto gube dodir s realnošću u trenutku kad na demokratskim izborima bivaju izabrani da služe građanima. Jednak odnos prema realnosti počesto znaju imati šefovi javnih ustanova i državnih poduzeća. Ovom temom vrlo često se bavimo na najvišim državnim razinama, ali izrazitiji primjeri mogu se naći na onim nižim, lokalnim razinama vlasti.

Minulog tjedna imali smo dva izrazita primjera, koja potvrđuju gornju tezu. Jedan je nabavka, točnije pokušaj nabavke terenskog automobila. Predviđeni trošak nabave, dakle, odnosno najviša cijena nabave, bila je utvrđena na 400 tisuća kuna bez PDV-a. S porezom na dodanu vrijednost to je pola milijuna kuna. Nakon što je naš list objavio informaciju o nabavci automobila koju kani provesti ravnateljica Plitvičkih jezera Lidija Bertović, iz resornog ministarstva naredili su joj da natječaj poništi. Pola milijuna kuna za automobil, to je uistinu previše, osobito u vrijeme dok ljudi gube radna mjesta kao na tekućoj traci, u vrijeme kad su se mnogi građani Hrvatske našli u situaciji da doslovno nemaju što jesti.

Jedan dan nakon priče o terencu koji žele na Plitvicama, sličan slučaj zabilježili smo u Gradu Zadru. Procijenjena vrijednost nabave za automobil koji želi kupiti zadarski gradonačelnik iznosi 340 tisuća kuna, bez poreza na dodanu vrijednost. S porezom, to je 425 tisuća kuna. U dokumentaciji za nadmetanje pobrojana je sva sila dodatne opreme: sportski ovjes, automatski dvozonski klima uređaj, automatsko uključivanje kratkog svjetla sa »coming home« i »leaving home« funkcijom, automatsko uključivanje sva četiri pokazivača smjera pri punom kočenju, brisače sa senzorom za kišu i automatsko paljenje svjetla, sjedala u kombinaciji alcantar i koža, Bi-Xenon prednja svjetla s automatskim zakretanjem, upozorenje za ispuhanu gumu, sportski ovjes, lakometalne naplatke, upozorenje za umor vozača... Nakon što smo objavili ovu informaciju i primijetili da Grad Zadar više novca izdvaja za automobil, nego za školski autobus, za koji su namijenili 200 tisuća kuna, gradonačelnik Zvonimir Vrančić održao je izvanrednu konferenciju za novinare. Tamo je predstavio svu silu argumenata koji idu u prilog kupnji automobila, ali avaj, niti jedan nije valjao. U Gradu Zadru kažu da trošak za održavanje automobila na godišnjoj razini iznosi 110 tisuća kuna. Odmah zatim kažu da su prošle godine mijenjali cijeli motor, da bi gradonačelnik potom rekao kako ga je strah za sigurnost vozača i putnika u tom automobilu. Usput rečeno, trenutačno imaju Audi A6.

Gospodine gradonačelniče, ako je prošlogodišnji trošak održavanja koštao 110 tisuća kuna, kako to automobil nije u fenomenalnom stanju? Ako mu je motor promijenjen prošle godine, zašto ga ove godine prodaju? Ukratko, sva gradonačelnikova opravdanja bespredmetna su. Predmetni predviđeni trošak za automobil mogao bi biti tek znak da je Vrančić izgubio dodir s realnošću, da ne zna kako ljudi oko njega žive. U vremenima »mršavih krava« i gradonačelnici bi morali stegnuti pojas. Zašto se gradonačelnik Zadra i njegovi gosti ne bi mogli voziti u automobilu od 150 tisuća kuna. Spala bi im kruna s glave? Napisat ćemo na ovom mjestu i par redaka o okolnostima u kojima se događa ovo rasipničko ponašanje. Riskirajući optužbu za populizam, potpisani autor ispričat će slučaj otprije nekoliko dana, kad mu je na vrata stana zakucao dječarac star kojih 13 ili 14 godina. S obzirom na to da su ovakvi, nenajavljeni posjeti sve češći, odmah smo rekli da novca nemamo. Dječak je odgovorio: »Što god date.« Na pitanje što bi mu dobro došlo, rekao je: »Pa, hrana.« Da, dotle je došlo. U takvim okolnostima - kad ljudi doslovno mole za hranu, a politika im poručuje - stežite pojas - sramotno je kupovati automobile za 300, 400 i više tisuća kuna. U takvim okolnostima taj novac se uplaćuje za pomoć socijalno ugroženim obiteljima. Zato smatramo sramotnom i Vrančićevu konferenciju za novinare na kojoj kaže nešto poput: Iz ovakvih sitnica ja vidim da situacija u Hrvatskoj nije normalna. Kao, nenormalno je da novinari pišu o limuzini koju želi kupiti, »crnoj s efektom«, a normalno je da je on spreman na automobil potrošiti preko 400 tisuća kuna. Ne, nije sramota o tome pisati, sramota je tako se razbacivati novcem koji su vam građani dali da njima upravljate na opću korist.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Ladislav Tomičić
Foto: Sergej DRECHSLER
Objavljeno: 18. 11. 2012.
 
 
 
Kada su se u ovome dijelu, koji je izrazito otvoren prema javnosti, usudili raditi ovako sramotne poteze - onda se moramo zapitati što su sve ti ljudi napravili u onim dijelovima koji nisu lako dostupni javnosti.
 
Po svemu zaslužuju da ih se stavi pod povećalo i prati svaki njihov potez.