Od sedam zapovijedi za rast ekonomije, Vlada ne ispunjava niti jednu jedinu
(Jutarnji.hr)
NOVA BIBLIJA
Banke ne smanjuju kamate, ogromna državna uprava, neodrživi kolektivni ugovori... Sve je to put u propast
Izbjegavanje scenarija “drahmagedon” i izgledi da će Grčka dobiti vladu koja podržava ostanak u eurozoni donijeli su olakšanje na tržištima, burze su porasle, a euro ojačao. No, zadovoljstvo je kratko trajalo i ulagači su ubrzo pažnju usmjerili prema Španjolskoj i Italiji. Cijena zaduživanja za španjolsku državu oborila je novi rekord i dosegla je 7,15 posto na 10-godišnje obveznica, a prinos na talijanske obveznice skočio je na 6 posto.
“S tom razinom prinosa Španjolska ne može izdržati financiranje svojih dugova dulje od nekoliko mjeseci. Spašavanje banaka ne pridonosi kredibilnosti zemlje na tržištu i raste vjerojatnost da će zatražiti pomoć za državni dug”, rekao je za Bloomberg Craig Veysey iz londonske tvrtke Principal Investment Management. On ne posjeduje španjolske obveznice niti ih planira kupiti.
Španjolska i Italija
Za budućnost eurozone, čini se, ključno je pitanje hoće li moći izdržati produbljivanje krize u Španjolskoj i Italiji te kako osigurati rast, osobito u nekonkurentnim zemljama na periferiji Europe.
Trenutačno glavni promotor rasta, francuski predsjednik Francois Hollande , iznio je prije nekoliko dana ideju da se za rast osigura 120 milijardi eura.
Vjeruje se da će oni biti uključeni u Pakt za rast i zapošljavanje, dokument o kojem će raspravljati čelnici EU na summitu koji se održava 28. i 29. lipnja u Bruxellesu.
Za oči političara
Francuski listi Le Journal du Dimanche, koji je objavio taj papir namijenjen “samo za oči političara i službenika u Bruxellesu”, navodi da bi tih 120 milijardi eura trebali doći iz tri izvora: 10 milijardi eura iz EIB-a, 60 milijardi eura iz privatnih izvora i ostatak s međunarodnog tržišta, gdje će se financirati infrastrukturni projekti.
No, mnogi su u Bruxellesu skeptični kad je riječ o toj matematici. Uz to, pojavit će se pilot projektne obveznice ukupne vrijednosti 4,5 milijardi eura kojima će se financirati infrastrukturni projekti u cijeloj EU. Predsjednik Hollande želi da ta cifra u srednjem roku dosegne 10 milijardi eura.
“To je zanimljiv eksperiment, ali on nije rješenje za eurozonu”, rekao je za britanski Telegraph jedan diplomat EU. Njemačka kancelarka Angela Merkel ocijenila je plan kao “konstruktivan i plodonosan”. Nova sredstva Europske Unije namijenjena za ekonomski rast, kolika god na kraju bila, Hrvatskoj su manje zanimljiva od europskih strukturnih fondova koji će joj stajati na raspolaganju kad uđe u EU.
Upravo tu leži značajan potencijal rasta. Iskustvo Bugarske i Grčke govori da je polovica ovogodišnjeg, premda skromnog, rasta došla od projekata koji su financirani novcem iz europskih fondova.
Istraživanje i energija
No, u dokumentu Pakt za rast i zapošljavanje stoje i mnoge druge mjere koje obvezuju sve zemlje EU, pa i buduću članicu Hrvatsku, a usmjerene su na jačanje konkurentnosti.
Primjerice, očekuje se nastavak fiskalne konsolidacije, ali one koja je poticajna za rast ekonomije. Javne investicije je potrebno povećati, ali “u istraživanje, razvoj, obrazovanje i energetiku”. Koliko je hrvatska Vlada na tom tragu?
- Potpore treba učiniti više horizontalnima, odnosno ne vezati ih uz sektorske preferencije. Međutim, takve investicije daju rezultate nakon 10 do 15 godina. Dosad su u Hrvatskoj na cijeni više bile ‘brzopotezne’ potpore i investicije - kaže Hrvoje Stojić, analitičar Hypo banke.
Zato oni radije posežu za krupnim infrastrukturnim projektima, čiji su rezultati vidljivi golim okom, premda znače i veliki rast zaduživanja.
Modernizacija uprave
Za jačanje konkurentnosti europski političari spominju i poboljšanje investicijskog okruženja, modernizaciju javne uprave, jačanje digitalne ekonomije i pojednostavljenje svih procedura...
Na razini pisanih dokumenta, izjava i javnih nastupa političara, sve su to teme kojima se bavi i Hrvatska, smatra Danijel Nestić s Ekonomskog instituta u Zagrebu. Međutim, problem nastaje kod realizacije.
- Problem ostaju provedba i kapacitet za provedbu. U tome se razlikuju uspješne od neuspješnih država - kaže Nestić.