Jer, on je krivac zbog kojeg njihove plaće možda na račun neće stići na vrijeme. Usudio je ovršiti poslodavca i zbog svog interesa u nezgodnu poziciju doveo sve ostale radnike. Tek su rijetki promislili kako je taj jedan radnik u pravu i da su svi ostali odavno trebali stati uz njega. No, većina se odlučila prešutjeti jer je dobro dok se problem ne tiče izravno njih. Kad ih se počelo ticati, krivnju su usmjerili na krivu adresu. I to je zapravo klasična priča domaćeg tržišta u kojem su radnici sve češće promatrači koji u ime nekog imaginarnog »možda će biti bolje« pasivno čekaju. Kada se netko odvaži povući korak na koji ima pravo i koji je ispravan, postaje problematičan. A zapravo je problematično što su takvi iskrivljeni pogledi na stvarnost, sve rašireniji i ne tiču se samo onog osnovnog prava na rad i prava na plaću za obavljeni rad.

Slična se priča, primjerice, ovih dana plete oko nepravomoćne presude s kojom je sindikat Preporod nakon pet godina vođenja postupka dokazao da je bio u pravu kada je ukazivao na nezakonito formiranje pregovaračkog odbora u javnim službama. Nebrojeno je puta taj sindikat u prošlosti prosvjedovao i glasno prigovarao, pa i organizirao demonstracije pred nekadašnjim Uredom za socijalno partnerstvo, zbog načina formiranja pregovaračkih odbora. Nije im prošlo, pa su odlučili sudskim putem dokazati da su u pravu. Nepravomoćna presuda Općinskog suda u Zagrebu, tom je sindikatu dala za pravo kada je riječ o pregovorima za TKU u javnim službama iz 2007. godine. Pregovarački odbor nije formiran onako kako je trebao biti formiran. Preporod, da se zakon i poštivao, možda ne bi ušao u pregovarački odbor. No, da se zakon poštivao, ne bi bilo ni tužbe kojom je taj sindikat želio dokazati da je bio u pravu u svim svojim upozorenjima. Nepravomoćno je to i dokazao. I to je cijela bit tužbe i presude kojom se Preporod pohvalio u javnosti – dokazao je da nešto nije učinjeno kako je trebalo biti. Svoj su cilj postigli. Dokazali su da se Vlada, koja u ovom slučaju nastupa kao poslodavac, nije držala slova zakona.

Naravno, dio sindikata odmah je skočio na Preporod obrćući priču. Riječ je o ostalim, jačim školskim sindikatima, koji su bili i još su članovi pregovaračkog odbora. Za njih, Preporod se nema čime hvaliti već bi trebao biti predmetom kritike, jer je njegov cilj bilo rušenje TKU-a. Dakle, opet je na djelu iskrivljeni pogled. Odnosno, čupanje činjenica iz konteksta kako bi ih se iskoristilo za određeni cilj. Sporni ugovor, kojeg je ugovorio nezakonito formiran pregovarački odbor, primjenjuje se i na članove Preporoda. A kako je taj sindikat mogao dokazivati nezakonitost postupanja Vlade u formiranju pregovaračkog odbora, a da nije spomenuo i dokument o kojem je taj pregovarački odbor pregovarao? Teško. No, obrtanjem priče najlakše je skrenuti pažnju sa stvarnog problema – poštivanja zakona kod formiranja pregovaračkog odbora. To je jedina bit tužbe i nepravomoćne presude. Pa bi ostalim sindikatima bilo pametnije šutjeti, ako već ne mogu priznati da je netko tko im nije mio bio u pravu. I paziti da se u budućnosti ne upuštaju u takve egzibicije. Uostalom, s obzirom na Zakon o reprezentativnosti, ubuduće će vrijediti drugačija pravila za formiranje pregovaračkih odbora. I u njih će, možda, ulaziti i oni sindikati koje jači ne bi željeli vidjeti. Tko zna, možda će i neki jači izgubiti svoje pozicije.
 
 
Preuzeto s: nhs.hr