Naplatničari i cestari višak: HAC i ARZ otpuštaju 550 radnika
(Novi list)
Naplata cestarine i održavanje autocesta izdvajaju se u posebnu tvrtku
* Nova zajednička tvrtka, koja se mora osnovati do 1. siječnja, trebala bi imati ukupno oko 2.750 djelatnika, a oba poduzeća sada imaju oko 3.300 zaposlenika
Privatizacija za pet godina
Nova izdvojena tvrtka bila bi u prvim godinama u državnom vlasništvu, odnosno u vlasništvu ARZ-a i HAC-a, ali je nešto dugoročniji plan Ministarstva prometa dati novu tvrtku na tržište i provesti privatizaciju. Procjenjuje se da bi se to moglo dogoditi u narednih pet godina.
U svakom slučaju nova državna tvrtka mora biti osnovana do 1. siječnja iduće godine jer je upravo to svojevrsni ultimatum što ga je ministar Hajdaš Dončić dao menadžerima ARZ-a i HAC-a. Ukoliko se do zacrtanog roka ne osnuje nova tvrtka za naplatu i održavanje ministar je zaprijetio čak i smjenjivanjem uprava jer ne bi izvršile preuzete obveze.
Već sutra bi o svemu navedenom, kao i o detaljima osnivanja nove cestarske tvrtke Hajdaš Dončić trebao razgovarati s predsjednicima Uprave u HAC-u i ARZ-u Draženom Guštinom i Željkom Denonom. Jedan od važnijih ciljeva novog ustroja svakako je povećanje efikasnosti i smanjenje troškova te se procjenjuje da bi uštede kroz novi sustav rada mogle iznositi i više od 100 milijuna kuna na godišnjoj razini.
U procjeni efikasnosti korištena su iskustva razvijenih zemalja Europske unije i svjetski parametri u poslovima održavanja autocesta koji kazuju da je nedopustivo imati više od tri čovjeka na održavanju i naplati po jednom kilometru autoceste. U ovom trenutku taj prosjek u HAC-u i ARZ-u iznosi oko 3,3 zaposlena po kilometru jer ARZ i HAC imaju u nadležnosti oko 1.000 kilometara autocesta. Cilj je prosjek spustiti do razine 2,6 ili 2,7 zaposlenih po jednom kilometru, što i nije previše radikalno i ambiciozno jer postoje primjeri zemalja u kojima je zaposleno svega 1,7 radnika po kilometru, pri čemu treba uzeti u obzir da se potrebe i troškovi održavanja dijelom razlikuju zbog vremenskih uvjeta, odnosno klime u područjima gdje se autoceste nalaze.
Upravo je u tom segmentu zanimljiva opcija po kojoj bi novoosnovana državna tvrtka za naplatu i održavanje morala biti konkurentna i za održavanje drugih autocesta u Hrvatskoj kao što je istarski ipsilon ili autocesta Zagreb – Macelj, što je potencijalni dodatni izvor prihoda. Također se pretpostavlja da bi bilo moguće komercijalno pružiti usluge lokalnoj samoupravi, primjerice za poslove održavanja zelenih površina ili čišćenje snijega ukoliko postoje povećane potrebe i nedostatan broj strojeva za čišćenje.