Neće biti poskupljenja, kazao je Hajdaš, osim usklađenja sa inflacijom. Možda je ministru promaklo, ali brojke kažu da je prosječna inflacija u RH u zadnjih desetak godina bila na razini oko 3,5 posto. Ako se kao početna vrijednost uzme visinu cestarine za osobni automobil od 60 kuna između Rijeke i Zagreba, koja je važila zadnjih desetak godina, pokazalo bi se da bi danas putovanje ovom autocestom koštalo čak 84,5 kuna da se provodilo usklađivanje s inflacijom. Poskupljenje bi bilo čak 40 posto. U projekciji za idućih deset godina cestarina bi porasla sa sadašnjih 69 kuna na 97 kuna. Između Zagreba i Splita bilo bi slično, pa bi umjesto aktualne 181 kune za osobni automobil cijena 2022. godine narasla na 253 kune. I to je još optimistična varijanta, jer se malo koji ekonomski analitičar danas usudi predvidjeti tako malu inflaciju u idućem desetljeću u uvjetima duboke recesije kad je i sudbina ujedinjene Europe sasvim neizvjesna. Dakle, cijenu monetizacije platili bi korisnici, najviše građani Hrvatske, koji inače ne uživaju pravo usklađivanja vlastitih mirovina i plaća s inflacijom.

Još dalje je otišao PP VRH Radimir Čačić tvrdnjom da autoceste trebaju ići u koncesiju, jer država njima loše i neracionalno upravlja. Bubnuo i ostao živ. Napravio se lud i zaboravio da je baš on dio te vlasti i te države, koja ne zna racionalno upravljati vlastitom imovinom. Ali, ima na plaći skoro 4,000 ljudi u Hrvatskim autocestama i Autocesti Rijeka-Zagreb, na njihovom čelu menadžere za koje se upravo Čačić u veljači zalagao da trebaju imati veće plaće, jer jedino tako javna poduzeća mogu dobiti doista sposobne ljude. I sad ti isti ne znaju raditi, ali znaju uzimati plaće i čekati da ih netko treći dođe spasiti. Tom logikom pitanja tek slijede.

Zašto ne monetizirati Hrvatsku? Ako njome ne znaju vladati, dobro i racionalno gospodariti ni SDP ni HDZ, možda da prodamo Hrvatsku nekom trećem. Nijemcima, Kinezima, Amerikancima, Mađarima, i ko da više nek nosi. Barem se nećemo uzaludno maltretirati svake dvije ili četiri godine na izborima.

Ili još bolje, monetizirajmo Čačića, dajmo ga u koncesiju na 30 godina. Nek gradi termoelektrane na ugljen bilo gdje na kugli zemaljskoj.

Cijena? Ne treba tražiti puno. Litru i vodu, klopa može na naš račun. Bolje i to nego da monetiziraju naše novčanike, jer ova priča sa autocestama smrdi baš na taj scenarij. Ubrali bi na brzaka dvije i pol do tri milijarde eura, a da pritom ne rasprodaju ništa drugo osim standarda vlastitih građana. Iako se svi žale, danas nemamo najskuplje autoceste u Europi. Sutra bismo ih mogli dobiti zajedno s monetizacijom.
 
 
Izvor: Novi list, tiskano izdanje
Piše: Darko PAJIĆ
Objavljeno: 6. 8. 2012.