MONETIZACIJA i KONCESIJA ILI KAKO TO VEĆ NAZVATI NEGO - DALJNJA RASPRODAJA HRVATSKIH STRATEŠKIH INTERESA
(NCS Sindikalne vijesti br. 124)
Monetizacija - objašnjenje izraza - ekon. element procesa emisije novca [monetizacija duga pretvaranje javnog duga u novac]
Koncesija - objašnjenje - pravo na korištenje nacionalnog dobra za obavljanje gospodarske djelatnosti. Koncesija je pravo koje se prodaje
Dva termina kojima nas bombaridra hrvatska vlada bez obzira na predznak da li su orijentirani lijevo, desno ili su centar. Svi oni skupa pokušavaju nas uvjeriti kako je to dobro za nas i kako je to jedini izlaz za našu državu. Ta i takva uvjeravanja datiraju unazad 20-ak godina, a primjera ima na pretek ( banke, hrvatski telekom jučer, danas hrvatske autoceste, šume, sutra elektroprivreda, vode,...). Prizivajući sjećanja ne možemo, a da nam se ne stvori grč u želucu i nagon za povraćanje jer gledamo kako smo rasprodali budućnost naše djece i unuka na putu bez povratka.
Na pitanje prosječnog građanina Lijepe Naše: nije pitanje da li će namazana feta/šnita kruha pasti na namazanu stranu nego je pitanje samo kad je stiglo Vaše vrijeme. Za nas zaposlenike HAC- a i HAC ONC - a, monetizacijom / koncesijom (čitaj rasprodajom) stiglo je i naše vrijeme.
Koliko smo se naučili iz povijesti i što ćemo poduzeti da se i nama ne dogodi ono što se dogodilo našim prethodnicima - zaposlenicima HRVATSKIH PODUZEĆA, da li ćemo promijeniti tok rijeke ili ćemo se prepustiti da nas voda nosi. Ovime ne branimo samo HAC nego i one koje slijede nakon nas.
Osim hrvatske valde protiv nas smo dobili hrvatski narod koji je poklekao pod najezdom lažnih informacija i serviranja jela koje je jestivo za mali dio onih koji su trenutno na vlasti bez obzira kako se zvali i koja ih boja prekriva, a sve u ime i za napredak društva. Sva ta napredovanja osjećaju samo oni, do nas "malih" ljudi okus sladora ne dolazi, pa čak ni slučajno.
Odavno je počeo lov na vještice u našem društvu, a vještice su smještene u javnim poduzećima, bolnicama, školama, a trenutno najopasnije vještice dolaze iz HAC-a.
Hrvatske Autoceste ostvaruju ukupni prihod od 2 750 000 000 (cestarina 1 255 000 000 kuna, 1 395 400 000 iz proračuna – naknada iz goriva,...), od optike ne zarađujemo, ali budite uvjereni da koncesionar hoće, itd. Ukupni troškovi sa izvarednim održavanjem ne premašuju 650 000 000 kuna, pučkoškolskom računicom vidi se matematika. Projekcija prihoda za 2013.godinu izgleda ovako po procijeni naših stručnjaka ukupni prihod od 2 945 922 000, povećanje prihoda od cestarine 1 375 000 000 - što nas u ovom trenutku najviše i zanima. Vidimo da iz godine u godinu bilježimo rast, za što baš i ne možemo preuzeti neku veliku zaslugu jer ljudi jednostavno putuju, promet se odvija, kako recesija bude prolazila on će se samo povećavati, jer fluktuacija roba i ljudi je proces koji se odvija bez obzira tko upravlja cestom. Mi imamo monopol jer to se tako u ekonomiji zove i baš nam se i ne vidi neka konkurencija što je samo po sebi indikativno za nas – u budućnosti možemo zarađivati samo još više. Da li ono što su izgradila proračunska sredstva trebaju eksploatirati stranci i odnijeti zaradu negdje daleko od naših usta i očiju – daleko od NAS!?
T-COM, INA – MOL ne pitaju našu Vladu gdje sa viškom sredstava nego ih vraćaju u svoju državu, ulažu u svoje banke, proizvodnju!
Izračun Vlade RH je da Koncesionar treba za 50 godina platiti 3 milijarde eura (mislimo da je naša Vlada spremna to pravo ustupiti i za manje, pa čak se šuška i spominju 2 milijarde - samo da se pokrpaju rupe u proračunu za narednih mjesec, dva ili godinu dana).
Koliko postoji mjesta za uštede vjerojatno bi trebalo pitati menagmnet naše firme, ali nisam siguran u vjerodostojnost odgovora, onaj koji te je bacio na koljenja nisam siguran da te želi i podići. Svakom našem zaposleniku je jasno što ćemo izgubiti nastavi li se sa planom VLADE RH, pitanje je što ćemo mi poduzeti da nam se povijest ne ponavlja. Nećemo uspijeti osvrčući se preko ramena i gledajući što nam se događalo i tko je kriv za ovakvo stanje, nećemo uspijeti ukoliko svi MI vrijedni, pošteni radnici ne kažemo NE i ne obranimo našu firmu, a na taj način spriječimo daljnju rasprodaju.
Poruka političarima: nismo Vas birali da rasprodajete, nego da stvarate bolje uvjete za život svih naših građana.