Gotovo svakog tjedna, nekad i po nekoliko puta u tjednu, dogodi se u Hrvatskoj kazneno djelo koje nitko ne istražuje. Ne istražuju ga, jer jedan od glavnih osumnjičenika u svakoj ozbiljnoj istrazi morao bi biti glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Posljedice kaznenih djela o kojima govorimo jesu narušena vjerodostojnost pravosudnog sustava i sveprisutni osjećaj pravne nesigurnosti. Kaznena djela o kojima govorimo potkopavaju temelje društva i netko bi ih napokon morao ozbiljno shvatiti. Slutite, aludiramo na curenje informacija iz brojnih istraga, što za posljedicu ima suđenje prije suđenja. Naime, ovim kaznenim djelima zahvaljujući svjedoci smo medijskih suđenja osumnjičenicima za teška kaznena djela, nakon čega se suđenje pred sudovima čini kao puka formalnost.

Povod za otvaranje ove teme je objava iskaza bivšeg HDZ-ovog ministra Petra Čobankovića danog USKOK-u. Podsjećamo i na demanti koji nam je Državno odvjetništvo na ovu temu poslalo zbog jednog teksta potpisanog autora. U tom demantiju, između ostalog, stoji: "Državno odvjetništvo i Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u više su navrata odbacili navode i tvrdnje da bi iz oba ta državna odvjetništva "procurile" i "cure" informacije prema novinarima ili drugim osobama. Slijedom navedenog, nije točna objavljena tvrdnja da bi 'curili povjerljivi podaci iz Državnog odvjetništva'".

Usput rečeno, USKOK je tražio očitovanje glavnog urednika dnevnog lista kojeg u novinarskim krugovima odmilja nazivamo »Glas Mordora«, lista koji neodoljivo podsjeća na propagandni bilten Državnog odvjetništva. Očitovanje traže zbog spomenute objave Čobankovićevog iskaza. Ovaj zahtjev doživljavamo kao vrhunac cinizma iz radionice za proizvodnju manipulacija i opsjena, radionice koja – u aktualnom njezinom sastavu – za Hrvatsku postaje sve opasnija. Ovaj zahtjev za očitovanjem smatramo vrhunskim cinizmom, jer smo iz niza izvora informirani da su zaposlenici Državnog odvjetništva medijima davali povjerljive informacije iz istraga. Bude li potrebno, o tome ćemo u slučaju tužbe više govoriti na nadležnom sudu i svoju tvrdnju potkrijepiti iskazima relevantnih svjedoka.

Vratimo se sad na gore spomenutu tezu prema kojoj bi u eventualnoj istrazi glavni osumnjičenik za kazneno djelo odavanja informacija morao biti glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. Za početak recimo da je novinar Gordan Malić svojedobno pri jednom televizijskom gostovanju javno ustvrdio da mu je Bajić davao informacije koje nije smio distribuirati. Nadalje, navedimo sadržaj jedne depeše koju je američko veleposlanstvo u Zagrebu uputilo svojoj središnjici u Washingtonu, a gdje politički tajnik veleposlanstva Chris Zimmer doslovno piše ovo: »Bajić je rekao kako nove ovlasti umnogome povećavaju mogućnost tužitelja da kontrolira curenje informacija u medije i iskoristi medijske veze kad je to probitačno«. Također, u prilog našoj tezi navodimo i poruke koje je ubijeni izdavač Ivo Pukanić slao Mladenu Bajiću. Evo jedne od 21. srpnja 2008. godine: »Primijećen je izvjesni Malić kako napušta ured M. Bajića u DORH-u. U rukama je imao svežanj dokumenata.« Bajić je na ovo odgovorio porukom sljedećeg sadržaja: »Ha ha«. Druga Pukanićeva poruka, poslana idućeg dana oko 21 sat glasila je: »Mladene, nisam ti se stigao javiti prije. Čitajući danas Jutarnji vidio sam tko ti je draži između mene i gospodina GM.« Treća poruka Pukanićeva upućena Bajiću glasi: »Al' smo se lijepo Nino i ja napričali u tvom uredu. Bili bi još tamo da nas Željka nije izbacila. Kad se vidimo?«

Za kraj dokazivanja teze prema kojoj bi Bajića trebalo pomno istražiti zbog curenja informacija poslužit ćemo se logikom. Uvjerljivo najveći broj tajnih iskaza i drugih informacija povjerljivog karaktera objavljen je u dnevnom listu u novinarskim kuloarima – rekosmo – poznatim kao »Glas Mordora«. U istom tom listu objavljen je i uvjerljivo najveći broj panegirika glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Mislite li da je riječ o slučajnosti? Mislili mi što nam je volja, neosporna je činjenica da se u Hrvatskoj osumnjičenicima, osobito onima koji su obnašali visoke političke dužnosti, najprije sudi na stranicama podobnih novina, a tek potom na sudovima. Može vam se to činiti simpatičnim, mogu vam se gaditi Ivo Sanader i Petar Čobanković i možete zbog toga reći: »Tako su i zaslužili.«, ali ne zaboravite da u zemlji s takvim suđenjima nema pravde niti za jednog njezinog građanina.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Ladislav Tomičić
Foto: Damjan Tadic / Cropix
Objavljeno: 15. 7. 2012.