Milanovićevo čuvanje Čačića opasno je koliko i ‘pozdrav generalima’ Jadranke Kosor

Stav da Radimir Čačić bez obzira na ishod suđenja za prometnu nesreću u Mađarskoj ostaje potpredsjednikom Vlade već je uzbunila javnost. Odluči li premijer Milanović da se Čačićev status u Vladi neće promijeniti čak ni u slučaju osuđujuće presude, sam će sebi zabiti težak autogol. Ideja je toliko nevjerojatna da je brojni politički i pravni autoriteti s kojima smo o tome razgovarali uopće nisu htjeli komentirati, sumnjajući u takvu mogućnost. Neki je smatraju političkim harakirijem te napominju da je premijer ipak racionalna osoba. Drugi spekuliraju da je riječ o puštanju probnih balona. Ali nije!

U Vladi se, kako saznajemo, nikad nije raspravljalo o tome kako postupiti u slučaju da mađarska sutkinja utvrdi Čačićevu odgovornost za nesreću u kojoj je smrtno stradalo dvoje ljudi i donese osuđujuću presudu. Očekuje se da će odluku donijeti premijer osobno. Zoran Milanović potvrdio nam je da se prvog potpredsjednika neće odreći čak ni ako bude proglašen krivim. “Čačića iz Vlade u ovom slučaju može izbaciti samo fizička nedostupnost, a to je presuda koja ga pravomoćno osuđuje na zatvorsku kaznu”, kaže.

Milanovićevi argumenti

Premijer svoj rezolutan stav temelji na nekoliko argumenata. Inzistira na tome da su sve činjenice kobnog udesa već dulje vrijeme poznate i njemu i javnosti te sud u Mađarskoj u tom pogledu ništa novo ne može otkriti. “Na osnovu svih dostupnih činjenica, smatramo da Radimir Čačić nije nedostojan mjesta potpredsjednika hrvatske Vlade. U tom pogledu ništa se nije, niti se može promijeniti. S tim smo premisama ušli u koaliciju i pobijedili na izborima. Ta okolnost ni dosad nije utjecala na njegov status u Vladi pa neće ni ubuduće. Što se mene tiče, Čačić je danas politički u istom stanju u kakvom će biti i za tjedan dana, što god sutkinja odredila. Bez obzira što će sud reći, u našoj spoznaji o njegovu prijestupu i odgovornosti ništa se neće promijeniti“, objašnjava premijer i odbija mogućnost da bi mišljenje nekakvog suca u Kaposvaru moglo određivati status hrvatske Vlade.

Milanović također jako naglašava okolnost da je riječ o prometnoj nesreći, koja se, kako kaže, svakome za volanom može dogoditi. Podsjeća da postoje razne kategorije kaznenih djela, da su i delikti protiv života i tijela stupnjevani, s ogromnim međusobnim razlikama. Jako se ljuti na medije koji takav stav problematiziraju. Ljuti se i na političare koji cijeli slučaj koriste za, kako tvrdi, zlobne ispade. Čak tvrdi da je Čačić trenutno izvrgnut hajci i, kako je rekao, boljševičkom rezonu.

Komotno prema državi

Najvažnije, premijer ne smatra da ga nepravomoćna sudska odluka na bilo koji način obavezuje. Čačić nije bježao s mjesta nesreće, odmah je priznao svoju odgovornost i podvrgnuo se sudovima, ali sudske presude, tvrdi Milanović, nema dok nije pravomoćna. “O Čačićevoj zamjeni možemo razmišljati tek kad eventualna bezuvjetna presuda postane pravomoćna”, odnosno “Čačić odlazi iz Vlade jedino ako bude morao u mađarski zatvor. Ništa drugo neće promijeniti naš stav da je prometna nesreća, nažalost, njegova odgovornost, ali ga to ne diskvalificira da bude član Vlade.” Odluka da se validnom smatra samo pravomoćna presuda u svakom slučaju kupuje vrijeme. Jer, do okončanja žalbenog postupka mogu proteći i godine. Vlada na taj način u sadašnjem sastavu možda može dočekati i kraj svog mandata.

Ali, odluka da Ratko Čačić bez obzira na sudsku presudu do daljnjeg ostaje na mjestu potpredsjednika Vlade, kao da se ništa nije dogodilo, ipak je s više aspekata posve problematična. Prvo, takvim se stavom pokazuje nedopustivo komotan, voluntaristički i ignorantski odnos prema pravnoj državi. Profesor Nenad Zakošek, dekan zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, mogao bi, kaže, prihvatiti inzistiranje na pravomoćnosti sudske presude.

Komešanje u SDP-u

“Možda se može razumjeti da će Vlada čekati okončanje prizivnog postupka jer će se optuženi Čačić u daljnjem tijeku procesa, na višim instancama, boriti da dokaže svoju nevinost, a premijer polazi od toga da mu vjeruje. Ali, mislim da nitko tko je pravomoćno osuđen za kazneno djelo, bez obzira je li riječ i samo o nehatu i prebrzoj vožnji, ne može ostati javni dužnosnik. Takvo bi ponašanje bilo potpuno neprihvatljivo“, nedvosmislen je Zakošek. Smatra da Čačić čak ni u slučaju uvjetne pravomoćne osude ne bi smio ostati u Vladi.

Nedopustivom smatra i tvrdnju da se takva nesreća svakome može dogoditi.

“Ako sud utvrdi da je Čačić prebrzo vozio, da je, dakle, zbog takve vožnje skrivio smrt dvoje ljudi, onda se takva nesreća ne može svakome dogoditi”, objašnjava profesor i ponuđeno relativiziranje krivnje naziva neprihvatljivim ismijavanjem kaznene odgovornosti. Sporna je i argumentacija da se sudskom odlukom - jer su Vladi sve bitne činjenice već poznate - ništa ne mijenja. Upravo suprotno, odlukom suda, odnosno osuđujućom presudom, sve se mijenja. Do izricanja presude situacija se može tumačiti ovako i onako. Nakon sudskog pravorijeka više ne može. Čačić bi u tom slučaju iz statusa optuženika prešao u status osuđenog. Ozbiljna Vlada nikako ne smije slati poruke koje bi implicirale neobavezan i nehajan odnos prema sudskim odlukama. Čak i kad ih ne smatra pravednim, čak i kad je s razlogom kritična, nužno ih je respektirati. Bilo je za očekivanje da je to elementarno pravilo vlast u Hrvatskoj davno uspjela apsolvirati, svakako još na temi Haaškog suda i njegovih presuda. Čuvanje Čačića skandalozno je koliko i “pozdrav generalima”, bez obzira što se njihovi krimeni ne mogu uspoređivati.

Drugo, ostane li Čačić u Vladi i ako ga sud u Mađarskoj proglasi krivim, Kukuriku koalicija zadat će težak udarac vlastitoj vjerodostojnosti. Profesor ustavnog prava Branko Smerdel u tom kontekstu, igrajući se riječima, lakonski komentira: “Za mene je”, kaže, “bitno tek proklamirano Sveto pravilo (Holy rule)”. Vlada koja smatra potrebnim oštro, smjenjivanjem ministrice, sankcionirati političke intervencije ne može najavljivati da će ignorirati sudsku odluku o krivnji svog potpredsjednika. Odnosno može, ali u tom slučaju riječ je o uvođenju dvostrukog metra. Uostalom, već je primijećeno da Čačiću političko kadroviranje nije sankcionirano. Takvim ponašanjem Vlada šalje zbunjujuće signale: da svoje principe radi od gume, pa se prema potrebi mogu prilagođavati od slučaja do slučaja. Premijer možda smatra da je Ratko Čačić za njegovu Vladu biti ili ne biti. Pragmatičnost je u vođenju državnih poslova neizbježna, ali politika je ipak nešto više od toga. Vladin stav da Čačić ostaje potpredsjednik čak i u slučaju osuđujuće presude imat će teške političke konzekvence. Treće, ostane li pri takvoj odluci, Milanović može očekivati ne samo protivljenje javnosti nego i ozbiljno komešanje i otpore u vlastitoj stranci. Nije otpisana Mirela Holy govorila samo u svoje ime kad je rekla da Čačić, s obzirom na sudski postupak koji mu visi nad glavom, nije ni trebao ulaziti u Vladu. U SDP-u su već neko vrijeme opasno nabrijani na “prvog potpredsjednika”: širi se šapat pobune s tezom da je svojim negativnim imidžem u podrum srušio ne samo rejting HNS-a, nego zbog njega sada, navodno, kopni i Vladina popularnost.

‘Nevin i podoban’