Mate Kapović: Sve što Linić radi su - sitnice! Zašto ne uvede red kod Todorića?!

Kapović u razgovoru za PolitikaPlus govori o aktualnim temama, primjerice o najavljenoj monetizaciji autocesta, ali i prodaji (pre)ostale državne imovine. Naš sugovornik prokomentirao je učinak aktualne Vlade i pojedinih ministara. Osvrnuo se na rad oporbenih stranaka, prije svega HDZ-a i Hrvatskih laburista.

Kako vi komentirate odluku Vlade da ide u monetizaciju autocesta, iako se tome žestoko protive oporba i sindikati koji su najavili i skupljanje potpisa za referendum o tom pitanju?

Davanje autocesta u koncesiju je samo nastavak dosadašnje politike privatizacije koja nas je, među ostalim, i dovela u ovakvu situaciju. Ovaj put se ne ide na potpunu privatizaciju, nego na vremenski ograničenu, ali koncesija nije ništa drugo doli vremenski ograničena privatizacija. Jasno je da se autoceste "monetiziraju" da bi se namakao novac za potrebe proračuna, što je katastrofalna politika. Brojni su problemi što se tiče toga, ali možemo istaći samo neke. Kao prvo, ne treba nam "ingenioznost privatnog kapitala" da bi se napravilo ono što će mogući koncesionari napraviti ‒ otpustiti radnike, smanjiti im plaće i dići cijenu cestarine. Takvu "učinkovitost" nije teško postići.

Autoceste su, nastranu to što su se, među ostalim, gradile zato da bi to politika i građevinski kapital slizan s politikom (oboje je utjelovljeno npr. u Radimiru Čačiću) na tome zaradio (i legalno i ilegalno ‒ a poznato je koliko je tu sredstava zamračeno), praktički jedino što je u zadnjih dvadeset godina napravljeno od nekakvih krupnijih zahvata. Danas, kada su autoceste tu, vrlo je bitno pitanje ‒ koja je točno svrha naših autocesta? Često se čuje da su one neprofitabilne i neisplative, međutim to je pogrešno razmišljanje, isto kao što se ni o parkovima ne može govoriti u okviru profitabilnosti.

Autoceste nam služe da dođemo npr. brže iz Zagreba u Split. One su nam svima u zadnjih desetak godina uštedile užasno puno vremena i poprilično olakšale putovanja. Stoga nema nikakve sumnje da su one za velik broj stanovnikâ Hrvatske itekako isplative, makar i ne bile ekonomski gledano profitabilne iz strogo kapitalističke perspektive.

Što se tiče najave sindikata da će ići na skupljanje potpisâ za referendum, to se može samo pozdraviti. U ovom konkretnom slučaju, što god se inače može zamjeriti našim sindikatima, mislim da ne treba sumnjati u dobre namjere sindikata autocestâ i njihovu akciju treba poduprijeti. Što se tiče HDZ-a, njihovo protivljenje je samo dio uobičajenog oportunističkog oporbenog igrokaza. Da su na vlasti, radili bi isto što i SDP ili nešto vrlo slično tome.

Kako komentirate izjavu ministra Slavka Linića od prošlog tjedna, koji je rekao da ćemo morati prodavati državnu imovinu za vraćanje dugova? Kamo nas to vodi?

Takva nas je politika dovela upravo ovdje gdje jesmo. To je samo još jedan dokaz da postoji potpuno kontinuitet politike od 1990. tko god bio na vlasti. Umjesto proizvodnje i razvoja imamo uništavanje i rasprodaju, uz sve veće i veće zaduživanje. Naša je ekonomija u krizi još od 1980-ih, kada je ovakva politika (zaduživanje, mjere štednje, u kasnijoj fazi privatizacija itd.), još u okviru bivše države, i počela. Prividni rast koji smo imali u 2000-ima je bio umjetan i temeljio se na uvozu i zaduživanju.

Do čega nas je to dovelo, svi možemo vidjeti, ali političke elite, naravno, ne pokazuje nikakve znakove zaokreta, a pritisak odozdo je vrlo slab, partikularan i uvijek defanzivan. Ako se nastavi smjerom kojim trenutno idemo, a nema nikakve naznake da će biti drugačije, bojim se da svjetla na kraju tunela neće biti.

Ministar Linić je zadnjih dana u središtu pozornosti zbog fiskalizacije na tržnicama. Zašto se po vašem mišljenju Hrvati žestoko protive uvođenju reda, a fiskalizaciju mnogi smatraju upravo uvođenjem reda?

Fiskalizacija sama po sebi nije loša stvar, to se jasno vidjelo u slučaju kafića, gdje se znatno povećao porezni prihod ‒ izbjegavanju poreznih davanja od strane vlasnika ugostiteljskih obrta je svakako trebalo stati na kraj i to je bio dobar potez. Isto bi se trebalo učiniti i npr. s frizerskim obrtima i sl. jer je javna tajna da se tu većina prometa uopće ne prijavljuje, dok zaposlenici u takvim obrtima obično rade za crkavicu. Mislim da tu ne smije biti milosti i tu uvođenje reda možemo samo pozdraviti.

No situacija s prekupcima na tržnicama nije toliko jednostavna. Nesumnjivo je da se tamo također velik dio prometa ne prijavljuje i da su utaje poreza jako velike. Mnogi se prodavači i bune uglavnom zbog toga (jer znaju da plaćajući sve poreze neće moći poslovati) a ne zbog drugih praktičnih razloga koje navode (tipa otvorenih tržnica i sl.). Međutim, to je u velikoj mjeri i posljedica neprilagođene porezne politike. Nije sporno da i na tržnice treba uvesti poreznog reda, međutim ovo što se sad događa nipošto nije samo to. Indikativna je bila Linićeva izjava da ga baš briga ako svi prekupci i prestanu prodavati na tržnicama.

Sasvim je jasno da iza ovoga uvođenja fiskalizacije na tržnice stoji zapravo pogodovanje krupnom trgovačkom kapitalu (Konzumu, Lidlu, Mercatoru i sl.). Ako više ne budete mogli kupiti banane na tržnici, zna se kamo ćete otići po njih. Računica je tu i više nego jasna. Što se tiče pak "argumenata" koji se tu izvlače o razlici između proizvođačâ i prekupaca (pri čemu se ovi potonji nerijetko crne u medijima), ona je vrlo klimava. Kako možete očekivati da netko na tržnici prodaje svoje banane ili da u Zagreb jagode dolazi sâm prodavati netko iz Vrgorca?

Da ne spominjem opasnost da nestankom ili smanjenjem prekupaca dođe do toga da na Dolcu više ne budete mogli kupiti vrgorske jagode, a da vam veliki trgovački centri nude samo uvozne (za njih jeftinije) jagode. No ono što je tu u cijeloj priči najopasnije je činjenica da bi velik dio od 40.000 ljudi koji se trenutno bave prodajom na tržnicama mogao ostati bez posla. A to onda znači povećanje broja nezaposlenih, povećanje troškova za naknade za nezaposlene, smanjenje potrošnje itd.

Osim toga, sve što Linić radi su zapravo, pogleda li se šira slika, sitnice. Ako se uvodi red, zašto se to radi samo s malim ribama? Zašto se ne uvede red kod Todorića, koji kasni mjesecima s plaćanjem svojih dugova? Da ne ulazimo sad ovdje u kriminalno porijeklo njegove ukupne imovine, razna pogodovanja politike i različite nezakonite aktivnosti u koje je tokom godina ulazio. Ali o tome se u mainstream medijima, jasno, ne priča, nego se gleda kako nagaziti malog čovjeka koji prodaje banane na placu. Jer je poznato da su prodavači banana s pijace krivi za sve naše probleme, a i inače su svi nezamislivo bogati, žive u dvorcima na Sljemenu i voze se helikopterima.

Kako vi ocjenjujete dosadašnji rad i učinak Vlade? Koga bi, od premijera pa do ministara, izdvojili po pozitivnom, a koga po negativnom učinku?

Takve me ocjene zapravo ne zanimaju. Jedina je bitna ocjena ona koja se tiče sveukupnoga smjera politike vlasti. A ta ne može biti ništa drugo do negativna. Nastavlja se rasprodaja onoga što dosad nije prodano, ono malo industrije što nam je ostalo i dalje propada (npr. DTR), teret krize se prebija preko leđa običnih ljudi, u zdravstvu i visokom obrazovanju i dalje laganim ali sigurnim koracima idemo prema američkom modelu gdje će to dvoje biti privatizirano i dostupno samo bogatima, nema ni najmanje naznake ikakvog suvislog modela razvoja nego se i dalje čekaju mitske "strane investicije", koje neće doći, a i da dođu opet od njih nikakve koristi itd.

Kada se sve to uzme u obzir, to što je Milanović netalentiran za javne nastupe, što je Linić dobar računovođa, a Bauk sposoban birokrat je potpuno nebitno. Naravno, koncentracija mainstream medijâ na upravo takve stvari nije slučajna ‒ potrebno se usredotočiti na nebitne stvari da se zanemarila sistemska, jedina bitna, analiza.

Potpora Vladi u javnosti je, ovisno o mjesecu, jako mala. Imaju li oni alternative u aktualnoj oporbi?

Potpora je trenutno nešto porasla jer su mediji očito napravili uspješnu propagandu (koja je nerijetko dosezala i visoke sjevernokorejske standarde) oko "povijesnog ulaska" u EU. No već do kraja godine se može prognozirati otrježnjenje oko EU (iako se i sad samo malobrojni njome zanose), a s time i opet pad rejtinga vladajućih.

Alternativa je, nažalost, nikakva. Kako sam već rekao, ekonomska se politika HDZ-a nikako ne razlikuje od one SDP-a, a HDZ se ionako od Karamarkova izbora na čelo stranke fokusira primarno na ultranatražnjačke tendencije. Tu je nesumnjivo riječ o čistom oportunizmu i pitanje je koliko će se HDZ takvom politikom usrećiti, ali u doba krize govor mržnje i traženje dežurnog (lažnog) krivca u Srbima, pederima i drugima nerijetko može biti plodonosno, kako smo se imali prilike uvjeriti s nedavnom homofobnom inicijativom U ime obitelji.

Hrvatska se tu, zapravo, na neki način nalazi između čekića i nakovnja ‒ s jedne strane je tu neoliberalni SDP i njegova katastrofalna ekonomska politika, a s druge strane su tu HDZ, izvanparlamentarna radikalna desnica i crkva, koji uz istu takvu ekonomsku politiku nude još i konzervativno mračnjaštvo.

Kakvo je vaše mišljenje o HDZ-u, Hrvatskim laburistima?

HDZ je u zadnjih 20 godina u dojmljivom, u nekim segmentima potpuno mafijaškom stilu, uspio opljačkati i upropastiti zemlju do gole kože (uz pomoć SDP-a kada su oni bili na vlasti). Unatoč tome, zahvaljujući svojoj razvijenoj klijentelističkoj mreži (od namještenikâ u lokalnoj birokraciji do braniteljskih udruga) i dominaciji na desnom političkom spektru, i dalje se održavaju kao relevantan politički faktor.

Hrvatski laburisti su pak, prije svega, autokratski osobni oportunistički projekt Dragutina Lesara kako bi se održao u politici. Lesar je prošao put od sindikalista preko radikalno neoliberalnog, korporatokratskog i korumpiranog HNS-a pa do nekakve nazoviljevice i zagovornika radničkih prava itd. Nema sumnje da je Lesar vrlo vješto zajahao na val antisistemskog raspoloženja u Evropi i svijetu, do kojega je došlo s krizom, i zbog kojega je u više zemalja došlo do rasta popularnosti radikalne ljevice (npr. SYRIZA u Grčkoj, Izquierda Unida u Španjolskoj, Fronte de Gauche u Francuskoj itd.), no isto tako nema sumnje da je to kod Lesara čista poza.

Rast Laburista (koji se, doduše, sad zaustavio na oko 10-ak posto koje nikako da pređu) nesumnjivo pokazuje da kod nas ima prostora za stranku koja bi se pozicionirala lijevo od SDP-a, no od samih Laburista nemam nikakvih očekivanja iako u njihovoj bazi sasvim sigurno ima i dobronamjernih članova, premda najčešće ideološki nesuvislih.

Do nekakvog bi pozitivnog pomaka na našoj stranačkoj sceni eventualno moglo doći kada bi došlo do povezivanja u široku lijevu frontu civilnog sektora, različitih progresivnih udruga, organizacija pa i manjih strančica, nestranačke intelektualne ljevice, različitih aktivističkih grupacija itd., no tu nema još nikakvih konkretnih naznaka i pitanje je hoće li se takvo što ikada dogoditi.

Često se u javni prostor pušta teza o tehničkoj Vladi ili Vladi stručnjaka. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

Izrazito negativno. Riječ o mokrim snovima ambicioznih wannabe politikanata i naivnim tlapnjama liberalâ koji boluju od ozbiljnih iluzija o tome kako svijet funkcionira. Indikativni su primjeri nedavnih tehničkih vlada u Grčkoj i Italiji, gdje su to zapravo bili oktroirani namjesnici EU-a, koji su provodili sve samo ne dobru ekonomsku politiku. Tehnička vlada može biti manje opterećena određenih politikantskim okolnostima, no to, koliko može u određenim aspektima biti i dobro (jer se npr. neće toliko opterećivati političkim imenovanjima na pozicije i sl.), je bar isto toliko i loše jer je na nekoga tko nije izabran puno teže vršiti pritisak odozdo, čak i onoliko malo koliko je to sada moguće.

Osim toga, apsolutno je nemoguće da bi u ovakvim uvjetima bilo kakva "vlada stručnjakâ" vodila ikakvu drugu politiku od ove koju i sad imamo. Da, oni bi možda bili u tome uspješniji i efikasniji, ali ne bih rekao da je većini baš u interesu da imamo vladu koja će još efikasnije provoditi mjere štednje ili privatizaciju zdravstva. Osim toga, takva vlada u ovom trenutku nije nimalo realna, izuzev ako bi bila riječ o kakvom diktatu iz EU, a u tom slučaju se isto nemamo baš čemu dobrome nadati.

Hrvatska je ušla u EU - Što očekujete od svega toga?

Od pozitivnih stvari ‒ putovanje bez putovnica (za one koji si to uopće mogu priuštiti) i nešto dobrih poslova za EU-prevodioce i eurobirokrate i za one koji će otići iz zemlje trbuhom za kruhom (što može biti dobro za njih pojedinačno, ali za čitavo društvo baš i ne, pogotovo ako odu najobrazovaniji, što će se dogoditi). I, naravno, "povratak u okrilje evropske civilizacije", za one koji pate od takvih megalomanskih snoviđenja, autorasizma, smatrajući se istodobno "naprednima" jer pljuju po Balkanu. Osim toga ‒ ništa dobro.

Iako nemam ideološki ništa protiv ideje ujedinjene Evrope, pa čak ni evropske federacije (a to je ono prema čemu se ide), ovakva EU, kakva trenutno postoji, nažalost, unatoč medijskoj indoktrinaciji, nije nešto što bi nas trebalo činiti optimističnima. Prva je glavna zamjerka EU izraziti nedostatak demokracije, čak i po mjerilima i inače ne baš pretjerano demokratske prosječne parlamentarne demokracije (tj. "demokracije" u kojoj demokracija ovisi prije svega o kapitalu). Tako se npr. Evropska komisija ne bira izravno i nije podložna nikakvoj, pa ni formalnoj, demokratskoj kontroli odozdo, a izravno se bira Evropski parlament bez ikakve prave političke moći.

Najveći je problem taj što je neoliberalna ekonomska politika (politika privatizacije, liberalizacije i deregulacije), a sada i mjerâ štednje, što je u osnovi protunarodna politika protiv interesâ većine, u EU sada sve više institucionalizirana ‒ do te mjere da je za zemlje EU praktički protuzakonito voditi ikakvu drugu ekonomsku politiku, makar ona bila i samo blago socijaldemokratska (u tradicionalnom smislu).

Hrvatska je ulaskom u EU stupila na otvoreno tržište sa svim drugim članicama. Potpuno je jasno da se u takvom okrilju Hrvatska ne može razviti jer ne može konkurirati puno jačim zapadnoeuropskim ekonomijama i korporacijama. Uostalom, iz povijesti nam je poznata činjenica, kako dokazuje poznati ekonomist Ha-Joon Chang s Cambridgea, da se nijedna zemlja u povijesti nije razvila na potpuno otvorenom tržištu.