KREŠIMIR SEVER: 'Nakon godinu i pol nove vlasti narodu je još gore i još teže'
Napisao: Mladen Posavec
(Princip.hr) Svakodnevno smo svjedoci medijskog prepucavanja vlasti i oporbe. Vlada obećava brda i doline, no to već slušamo praktički godinu i pol njihovog mandata. Vlada svoje poteze opravdava stanjem koje su zatekli, a kada će se i hoće li se rezultati njihovog načina izvlačenja države iz krize početi nazirati nitko ne može točno reći.
Oporba likuje, pogotovo HDZ koji se naslađuje svakim krivim korakom Kukuriku koalicije i zove na prijevremene izbore. Zašto politika Vlade zasad ne pokazuje rezultate, da li je uopće ispravna? Koji bi potezi poboljšali standard hrvatskog građanina? Tko je glavni krivac za stanje u kojem se država nalazi?
Odgovore smo odlučili potražiti na neutralnoj strani, dakle niti kod vladajuće koalicije, niti kod oporbe. Na naša je pitanja odgovarao i komentirao 'neutralni' borac za prava radnika, predsjednik Hrvatskih nezavisnih sindikata – Krešimir Sever.
Gospodine Sever, možemo li reći da je ova Vlada podbacila u izvlačenju države iz krize?
Naravno da možemo. Na žalost. Građani su se usudili ponadati, vjerovati kako ova vlast ima rješenja, kako zna način na koji će zemlju izvući iz krize. Ova je garnitura imala dovoljno vremena za pripremu. Bar dvije godine. No, sada ispada kako su se pripremali ponajprije za preuzimanje vlasti, ali ne i za njeno obnašanje na način koji će rezultirati boljitkom za sve građane. Pri tome se kriza još samo produbila. Povećali su PDV što je rezultiralo lančanim poskupljenjima, drastično su poskupjeli struju i plin, srezali materijalna prava, a sada i plaće zaposlenih u državnim i javnim službama. Pokazuju slične namjere, a negdje su to već i posredno uspjeli, u javnim poduzećima. Dapače, kad je riječ o radničkim i materijalnim pravima zaposlenih u tim poduzećima guraju ih u uravnilovku, neovisno o uspješnosti poslovanja tvrtki. Tu im je bilo najvažnije smijeniti postojeće i staviti svoje nadzorne odbore i uprave. Pri kadroviranju, podobnost je bila, i još im je, daleko važnija od sposobnosti. Bivši prvi potpredsjednik Vlade čak je to jasno i obrazložio kako moraju imati svoje ljude u tim tvrtkama kako bi oni provodili politiku ove vlasti.
Ova je vlast pogazila i dugo godina građenu i razvijanu tradiciju socijalnog dijaloga vlasti i socijalnih partnera, odnosno vlasti, sindikata i poslodavaca. Umjesto socijalnoga, Vlada vodi javni dijalog putem medija i mrežnih stranica. Predsjednik Vlade tek je jednom, i to još 01. veljače 2012. godine, održao sastanak s predstavnicima sindikalnih središnjica.
Promašenu gospodarsku politiku rezanja potrošnje vlast je nastavila i u ovoj godini, bez obzira što se to pokazalo promašenim ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi. Takva politika rezanja potrošnje rezultira logično smanjenjem potražnje, što pak rezultira smanjenjem proizvodnje i u konačnici dovodi do zatvaranja radnih mjesta i povećanja nezaposlenosti pa tako neprekidno iznova.
Tu negativnu spiralu moguće je zaustaviti jedino promjenom gospodarske politike. A Vlada tvrdoglavo nastavlja istim, krivim smjerom. Posljedice tog krivog smjera iz dana u dan sve više osjeća sve veća većina hrvatskih građana.
Nije li potrebno više vremena za tako velik pothvat spašavanja cjelokupnog gospodarstva?
Naravno kako spašavanje cjelokupnog gospodarstva i izvlačenje zemlje iz gospodarske i socijalne krize traže puno vremena. Ali traže i ljude sa znanjima i vještinama koji to znaju i mogu učiniti. Ova vlast pokazala je kako nema kapacitete za to. Pri tome im je razina sujete obrnuto proporcionalna kompetentnosti, odnosno nekompetentnosti.
Dakle, nije riječ o vremenu jer im ga je narod bio spreman nesebično dati samo da mu konačno bude bolje, nego je riječ da je nakon gotovo godinu i pol nove vlasti narodu samo još gore i još teže, a pri tome se ne vidi ni neka bolja perspektiva za budućnost. Uz otežavanje života, ova je vlast građane još dublje gurnula u besperspektivnost, rezignaciju i očaj koji sve više "zakuhavaju" bijes u ljudima.
Koliku odgovornost nosi bivša vlast?
Naravno kako za ovakvo stanje dio odgovornosti nosi bivša i sve ranije vlasti. Ta se odgovornost jednostavno "nadozidava". Ali to novoj vlasti više ne može biti nikakvo opravdanje, nikakav alibi, jer su do sada već morali pokazati i učiniti neki napredak u odnosu na zatečeno, a ne stanje još i pogoršati. Prije izbora su uvjeravali narod kako su svjesni stanja koje zatiču, ali i kako za to znaju i imaju rješenja. Samo neka im narod da prigodu potporom na izborima. Narod im je povjerovao i dao im tu traženu potporu. Vidimo i osjetimo kako su oni to narodu vratili.
Kako je moguće da od uvođenja mjera Miranda Mrsića imamo porast nezaposlenih od gotovo 50.000?
Mjere sigurno treba gledati u širem kontekstu. One ni ne mogu imati neki učinak ako nisu dio široke, sveobuhvatne gospodarske i socijalne politike zemlje. Nema toga poticaja, nema te potpore koja će gospodarstvenike "natjerati" na zapošljavanje, na zadržavanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta ako nema širih uvjeta, ako nema poticaja gospodarskom razvoju pa time i da oni sebe i svoje djelatnosti vide kao dio toga. Ovako će se učinak tih mjera vidjeti tek sporadično i neće nimalo bitno utjecati na smanjenje nezaposlenosti, a kamo li na rast zaposlenosti. Osim toga, u većini ni nije riječ o nekim novim mjerama već o dorađenim ili prerađenim postojećim, a potpora za stažiranje, volontiranje, takova je da od nje nije moguće živjeti, a nakon što je država istekom roka prestane plaćati, većina će tako zaposlenih ostati bez posla uz visoku neizvjesnost kada će ga ponovno dobiti. Koliko je to neatraktivno za poslodavce vidi se i po tome što je najveći dio tako zaposlenih zaposlen u javnom, a ne privatnom sektoru.
Što bi po vašem mišljenju trebalo prvo napraviti po pitanju stabilizacije makroekonomije?