Prema dnevnim podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na današnji dan diljem Hrvatske posao traži 355.681 ljudi. U isto vrijeme, ovoj vojsci nezaposlenih na raspolaganju je tek 2.251 radno mjesto. Za jedno radno mjesto, dakle, konkurira točno 158 nezaposlenih. Svakog dana ovi ljudi pišu na tisuće prijava za raspisane natječaje u kojima se nudi javno mjesto i svako od njih suočen je sa sumnjom da je natječaj na koji konkuriraju namješten. Njihova sumnja opravdana je i utemeljena. U pitanju je posljedica dugogodišnje prakse namještanja javnih natječaja za radna mjesta. Od vladajuće koalicije, koja je kao svoj najveći predizborni kapital isticala poštenje, očekivalo se da učini sve kako bi dokinula praksu namještanja natječaja, ali nekoliko javno problematiziranih slučajeva na državnoj i lokalnim razinama potopilo je nadu da će se u skoro vrijeme po ovom pitanju nešto promijeniti na bolje.

Najzapaženiji takav slučaj svakako je izbor za ravnatelja Hrvatske radio televizije, na kojem je pobijedio Goran Radman . S obzirom na medijski interes za izbor ravnatelja i »nespretnosti« koje su se u izbornom procesu događale – jasno je da imenovanje čelnog čovjeka najutjecajnijeg javnog medijskog servisa u javnosti samo učvrstilo uvjerenje da se natječaji za odgovorne dužnosti raspisuju radi reda, odnosno da su pobjednici na tim natječajima unaprijed poznati.
 
HERA-in NATJEČAJ ZA GLASNOGOVORNIKA
 
Nemoguća misija dokazivanja očitog
 
Sredinom listopada minule godine Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) raspisala je natječaj za primanje u stalni radni odnos glasnogovornika, jednog eksperta za energetiku i jednog višeg eksperta za energetiku. U oglasu za glasnogovornika traženi su sljedeći uvjeti: VSS društvenog ili prirodoslovnog smjera, devet godina radnog iskustva u struci, od čega sedam godina novinarskog iskustva u praćenju energetike, znanje engleskog i znanje rada na računalu.
– Prijave na oglas s dokazima podnose se u roku osam dana, stajalo je u natječaju.

Neugodno iznenađenje
 
Mnogi kandidati koji su ispunjavali uvjete natječaja uskoro su neugodno iznenađeni. Odbijeni su jer nisu priložili dokaze o znanju engleskog jezika i radu na računalu. Na upit kandidata što bi bili potrebni dokazi, ako to već nisu fakultetske diplome koje govore o položenim ispitima pa i ispitu, primjerice, engleskog jezika, iz HERA-e su odgovorili: »Uvjeti za zasnivanje radnog odnosa na pojedinom radnom mjestu u HERA-i, pa tako i uvjeti za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu glasnogovornika, propisani su Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta HERA-e. Prilikom popunjavanja radnih mjesta HERA je dužna pridržavati se navedenih odredbi te je stoga u oglasu i navedeno da se nepotpune i nepravovremene prijave neće razmatrati.«
 
Naš list zainteresirao se za ovaj natječaj te je HERA-i poslao upit slijedećeg sadržaja:
»Kako ste pojasnili jednom od kandidata, dokazivanje znanja engleskog jezika i rada na računalu specificirano je vašim internim pravilnikom, koji nije spominjan u natječaju. Stoga vas molimo da nam dostavite na uvid predmetni pravilnik ili barem njegove odredbe koje su se ticale spomenutog natječaja. Također, zanimaju nas odgovori na još nekoliko pitanja: "Koliko je kandidata podnijelo prijave za posao?", "Koliko je prijava kandidata odbijeno zbog nedostatka dokaza o znanju engleskog jezika i rada na računalu za spomenuta tri radna mjesta?", "Koliko je kandidata pozvano na daljnje testiranje?", "Jesu li testirana njihova znanja engleskog jezika i rada na računalu?", "Da li je s njima obavljen razgovor u HERA-i?", "Zašto obavijest o potrebnim dokazima nije navedena u javnom natječaju, točnije zašto nisu navedene odredbe iz vašeg pravilnika koje bi govorile o kakvim se točno dokazima radi?" te "Tko je, na koncu, dobio zaposlenje na ova tri radna mjesta i koje su tražene dokaze o znanju rada na računalu i znanja engleskog jezika oni priložili?"«
Bez odgovora na pitanja
 
Iz HERA-e je uskoro stigao odgovor, ali u njemu nije odgovoreno na naša pitanja.
– U oglasu za svako radno mjesto bili su taksativno navedeni uvjeti koje mora ispunjavati kandidat prijavljen na oglas. U oglasu je također navedeno da su kandidati dužni uz prijavu dostaviti dokaze o ispunjavanju uvjeta. Također napominjemo da je HERA, u slučaju dvojbi o dokazima koje je potrebno priložiti uz prijavu na oglas, uvijek voljna potencijalnim kandidatima dati pojašnjenja i dodatne informacije. Činjenica je da se kandidati koji nisu dostavili dokaze o ispunjavanju uvjeta nisu obratili HERA-i u svezi eventualnih dvojbi o dokazima o ispunjavanju uvjeta, iako je u predmetnom oglasu bilo jasno istaknuto da se nepotpune i nepravovremene prijave neće razmatrati, stajalo je, između ostalog, u odgovoru HERA-e. Kad smo ponovo tražili odgovore na postavljena pitanja – nismo ih dobili.
 
Ostalo je, dakle, nejasno kako je na natječaju valjalo dokazati znanje engleskog jezika i rada na računalu, ako kandidati nisu pripušteni na testiranje. U njihovim fakultetskim diplomama, primjerice, jasno stoji da su položili Engleski jezik te je bilo logično da im se ovaj dokaz prizna, odnosno da se znanje dodatno utvrdi testiranjem. Ostalo je nejasno na koji način se, bez testiranja, provjerava znanje rada na računalu. Ostala je, na koncu, i sumnja da je javni natječaj bio namješten.
 
»Nespretnost« koja je u slučaju izbora Gorana Radmana presudila da javnost natječaj za izbor ravnatelja HRT-a doživi kao farsu dogodila se nekoliko tjedana prije njegova imenovanja. Uprava visoke tehničko-poslovne škole, na kojoj je ravnatelj HRT-a bio zaposlen, od Radmana se oprostila prije nego je izabran za novu dužnost. Vijest o tome donio je internet portal Index.hr, iz pera novinara Gordana Malića.

 
Sumnja u korektnost

Zaposlenim predavačima Visoke tehničko-poslovne škole obratio se predsjednik Upravnog vijeća i Uprave veleučilišta Branko Štefanović , zahvaljujući dosadašnjem dekanu Goranu Radmanu na suradnji, jer spomenuti »s 1. listopadom odlazi na novu dužnost«. Kad je Štefanovićevo obraćanje zaposlenima objavljeno u medijima, sa spomenutog veleučilišta stigla je reakcija: »Željeli smo samo unaprijed obavijestiti zaposlenike i suradnike na Veleučilištu da je moguć odlazak dekana. Ne vidimo u tome ništa sporno. To je jedna od opcija. Daljnji angažman dekana Radmana ovisi o rezultatima njegove kandidature za ravnatelja HRT-a i eventualnih obaveza preuzetih istim.« Goran Radman na koncu je izabran za ravnatelja, a na procesu izbora ostala je mrlja, koja je doprinijela uvjerenju da je ime ravnatelja HRT-a bilo poznato prije nego je formalni izbor bio okončan.

Slučajevi što daju povoda za sumnju u korektnost javnih natječaja vrlo često događaju se kod natječaja za radna mjesta koje javnost ne prati tako pozorno kako je pratila izbor ravnatelja HRT-a. Koncem travnja minule godine, primjerice, Jadranski naftovod (JANAF) objavio je natječaj za radno mjesto tehničara građevinskog održavanje za potrebe JANAF-ovog terminala u Slavonskom Brodu. Ovaj natječaj izazvao je veliki interes Brođana koji su u potrazi za poslom, a ispunjavaju uvjete tražene za navedeno radno mjesto. Lokalni internet portal »Sbplus.hr« pozorno je pratio tijek natječaja i unaprijed »pogodio« tko će dobiti posao. Sve je počelo pismom jednog od kandidata koji su se prijavili za natječaj.

– Mnogo mladih Brođana, oduševljenih natječajem, odlučili su poslati svoj životopis s nadom kako će baš oni biti pozvani na razgovor u Zagreb i, u konačnici, biti zaposleni u Jadranski naftovod. Svima je ovaj natječaj zvučio prelijepo da bi bio stvaran. U samom startu, dosta kandidata je odustalo od puta u Zagreb, jer su kolale priče po Brodu kako je natječaj namješten za nekog iz HNS-a. Otišao sam vidjeti je li to istina te sam se prijavio na natječaj. Odmah pri ulasku u Hotel Internacional u Zagrebu, gdje je sjedište JANAF-a, bilo mi je sve jasno. S osobom koja nas je testirala došao je, ni manje ni više, Domagoj Bartek , predsjednik Županijskog odbora HNS-a Brodsko-posavske županije i tad mi je sve bilo više nego jasno, pisao je spomenutom brodskom portalu čitatelj.

S obzirom na to da je JANAF u podjeli funkcija u javnim poduzećima pripao HNS-u, sumnja da je mjesto rezervirano za HNS-ovca nametnula se sama od sebe. Novinari su po primitku pisma kontaktirali Barteka, koji im je rekao: »Točno je da sam se prijavio na natječaj raspisan u JANAF-u. Točno je i to da sam tri sata testiran, kao i drugi kandidati, od strane tvrtke angažirane da taj posao obavi u ime i za račun JANAF-a. Točno je i to da nikoga, u tvrtki koja nas je testirala, ne poznajem.« Istaknuo je kako misli da je bolji od drugih kandidata za radno mjesto tehničara u JANAF-u pa zapitao: »Nije valjda, pri zapošljavanju, hendikep činjenica da sam politički aktivan kao član HNS-a?«

 
Podobnost i nepotizam

Nekoliko tjedana kasnije ispostavilo se da članstvo u HNS-u za Bertoka nije bilo hendikep. Predsjednik Županijskog odbora HNS-a dobio je posao. Kad bi u Slavonskom Brodu danas radili anketu s pitanjem: »Mislite li da je natječaj za radno mjesto u JANAF-u bio namješten?« teško bi našli optimiste koji bi ustvrdili da je sve bilo regularno, da je Predsjednik Županijskog odbora stranke posao dobio isključivo zahvaljujući svojim kvalifikacijama.

Sličan slučaj, gdje su građani i novinari prorekli tko će dobiti posao, dogodio se nedavno i u Zadru, a radno mjesto na koje se natječaj odnosio otvoreno je u zadarskoj Elektri. Tražio se referent, a jedna od prijavljenih kandidatkinja bila je i predsjednica Županijskog odbora HNS-a Vesna Sabolić . Povodom ovog natječaja redakciji Zadarskog lista obratio se ogorčeni građanin, koji je ustvrdio da se radi o natječaju koji se provodi po kriteriju stranačke podobnosti i nepotizma, a ne po kriterijima objektivnog i nepristranog selekcijskog postupka kako to nalaže Zakon, čime su svi ostali kandidati za to radno mjesto unaprijed eliminirani te su pozvani na sudjelovanje u fiktivnom selekcijskom postupku. Na ovom mjestu valja napomenuti da je u postizbornoj podjeli dužnosti Hrvatska elektroprivreda pripala HNS-u, što je po svemu sudeći i potaknulo sumnje da je natječaj u zadarskoj Elektri namješten za stranačku dužnosnicu. Iako radno mjesto nije posebno atraktivno, valja reći da su za njega bile zainteresirane desetine Zadrana. Na natječaj se prijavilo 70 kandidata, a njih 40 ispunjavalo je uvjete za posao. Prije okončanja natječaja Zadarski list je objavio članak pod naslovom: »Čuva li se mjesto referenta u zadarskoj Elektri za Vesnu Sabolić?«

Novinarka Suzana Bandić kontaktirala je HNS-ovu predsjednicu Županijskog odbora, koja je demantirala nagađanja o namještenom natječaju.

– Iako se bavim politikom, smatram kako imam potpuno pravo, jednako kao i svaki drugi građanin natjecati se za bilo koje radno mjesto za koje imam sve uvjete. O svemu ću se opširnije očitovati nakon što natječaj bude zaključen bez obzira na to kako on bude okončan, odnosno budem li izabrana za to radno mjesto ili ne, istaknula je Sabolić. Na ovom mjestu čitateljima bi valjalo postaviti pitanje: »Pogađate li tko je dobio radno mjesto na predmetnom natječaju?« Dakako, dobila ga je HNS-ova predsjednica Županijskog odbora Vesna Sabolić. Između četrdesetak testiranih kandidata pokazala se najboljom kandidatkinjom za posao. U ovakvim slučajevima novinari i građani pokazuju se kao nepogrešivi proroci. Gotovo svaki put kad se na neki javni natječaj prijavi kandidat aktivan u jednoj od vladajućih političkih partija, građani i novinari nepogrešivo pogađaju tko će dobiti posao. Razumljivo, kad se ovakva proročanstva ispune javnost se u pravilu ne zanosi mišlju da posjeduje proročki dar, nego čvrsto i bez ostatka vjeruje da je u pitanju bio – namješten natječaj. Sa svakim ovakvim slučajem gubi se vjerodostojnost nove vlasti i građani – s pravom ili ne – zaključuju: »Svi su oni isti.« Zahvaljujući ovakvim slučajevima, poštenje kao politički kapital vladajuće garniture koja je zamijenila HDZ iz dana nepovratno se gubi.

 
Najbolji program

O tome govori još jedan slučaj, u kojem su glavne uloge također imali Hrvatska elektroprivreda i Hrvatska narodna stranka. Mjesto radnje – Požega. Javni natječaj ovog puta je raspisan za mjesto direktora Elektro-Požege, a kriteriji koje su kandidati morali udovoljavati propisivali su visoku stručnu spremu i pet godina radnog iskustva, bez obzira na to gdje je to iskustvo stečeno. Uvjetima je, između ostalih, udovoljavao i šef požeškog HNS-a Damir Kovačević . Nakon obrade svih prijava ispostavilo se da najbolji priloženi program rada pripada – pogađate – šefu požeškog HNS-a Kovačeviću. Kad je jedan od protukandidata za posao tražio na uvid taj program rada, u HEP-u mu nisu izišli u susret. Ustvrdili su da je riječ o autorskom vlasništvu autora. Javnost se par tjedana zabavljala ovom pričom, da bi na koncu priča pala u zaborav. Stanovnicima Požege pak ostao je razlog da vjeruju u tisuće puta ponavljanu tezu: »Svi su oni isti!«

Slučajevi na koje podsjećamo javnost su dodatno učvrstili u uvjerenju da na svakom raspisanom javnom natječaju za radno mjesto unaprijed piše ime i prezime osobe koja će biti zaposlena. U poštenje javnih natječaja za radna mjesta hrvatski građani stoga ne vjeruju čak ni onda kad nema nikakvog razloga za sumnju. U takvoj atmosferi ne može se govoriti o stvaranju države u kojoj će pravila igre biti jasna i jednaka za sve građane, u kojoj će svaki od 355 tisuća nezaposlenih građana, sukladno svojim kvalifikacijama, imati jednaku šansu za dobivanje radnog mjesta. U takvoj atmosferi Kukuriku koalicija u očima građana postaje samo zrcalni odraz HDZ-ove vlasti, koja je na izborima smijenjena prvenstveno zbog svog nepoštenja.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Ladislav Tomičić
Objavljeno: 5. 1. 2013.