Gospodarski pokazatelji u Hrvatskoj toliko su loši, a izlazak iz krize toliko neizvjestan da je sve veći broj zagovaratelja ideje o postizanju nacionalnog konsenzusa o pitanjima ključnim za izlazak iz gospodarske krize.

Sjetimo se stvaranja države

Pad kreditnog rejtinga Hrvatske u status "smeća", rekordna nezaposlenost u posljednjih devet godina koja je prešla 350.000, pad potrošnje koji se bilježi već devet mjeseci zaredom i iznosi oko šest posto, pad BDP-a u prosincu od 1,9 posto, inflacija od 4,4 posto, što je treća najveća stopa inflacije u EU, izostanak investicija, inozemni dug od 45,6 milijardi eura, vanjskotrgovinski deficit od 5,72 milijarde eura i drugi loši pokazatelji daju sve više povoda za pitanje je li nam za izlazak iz krize potreban općeprihvaćeni društveni dogovor.

Konsenzus, kojemu je vrlo sklon i predsjednik Republike Ivo Josipović, trebao bi se postići između vlasti, oporbe, sindikata, poslodavaca i svih drugih faktora relevantnih za zaustavljanje i promjenu negativnih gospodarskih trendova.

– Važni strateški interesi države najbolje se ostvaruju kada o njima postoji politički, ili još šire, općedruštveni konsenzus. Najbolji primjer općedruštvenog konsenzusa bilo je ostvarenje neovisnosti Hrvatske. Drugi, politički konsenzus ostvaren je u pogledu ulaska Hrvatske u EU. Taj je konsenzus formaliziran i osnivanjem posebnog saborskog tijela, Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU – kaže predsjednik Josipović, ali naglašava da je stanje nacionalne ekonomije primarno odgovornost Vlade.

Vlada bez komentara

Ipak, bez obzira na ustavnu podjelu uloga pojedinih segmenata vlasti, predsjednik države upozorava na ozbiljnost situacije u kojoj se našla Hrvatska.

– Danas su pitanja gospodarskog razvoja, investicije i nova radna mjesta od takvog značenja da se s pravom mogu nazvati strateškim pitanjima. Bilo bi dobro da o njima postoji nacionalni konsenzus ili barem uži, politički konsenzus – kaže predsjednik i nastavlja da taj konsenzus ne može biti samo deklarativne naravi, već bi, ako do njega dođe, trebao obuhvaćati najvažnije mjere gospodarske i financijske politike.

– Mogući strateški konsenzus vlasti, oporbe, sindikata, poslodavaca i drugih dobrodošao je u situaciji kada mnoge od potrebnih mjera, ne samo da nisu popularne, nego ih nije lako provesti bez širokog prihvaćanja. Institucionalizacija konsenzusa, putem nekog tijela u Saboru, kakvog savjeta pri Vladi ili manje formalnih oblika komunikacije, drugo je pitanje. Ono bi tražilo još viši stupanj suglasnosti svih društvenih faktora – kaže Josipović.

S pitanjem je li gospodarska situacija takva da zahtijeva društveni konsenzus o mjerama za izlazak iz krize te koja su to pitanja o kojima je potreban općedruštveni dogovor, obratili smo se i Vladi. S Markova trga nam je, međutim, stigla kratka reakcija, i to da su – bez komentara. S istim odgovorom, odnosno bez njega, ostalo je i pitanje što je bilo sa svojedobnom inicijativom premijera Zorana Milanovića da se sastane sa šefom oporbe Tomislavom Karamarkom te da definiraju pitanja od nacionalnog interesa o kojima bi valjalo postići konsenzus.

No, nakon Karamarkovih uvreda na račun Vlade, od kojih posljednja glasi da je crvena peronospora, te izjava kako SDP ne želi Hrvatsku, strateški dogovori, ako su i imali, čini se, više nemaju prostora.

Spreman pomoći

No, kada bi se otvorile naznake da je neki oblik društvene suglasnosti o izlasku iz krize moguć, predsjednik Josipović bio bi sklon prihvatiti se uloge medijatora.

– Kao predsjednik, uvijek zagovaram jedinstvo na najvažnijim nacionalnim temama pa, ako vlast i oporba kao i drugi društveni faktori pokažu interes, spreman sam pomoći. Kriza je vrlo ozbiljna i konsenzus bi bio dobrodošao – kaže Josipović. No, svjestan raspoloženja u vlasti i oporbi, kao i međusobnih odnosa te poštujući činjenicu da o ovoj temi govorimo u okolnostima predizbornih kampanja za lokalne izbore, Josipović podvlači da "imamo Ustav i jasnu podjelu nadležnosti te konsenzus ili njegovo nepostojanje ne otklanja s Vlade pravo, dužnost i odgovornost za gospodarstvo i državne financije".

 
Oporba: Ne želimo podržavati vlast u otpuštanjima
 
Dragutin Lesar, šef Hrvatskih laburista, o konsenzusu ne želi govoriti dok predsjednik Josipović ne sazove sjednicu Vlade, na što po Ustavu ima pravo, i ne utanači oko čega bi se točno tražio konsenzus. Medijsko licitiranje po njemu ne dolazi u obzir. Vladimir Šišljagić, šef HDSSB-a, konsenzus predlaže o decentralizaciji, promjeni poreznog sustava, izradi jasnih strategija... Otpuštanjem radnika, smanjivanjem plaća, kaže, ništa se neće riješiti. Ruža Tomašić, šefica HSP-a dr. Ante Starčević, jedina potpuno pristaje na konsenzus, ali i predlaže tehničku vladu koja bi zemlju izvukla iz krize. Jedino nije za otpuštanja, a plaće bi rezala. Branko Hrg, šef HSS-a, kaže da je konsenzus dobrodošao, ali da glavne teme ne mogu biti štednja i rezanja, nego donošenje strategija koje bi izradila struka, a ne politika.
– Ne može vlast očekivati da ih oporba podržava u otpuštanjima, to su sami obećali napraviti – rekao je Hrg. Odgovor iz HDZ-a o konsenzusu jučer nismo uspjeli dobiti.
 
Sindikati: Nikad nećemo pristati na ideologiju stiskanja
 
Vilim Ribić iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja kaže da je konsenzus izuzetno poželjan i sindikati bi voljeli da do njega dođe, ali on naprosto nije moguć.
– Dijametralno su suprotni stavovi glavnih aktera, a sve se vrti oko štednje. I sve što Večernji predlaže, od otpuštanja i smanjivanja plaća u javnom sektoru nadalje, ideologija je stiskanja, a tako nećemo izaći iz krize – uvjeren je Ribić. On kaže da bi sindikati podržali konsenzus o jačanju proizvodnje, otvaranju radnih mjesta, monetarnoj suverenosti...
– Linić lupa kao Maks po diviziji, a mediji ga podržavaju! Nemojte me krivo shvatiti, nisam za HDZ, ali SDP mi užasno ide na živce jer sam od njih očekivao više – kritizira Ribić i poručuje Vladi “da se idiotski postavila prema sindikatima”. Po njemu ni jedna Vlada dosad nije bila kompetentna pa zato ništa od proizvodnje i novih radnih mjesta, a Linić nije ništa kompetentniji od M. Dalić. Od Šukera ipak jest, zaključio je Ribić.
 
Poslodavci: Ne treba nam pakt koji bi zabranio otpuštanja
 
Ivan Miloloža uime poslodavaca odgovorio je na naša pitanja bi li poslodavci pristali na konsenzus da u privatnom sektoru nema otpuštanja, ali da radnici zauzvrat ne traže povišice, odnosno pristaju i na smanjivanje plaća, da se u javnom sektoru smanji broj zaposlenih kao i njihove plaće, da se smanji broj općina, da se uvede porez na imovinu... Miloloža kaže da načelno podržava konsenzus, ali da je tehnički neizvedivo pristati na neotpuštanje radnika jer u uvjetima tržišne utakmice nitko ne može garantirati da će imati dovoljno posla da bi mogao zadržati zaposlene. Smanjivanje broja općina je nužno, smatra Miloloža, a protivi se uvođenju poreza na imovinu “jer oni koji zagovaraju njegovo uvođenje zaboravljaju da smo pri izdavanju uporabne i građevinske dozvole nekad plaćali namete poput KIP-a i KZP-a. – Potreban nam je konsenzus kojim će se državu izvući iz krize, a ne onaj koji će dekretom zabranjivati otpuštanje radnika – rekao je Ivan Miloloža. 
(Iva Puljić-Šego/VLM)
 
 
Izvor: Večernji list
Piše: Ivanka Toma
Foto: ''''Goran Jakus/PIXSELL''''
Objavljeno: 8. 1. 2013.
 
Najbolji komentar i analizu ove Josipovićeve inicijative dao je Tomislav Klauški. Pročitajte članak koji slijedi odmah poslije ovoga pod naslovom Šutite i trpite.