Je li odzvonilo partijskim direktorima?

Iz stražnjih hodnika vladajuće koalicije dolaze dobre vijesti, samo je pitanje hoće li ih u međuvremenu pojesti mrak. Ured za upravljanje državnom imovinom pripremio je dokument u kojem oprezno sugerira da bi direktore državnih poduzeća ubuduće trebalo birati na javnim natječajima, odnosno da bi ovi i svi budući izborni pobjednici jednom zauvijek morali odustati od prakse političkih imenovanja.

Riječ je o nacrtu Strategije upravljanja i raspolaganja državnom imovinom, koji se nalazi na javnoj raspravi, a u kojem se na više mjesta dovodi u pitanje dosadašnji način izbora rukovodećeg kadra u trgovačkim društvima u vlasništvu države.

U tom smislu autori Strategije šalju jasnu poruku da državne tvrtke (a trebalo bi tu dodati i državne ustanove, bolnice, kazališta itd.) neće uspješno poslovati i zarađivati sve dok politika jednom ne prihvati da partijske kadrove na ključnim pozicijama moraju zamijeniti najbolji menadžeri koje se može naći na slobodnom tržištu.

Da je to istina, ne treba, uostalom, posebno dokazivati. Jer, u ovih dvadeset i kusur godina, doprinos državnih poduzeća razvoju i gospodarskom rastu bio je i ostao više nego mizeran, pri čemu je za hrvatsku ekonomiju karakterističan vrlo visok udio državnog vlasništva u usporedbi s drugim zemljama EU.

Zato Strategija kaže da je država koja želi biti dobar gospodar dužna osigurati da se kompletnom državnom imovinom, uključujući i državne tvrtke, upravlja na profesionalan i odgovoran način. A to podrazumijeva da se uprave biraju po stručnim, a ne po političkim kriterijima, da im se jamči poslovna samostalnost te da budu zaštićene od neprincipijelnih političkih utjecaja vladajućih stranačkih elita.

Iako u dokumentu nema grubih i izravnih kvalifikacija koje bi nekoga u Banskim dvorima mogle iznervirati, očito je da tim koji ga je pisao nema ama baš nikakvoga razumijevanja za praksu stranačkog kadroviranja od koje se još nije dala odgovoriti nijedna vladajuća garnitura, pa ni ova sadašnja.

Sirenskom zovu postizborne podjele plijena, koja se u velikoj mjeri namiruje raspodjelom fotelja u državnim poduzećima, nije se, dakle, othrvala ni Milanovićeva vlast iako su stranke Kukuriku koalicije iz opozicijskih klupa vječno (i s pravom) optuživale HDZ da se ni portir ne može zaposliti na državnim jaslama ako nije njihov član.

Da ovo sada više nije šija nego je vrat pokazala je i lanjska obranaška izjava potpredsjednice Vlade i SDP-a Milanke Opačić da su politička imenovanja koja provodi ova vlast »poštenija od HDZ-ovih fingiranih natječaja«. A dodatno ju je začinila i ciničnom tvrdnjom da je vrsne kadrove teško naći u ovako maloj zemlji kakva je Hrvatska.

Uvriježenu navadu šefovanja po stranačkom ključu u javnim poduzećima javno je branio i premijer Milanović kad je prošle godine čak i Europska komisija zbog toga prigovorila Hrvatskoj. Tvrdio je kako je baš to ispravno ponašanje budući da izborni pobjednici, upravo angažiranjem svojih stranačkih ljudi, vrlo transparantno preuzimaju odgovornost.