Indijci imaju 18, a moćna Kina 17 neradnih dana
SVE ČETIRI U ZRAK
UPRAVO NAJJAČE EKONOMIJE U SVIJETU SU NAJVEĆI »NERADNICI«
(NOVI LIST) ZAGREB »Nogometno prvenstvo i četiri neradna dana, od Dana antifašizma 22. lipnja, preko vikenda, do također neradnog Dana državnosti 25. lipnja – itekakav su razlog za veselje zaposlenih Hrvata. Kao i svih prijašnjih godina, nemaju se, međutim, čemu veseliti poslodavci, jer će u lipnju, zajedno s Tijelovom koje je bilo 7. lipnja, izgubiti tri radna dana i, procjene su, 3,3 milijarde kuna. S druge strane, gospodarski će gubitak u industriji barem djelomično pokriti turistička zarada od produženog vikenda, makar, sudeći po najavama turističkih djelatnika na Jadranu, ne očekuju baš ružičaste rezultate.
»Vlada ponovno mora razmotriti smanjenje lipanjskih blagdana i praznika općenito! Hrvatskoj ovoliko neradnih dana ne treba, odnosno naša ekonomija ih si ne može priuštiti, pa bi neke praznike trebali obilježavati radno«, ističe predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca, Ivan Miloloža, ujedno predsjednik uprave tvornice »Munja«. Hrvatska se, kaže, sa svojih 14 neradnih blagdana i praznika nalazi među »najneradničkijim« državama u Europi, a gospodarstvo nam tone.
Dan zelenila
Uistinu, koliko broj neradnih dana pomaže ili odmaže nekom gospodarstvu? Sudeći po broju blagdana i praznika u svijetu, veći broj neradnih dana ne čini ekonomiju slabijom, dapače, najveći su »neradnici« u svijetu – najjače ekonomije!
Kinezi imaju čak 17 praznika/blagdana, a 1999. su uz tri najvažnija – Kinesku novu godinu, Međunarodni dan rada i Nacionalni dan, uveli korištenje tzv. »zlatnih tjedana«, sedmodnevnih praznika uz svaki od tih važnih im datuma. Kako prije ili poslije tih praznika odraditi moraju po četiri dana, znači da uz 17 neradnih dana dobivaju još devet. Indija, čije gospodarstvo polako preuzima primat u svijetu, ne radi na čak 18 dana, Japancima je neradno pak 15 dana, plus slobodan ponedjeljak ukoliko neki od petnaest praznika ili blagdana pada na nedjelju, dok se u neradni dan pretvara i radni, koji »pada« između dva blagdana ili praznika. Između ostalih, u Japanu ne rade na Dan zelenila, na Proljetni ekvinocij, na Dan punoljetnih osoba, Dan djece i tako redom. Razvijena Švicarska ima 11 neradnih dana zbog praznika i blagdana, ali i dodatan niz neradnih dana na kantonalnim i lokalnim razinama. Bogata Danska broji 14 neradnih dana, kao i Hrvatska, Austrija, primjerice, 13. Talijani se, osim na godišnjem odmoru, odmaraju još 11 dana. S drugestrane, Rumunji imaju tek pet neradnih dana zbog blagdana i praznika, ali ne i jaku ekonomiju, poput ostalih navedenih primjera.
Javna rasprava
U veljači ove godine iz Vlade je neslužbeno najavljeno kako će se, nakon što »odradimo« još ovaj neradnički lipanj, pokrenuti javna rasprava o tome da se Tijelovo,
Dan antifašizma i Dan državnosti pretvore u radne dane. Komentirajući te najave, ministar Slavko Linić kazao je tada kako bi takav potez sigurno imao značajan ekonomski efekt, jer bi za istu, ili možda i nižu cijenu rada, imali više radnih sati rada, što bi značilo i veću produktivnost. Sindikalci su isticali kako načelno na to pristaju, no samo ukoliko se javnosti argumentirano objasni kako to može dugoročno pomoći građanima i Hrvatskoj.
S oko 300.000 nezaposlenih, i to u turističkoj sezoni, s industrijom koja preživljava na jedvite jade, i potrošnjom koja opet bilježi značajniji pad, pitanje je koliko bi nam više radnih dana pomoglo, a istovremeno bi dio zarade uskratili turizmu. Osim toga, neradni bi dani trebali blagotvorno utjecati i na radni učinak, no i to, moguće, opet ovisi o određenom mentalitetu, pa dok neki nakon praznika postaju radišniji, drugi se, našega mentaliteta, ulijene.
Čuvaju »stari« godišnji