I ZAGOVORNICI STEZANJA REMENA PRIZNAJU NEUSPJEH

Istodobno, zbog tih mjera neprestano vriju prosvjedi na ulicama Atene, Rima, Madrida, Sofije..., ali i u središtima političke, odnosno financijske moći EU – Bruxellesu i Frankfurtu. Također, istodobno traju gotovo nepomirljive rasprave oko toga može li se kriza obuzdati šok-terapijama u obliku mjera štednje ili, pučki rečeno, stezanjem remena.

Štedjeti kada se ima

U Europi se glavnim zagovornikom fiskalne discipline nametnula Njemačka. No politiku Berlina i kancelarke Angele Merkel sve glasnije napadaju kritičari politike rezova. Pritom je Merkelova izgubila važnog istomišljenika kada je u Francuskoj lani izbore izgubio Nicolas Sarkozy, a na čelo države došao socijalist Francoise Hollande, kao oštri protivnik bolnih rezova kojima se udara po najširim slojevima. No ni Hollandeu ne cvjetaju ruže jer nije našao spasonosnu formulu. Ona, istinabog, odavno postoji u udžbenicima ekonomije, a John Maynard Keynes sažeo ju je u tvrdnju da "nije kriza već vrijeme gospodarskog rasta pravo vrijeme za štednju". Prema istim klasičnim ekonomskim doktrinama, kresanje državne potrošnje – a to je ono što pod pritiskom EU, MMF-a i drugih mnoge vlade opsesivno i prisilno provode – rezultira smanjenjem ukupne potražnje i padom kupovne moći, što pak vodi padu proizvodnje i rastu nezaposlenosti.

Počelo ukidanje mjera štednje

Upravo to se događa diljem Europe uključujući i Hrvatsku. Dok s jedne strane članice Unije poput Slovenije ili one izvan nje poput Srbije ovih dana pooštravaju mjere štednje, dotle u Italiji koju je već s donedavnim premijerom tzv. tehničke vlade Marijem Montijem zadesio vrhunac vala štednje i kresanja, nova vlada nastoji ispraviti "krive Drine". Ovih dana, naime, iz Rima stiže vijest kako je kabinet novog premijera Enrica Lette usvojio mjere žurnog poticanja rasta i ublažavanja posljedica štednje (sic!) koje, između ostaloga, podrazumijevaju ukidanje poreza na nekretnine, smanjenje poreza, odluku da se u postupcima ovrha ne oduzimaju nekretnine građanima koji posjeduju samo jednu, smanjenjem računa za električnu energiju...

Loši učinci i krive procjene

Da su mjere štednje diljem kontinenta izazvale sasvim krive učinke povećavši siromaštvo i nezaposlenost te produbivši socijalnu nejednakost (pri čemu su oni najbogatiji opet prošli gotovo neokrznuto) priznali su i Europska komisija i MMF, koji su najžešće diktirali tempo politike rezova u javnoj potrošnji. Nedavno je, naime, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso izjavio kako "jedna politika koja se prikazuje samo kao mjera štednje nije održiva ni društveno ni politički". Ta je politika samo produbila dugove zemalja u problemima, pa je Barroso dodao kako najveća lekcija izvučena iz aktualne krize glasi da je "rast na temelju duga neodrživ". Početkom godine dvojica su glavnih ekonomista MMF-a, Olivier Blanchard i Daniel Leigh, u svom izvješću priznala kako je "doktrina forsiranja mjera štednje bila pogrešna", odnosno da je MMF pogrešno procijenio učinke štednje na Grčku, Španjolsku, Portugal i druge prezadužene europske države. MMF se službeno ogradio od stavova iznesenih u izvješću dvojice svojih ekonomista, no jasno je da je riječ o svojevrsnom posipanju pepelom.

Od Hrvatske traže još rezova