Hrvatska ima pravo, ali nema hrabrosti poništiti lihvarske dugove
(Portal Press The President)
Ne sjećam se kada mi je zadnji put neki članak, tj. intervju sjeo tako dobro kao nedavni intervju belgijskog povjesničara i političkog znanstvenika Erica Toussainta koji možete pronaći na portalu danas.hr. U tom intervju on kaže se na lihvarenje Međunarodnog monetarnog fonda i općenito bankarskog sistema, bilo prema državi, bilo pojedinačno prema građanima, može I TREBA reagirati jednako kao što biste reagirali da vam susjed od kojeg ste posudili vrećicu šećera na kraju želi oduzeti televizor, kuhinju, krevet i hi-fi liniju; dugove koji su nastali na nelegalnim ili nerealnim osnovama jednostavno proglasite ništavnima.
I neće se dogoditi ništa strašno.
Intervju mi je došao u pravom trenutku - kada sam već postao uvjeren da moj način razmišljanja više nije zdravi razum nego da ide u sferu političkog radikalizma južnoameričkog tipa i da pripada nostalgiji za kulturom revolucija koja je počela propadati još otkako je ubijen Che Guevara.
Kako smatram da je pitanje političara prvenstveno zaštita građana, odnosno organiziranje društveno-političkog života na temelju volje naroda, a ne puko održavanje i promoviranje nekih globalnih političkih smjerova, meni se ovaj intervju jako sviđa kao smjernica da ne mora biti uvijek sve onako kako nam govore. Odnosno, da se političari imaju zadaću povesti ljude u smjerovima koji se u tom trenutku možda čine nemogućim, ali da se znaju posljedice. Konkretno, ako živimo u nedvojbenom ropstvu banaka koje se ponašaju kao najgori lihvari i oko toga postoje nepodijeljena mišljenja, očekujem da politika u jednom trenutku povuče crtu i kaže: „Dečki, od sutra vrijede ta i ta pravila, švicarac vrijedi koliko je vrijedio na dan dizanja kredita, kamata je tolika i tolika, nema više deviznih klauzula, nećemo plaćati lihvarske kamate banaka kojima su korumpirani političari opteretili državnu blagajnu za sljedećih 20-30 godina itd!“
Znam što to vodi za sobom, ali mislim da bi ljudi, kada im se objasni da će im to zaštititi imovinu i izvaditi iz doživotnih dugova, prije riskirali neke sankcije EU-a ili bilo koga već nego zbog nekih drugih pitanja zbog kojih smo u prošlosti riskirali sankcije.
Napokon, nitko se još nije na taj način u Europi digao na taj način, pa zapravo i ne znamo kakve bi posljedice takvih odluka da naprosto prerežemo dio dugovanja dogodile. Ako se vidi da je Hypo ulazio k nama sumnjivim provizijama, ako se isto vidi za MOL i druge primjere, zašto se onda i sve poslove koje su iz tako problematičnih ulazaka nastali ne bi tretiralo kao problematične, pa i nevažeće.
Ovaj trenutak traži stranke koji neće umivati lice sistema, nego u njega izravno zadirati u njega. HDZ nije bio takva stranka, a očito je da nije ni SDP – njihov je karakter sluganski. Sluganski prema jačima (EU), a ugnjetavajući prema slabijima (građani RH).
Intervju mi je došao u pravom trenutku - kada sam već postao uvjeren da moj način razmišljanja više nije zdravi razum nego da ide u sferu političkog radikalizma južnoameričkog tipa i da pripada nostalgiji za kulturom revolucija koja je počela propadati još otkako je ubijen Che Guevara.
Kako smatram da je pitanje političara prvenstveno zaštita građana, odnosno organiziranje društveno-političkog života na temelju volje naroda, a ne puko održavanje i promoviranje nekih globalnih političkih smjerova, meni se ovaj intervju jako sviđa kao smjernica da ne mora biti uvijek sve onako kako nam govore. Odnosno, da se političari imaju zadaću povesti ljude u smjerovima koji se u tom trenutku možda čine nemogućim, ali da se znaju posljedice. Konkretno, ako živimo u nedvojbenom ropstvu banaka koje se ponašaju kao najgori lihvari i oko toga postoje nepodijeljena mišljenja, očekujem da politika u jednom trenutku povuče crtu i kaže: „Dečki, od sutra vrijede ta i ta pravila, švicarac vrijedi koliko je vrijedio na dan dizanja kredita, kamata je tolika i tolika, nema više deviznih klauzula, nećemo plaćati lihvarske kamate banaka kojima su korumpirani političari opteretili državnu blagajnu za sljedećih 20-30 godina itd!“
Znam što to vodi za sobom, ali mislim da bi ljudi, kada im se objasni da će im to zaštititi imovinu i izvaditi iz doživotnih dugova, prije riskirali neke sankcije EU-a ili bilo koga već nego zbog nekih drugih pitanja zbog kojih smo u prošlosti riskirali sankcije.
Napokon, nitko se još nije na taj način u Europi digao na taj način, pa zapravo i ne znamo kakve bi posljedice takvih odluka da naprosto prerežemo dio dugovanja dogodile. Ako se vidi da je Hypo ulazio k nama sumnjivim provizijama, ako se isto vidi za MOL i druge primjere, zašto se onda i sve poslove koje su iz tako problematičnih ulazaka nastali ne bi tretiralo kao problematične, pa i nevažeće.
Ovaj trenutak traži stranke koji neće umivati lice sistema, nego u njega izravno zadirati u njega. HDZ nije bio takva stranka, a očito je da nije ni SDP – njihov je karakter sluganski. Sluganski prema jačima (EU), a ugnjetavajući prema slabijima (građani RH).
Izvor: Portal Press The President
Autor: Arsen Oremović
Objavljeno: 15. 6. 2012.