Analiza postojećeg stanja, popularno nazvana ‘clean start’ konačno je ugledala svjetlo dana. Užem kabinetu Vlade prezentiran je nalaz 22 državna tijela i gotovo svih velikih državnih tvrtki, a Večernji list je zavirio je u prezentaciju najvećeg sektora koji obuhvaća prometnu infrastrukturu i telekomunikacije.

Dugovi 50,6 milijardi kuna

Analizu tog sektora izradio je BDO Savjetovanje, a ona pokazuje da su tvrtke u grupi Hrvatskih željeznica te državni cestari prezaduženi, imaju previše zaposlenika, a najveću prijetnju predstavlja činjenica da su gotovo sva zaduženja poduprta državnim jamstvima što znači njihov teret može pasti na leđa državnog proračuna.

U sektoru kojim upravlja Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture je krajem 2011. bilo zaposlen 35.491 čovjek, a prema analizi BDO-a samo iz HŽ Infrastrukture, HŽ Carga i Hrvatskih autocesta trebalo bi otići 3933 čovjeka. Prirodni odljev u iduće četiri godine neće biti dostatan nego će se morati dijeliti otkazi zaposlenicima. Sektor raspolaže ogromnom imovinom od 165 milijardi kuna, ali mora i vratiti ogromne dugove koji su narasli na 50,6 milijardi kuna.

Investicije su potpuno podbacile u odnosu na plan pa se u 2011. ostvarilo tek 4,7 od osam milijardi planiranih kuna. Hrvatske željeznice na tržištu ostvaruju manje od pola prihoda, ostalo im daje država, koja je pokrila i polovicu njihovih zaduženja državnim jamstvima. BDO upozorava na premale investicije. Do 2016. tvrtke u sastavu HŽ-a bi trebale uložiti preko 25 milijardi kuna, a u tijeku su investicije manje od tri milijarde. Prihodi HŽ Infrastrukture po zaposlenome su 20 tisuća eura, a u Deutsche bahnu su 110 tisuća eura. Zato BDO preporučuje otkaz za 1447 zaposlenika ove tvrtke, a upozorava i da se radi stabilizacije financijske pozicije tvrtke i osiguranja isplate osnovnih troškova mora dokapitalizirati tvrtka s 1,1 milijardu kuna. Zapravo za saniranje HŽ-a državi treba 3,6 milijardi kuna za dokapitalizaciju.

Monetizacija

Cestari - Hrvatske autoceste, Hrvatske ceste, Autocesta Rijeka-Zagreb, Autocesta Zagreb-Macelj i Bina-Istra - u najgorem su stanju. Nalaz kaže da je u cestarskom sektoru odabran neodrživ poslovni model jer su im ograničene mogućnosti zaduživanja, a povrat na investicije je negativan. U 2011. ipak se zaduženost tih tvrtki povećala za 3,6 milijardi kuna. Zato konzultanti preporučuju monetizaciju i pripajanje tvrtki koje upravljaju autocestama, a konsolidaciju Hrvatskih cesta. Prijetnju predstavljaju i sporovi koji se protiv tvrtki u cestarskom sektoru vode, a čija je ukupna vrijednost 1,2 milijarde kuna. Sve u svemu cestari su dužni 43,8 milijardi kuna, a sve skupa prikupe samo šest milijardi kuna godišnje pri čemu je polovica od pomoći države. Ceste vrijede 130 milijardi kuna u knjigama, a skoro sve dugovi pokriveni su jamstvima tako da je država za njih i odgovorna. U analizi stoji da je za HAC i HC potrebno osigurati skoro osam milijardi kuna.

O stanju puno govori i usporedba s austrijskim i njemačkim autocestama. Naše autoceste imaju prihod od 60 tisuća eura po zaposlenome, a Austrijanci 570 tisuća eura. Po kilometru HAC ima 190 tisuća eura prihoda, a Austrijanci 720 tisuća, dok Nijemci ostvare oko pola milijuna eura. Oni investicije financiraju iz prihoda i na to potroše oko trećine prikupljenoga, a HAC po kilometru potroši na investicije više nego zaradi.

Iako se puno pisalo o Croatia Airlinesa su u kontekstu mogućeg bankrota, državni prijevoznik u grupi sa aerodromima u dobrom je stanju. Osigurava skoro 86 posto prihoda na tržištu, smanjuje dugove, a državna jamstva početkom godine nisu predstavljala problem. Slično je stanje i s Jadrolinijom i lukama koje 28 posto duga u odnosu na imovinu nisu prezadužene mada će za završetak započetih investicija biti potrebna nova zaduženja. BDO hvali HP i OIV jer su uspjeli preživjeti sa samo pola milijuna kuna subvencija, a dugovi tih tvrtki ne predstavljaju problem.

Sve tvrtke sektora imaju puno sudskih postupaka ukupno vrijednih skoro 2 milijarde kuna, a državna jamstva izdana za njihove plaće, investicije i obrtna sredstva krajem 2011. premašila su 40 milijardi kuna.

 
 
Izvor: Večernji list
Piše: Marina Šunjerga/VLM
Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL
Objavljeno: 27. 10. 2012.
 
 
 
 
U ovome tekstu, kao uostalom i inače u političkom hrvatskom govoru, stalno se upotrebljavaju nekakve konstrukcije koje treba razotkrivati i ukazati na njihov pravi karakter.
Tvrdnje kao:
Cestari - Hrvatske autoceste, Hrvatske ceste, Autocesta Rijeka-Zagreb, Autocesta Zagreb-Macelj i Bina-Istra - u najgorem su stanju.
Nalaz kaže da je u cestarskom sektoru odabran neodrživ poslovni model jer su im ograničene mogućnosti zaduživanja....
- treba preimenovati u ono što bi u stvari trebalo reći:
Nisu se te tvrtke zaduživale - sva zaduživanja napravila je hrvatska politika, u potpunosti.
Tvrtke imaju previše zaposlenih - ma nisu ih tvrtke zapošljavale jer je postojala stručna podloga za zapošljavanje, tvrtke su zapošljavale nove ljude jer je politika htjela da se zaposle. Štoviše, u cestarskome sektoru politika je odlučivala o zapošljavanju sve do cestarskih radnih mjesta.
 
Je li ova nova vlast bilo što učinila da promijeni odnose u ovome sektoru? Sumnjam. Prva stvar koje se nisu htjeli odreći - to je potpuna samovlast u upravljanju tzv. državnim firmama. Europa ima četiri ili pet osnovnih modela upravljanja državnim tvrtkama, ali ni u jednome nema takve samovolje politike. Na rukovodna i nadzorna mjesta ljudi se biraju po stručnim kriterijima i uglavnom su izvan političke sfere. Nema imenovanja. Politika komunicira s tim državnim tvrtkama preko planova i programa, a nikome iz politike ne pada na pamet odlučivati o zapošljavanju u tim tvrtkama. Kriteriji za ocjenu uspješnosti vrlo su dobro poznati, i ne mijenjaju se s promjenom stranke na vlasti, kao što se ni rukovoditelji tvrtki ne mijenjaju s promjenom stranke na vlasti, niti o strankama ovise.
Zašto nisu promijenili model upravljanja koji je promašen i koji je omogućio ogromnu pljačku u Hrvatskoj?
Jedini razumni odgovor koji se nepristrano može zaključiti je sljedeći: valjda se i dalje nadaju umakati prste u taj pekmez.
 
Ta ista politika sada bi provodila nekakvu monetizaciju autocesta. Pojam monetizacije u ekonomiji ne postoji, ali nekome očito dobro zvuči. To je neoliberalistička izmišljotina ljudi koji nisu sposobni doista zaokrenuti kurs i stvarati nove vrijednosti. Takva vrsta koncesije ima toliko zamki da ih ovakva vlast ne može izbjeći. Jedino što se može dogoditi to je da hrvatski narod po drugi i po treći put plati kredite za ubrzanu gradnju autocesta, autocesta koje neće moći koristiti.
 
Pogledajmo tezu iz naslova ovoga članka: HAC po kilometru autoceste zaradi 190.000 eura, a Austrijanci 720.000
Što ona govori?
Samo to da Austrijanci imaju veći promet na autocestama i da više zarade od naplate. O kvaliteti rada austrijskih i hrvatskih tvrtki to ne govori ništa.
Vrlo često čuju se kojekakve usporedbe naših i stranih službi održavanja autocesta, a brojke kojima se barata su usporedba jabuka i krušaka.
Pročitajte ovo razmišljanje o monetiziranoj koncesiji autocesta: Strancima autoceste, Hrvatima kočijaške staze